TRICHINELLA
Trihineloza je kosmopolitska zooparazitoza i predstavlja zajedničku
bolest ljudi i životinja uzrokovanu parazitima roda Trichinella.
Glavni rezervoari parazita su pacovi, domaće i divlje svinje,
lisice, medvedi i ređi su slučajevi oboljenja herbivora npