Fakultt veterinarske medicine - Univerzitet u Beogradu Univerzitet u Beogradu
Naslovna Katedra Nastava Teme
||| Vitae, non scholae discimus! |||
Teme
Teme
PARAZITI

 

 
 
 
Paraziti kao uzročnici oboljenja ljudi poreklom od životinja (mesa stoke za klanje i mesa riba) i dalje imaju značajno mesto u higijeni namirnica. Kako se klasičnim veterinarskim pregledom neki od ovih parazita teško otkrivaju (T.saginata npr.) a neki uopšte ne otkrivaju (Toxoplasma gondii npr.) mere za zaštitu zdravlja ljudi moraju da budu sveobuhvatne (edukacija uzgajivača, suzbijanje, deratizacija, lečenje životinja, termička obrada mesa, edukacija potrošača) i da se sprovode u celom lancu proizvodnje, prometa i potrošnje shodno principima integrisane kontrole. Najznačajnije parazitoze sa aspekta higijene mesa su: trihineloza, tenijaze, toksoplazmoza, sarkosporidioza i određene vrste parazita riba (Anisakis spp. i sl.). 

TRICHINELLA

Trihineloza je kosmopolitska zooparazitoza i predstavlja zajedničku bolest ljudi i životinja uzrokovanu parazitima roda Trichinella. Glavni rezervoari parazita su pacovi, domaće i divlje svinje, lisice, medvedi i ređi su slučajevi oboljenja herbivora npr. konja. Nijedna faza razvoja ne odvija se u spoljašnjoj sredini, tako da je parazit rasprostranjen u svim delovima sveta, bez obzira na klimatske uslove.

Unutar roda Trichinella postoji 10 genotipova, od kojih su 7 posebne vrste, dok tri genotipa nisu definitivno svrstana. U našem klimatskom podrucju dominantna je Trichinella spiralis.

Za nas je najinteresantnije prenošenje infekcije PACOV-SVINJA-ČOVEK. Domaća svinja se obicno zarazi preko pacova, neprokuvanih pomija (često sadrže otpadke trihineloznog mesa svinja), od delova nezakopanih leševa pasa, mačaka, lisica i dr. životinja. Od ostalih životinja trihinela je utvrdena kod pacova, miševa, vukova, lisica, medveda, jazavaca, nutrija, zeca, konja, ovaca, foke, risa, rakuna, kokoške, krokodila kao i nekih drugih životinja.

Najbolja zaštita ljudi i životinja svakako leži u preventivi. Postmortalne mere podrazumevaju pregled mesa (metod veštačke digestije, metod kompresije), a meso u kojem se utvrdi prisustvo larvi trihinele podvrgava se različitim postupcima kojima se larve uništavaju a meso neškodljivo uklanja, što je čist ekonomski gubitak. Na pojedinim lokalitetima u našoj zemlji trihineloza je poprimila epidemijski karakter (Kuzmin, Adaševci, Šid, Sremska Mitrovica, Kladovo, Loznica i dr.).



CYSTICERCUS

Tenia saginata (goveda pantljičara) i Tenia solium (svinjska pantljičara) su uzročnici tenijaza kod ljudi.

T.saginata, je vrlo raširena u svetu. Goveče je praktično jedini epidemiološki važan prelazni domaćin ovog parazita. Cisticerkozom mogu da budu inficirane ovce, koze, žirafe, lame i antilope. U Evropi učestalost nalaza cisticerkoze kod goveda je od 0.8 do 1.5 % , u SAD-u 0.4 % i Jugoslaviji ispod 10 %. Tenijaza ljudi raširena je naročito u zemljama gde se goveđe meso konzumira nedovoljno termički obradeno ili gde se meso jede osušeno. Meso cisticerkoznih goveda obično sadrži mali broj bobica (cisticerka) jer se kod goveda brzo razvija otpornost prema reinfekciji. Mali broj larvi predstavlja opasnost sa stanovišta pregleda mesa. Pregledom mesa na liniji klanja može se utvrditi, ako se radi o malim infekcijama, samo 38 % cisticerkoznih goveda. Predilekciona mesta su: srce, maseteri i dijafragma.

T.solium je znatno manje raširena u svetu. Epidemiološki najvažniji prelazni domaćin je svinja a covek pored toga što je pravi domacin može da bude i među domaćin. T.solium je najrasprostranjenija u Aziji (polovina od registrovanih slucajeva), česta je u Meksiku (oko 15 %), Rusiji (1-8 %) a retka u Africi (0,2-0,4) i Jugoslaviji T.solium javlja se kao posledica konzumiranja nedovoljno termički obrađenog mesa i sušenog mesa svinja. Manja učestalost T.solium u odnosu na T.saginatu rezultat je i činjenice da je pri nalazu meso svinja jako inficirano pa se ciste lakše uoče. Predilekciona mesta su: srce (80 %), dijafragma i maseteri (95 %) i jezik (40 %) a zatim leđa, plećka, interkostalni mišici i mišici abdomena.

Uopšteno, širenju tenijaza doprinose nizak nivo lične higijene, zagađivanje okoline sa neadekvatno tretiranim otpadcima (fecesom), konzumiranje termički neobradenog mesa goveda i svinja i nesavestan pregled mesa životinja ili izostanak pregleda mesa. Kontrola tenijaza i njihovo suzbijanje podrazumeva edukaciju stočara i držalaca životinja, poboljšanje sanitarnih uslova uopšte a posebno na farmama, pregled mesa i lečenje ljudi koji boluju od tenijaze. Meso bobičavih goveda i svinja može da se osposobi: soljenjem (suvo ili vlažno soljenje u 25 % salamuri) ako se soli (salamuri) 21 dan; zamrzavanjem ako se meso zamrzava pri -10° C u toku 10 dana ili pri -20° C tri dana; termičkom obradom ako se temperatura od 80° C ( u centru komada) održava 30 minuta.


TOXOPLASMA

Uzrocnik Toxoplasma gondii ima za domaćina mačke koje se inficiraju sirovim mesom svinja ili preko glodara. Svinje se inficiraju preko glodara. Prema podacima iz literature u 18 Evropskih zemalja 18.6% svinja je seropozitivno na toksoplazmozu, u Japanu 20 %, u Severnoj Americi 28%.

Toksoplazmoza čoveka, rezultat je unošenja cista T.gondii, nedovoljno termički obrađenim mesom svinja (ređe ovaca) ili akcidentalno rukama posle obrade sirovog mesa. Uzrok infekcije mogu da budu ekskreti mačaka (oociste). Kod čoveka postnatalna infekcija nema veći značaj. Ozbiljni problemi (prekid trudnoće, oštećenje ploda, kongenitalna toksoplazmoza) nastaju ako se trudnica prvi put inficira u toku trudnoće (naročito od 3 - 6 meseca). Ukoliko je bolovala pre trudnoće ne postoji opasnost od intrauterine infekcije ploda.

Postmortalnim pregledom mesa toksoplazmoza ne može da se utvrdi. Relativno jednostavno toksoplazmoza može da se utvrdi pregledom krvi primenom ELISA tehnike. Toksoplazmoza može da se prevenira sprečavanjem kontakta izmedu svinja, mačaka i glodara a zaštita zdravlja ljudi određenim nivoom lične higijene i termičkom obradom mesa. Temperatura od - 20° C uništava ciste za 2 dana, a - 15° C za tri dana. Pri temperaturi od 50° C ciste se uništavaju za 30 minuta a pri 56° C za 10-15 minuta.


SARCOCYSTIS

Protozoe roda Sarcocystis zabeležene su kod više od 50 vrsta sisara i ptica. Za dve sarkosporidioze čovek je domaćin: S.bovi-hominis (iz mesa goveda) i S.sui-hominis (iz mesa svinja). Čovek može da bude i pravi i međudomaćin ovom parazitu. Posle konzumiranja nedovoljno termički obradenog mesa koje sadrži ciste, javlja se crevna faza razvoja parazita koja rezultira abdominalnim bolom, dijarejom, temperaturom, tahikardijom i ubrzanim disanjem. Pored čoveka pravi domaćini su i karnivori. Među domaćini (svinje, preživari i čovek) se inficiraju sporocistama koje se nalaze u fecesu pravih domaćina. Tako dolazi do mišićne forme sarkosporidioze. Ciste mogu da se vide pri trihinoskopskom pregledu (imaju karakteristican oblik cigarete, a poznate su kao Mišerove tube ili mešnice), a dokazuju se i veštačkom digestijom (digestija tripsinom). Zakrečene ciste mogu da se vide i adspekcijom. Ciste se inače najčešce nalaze u poprečno prugastoj muskulaturi (dijafragma, zadnji deo jednjaka, jezik, maseteri, srce).
Učestalost sarkosporidioze je značajna naročito kod starijih životinja, kod životinja u zatvorenim sistemima držanja i svinja koje se hrane pomijama. Podaci o raširenosti sarkosporidioze su razliciti (od 0.5 % do preko 50 % zaklanih životinja).

Mere koje se sprovode u cilju sprečavanja tenijaza treba primenjivati i kod suzbijanja sarkosporidioze. Sarkociste u mesu inaktiviše temperatura od - 20° C za tri dana, a takode i zagrevanje pri 60° C.



   
       
Fakultet veterinarske medicine Univerzitet u Beogradu Naslovna Kontakt Pretraga Mapa Linkovi English
|||||||| Kontakt Naslovna Kontakt Pretraga Mapa Linkovi English
© 2003 Namirnice NET • 12.05.2010o prezentaciji^^^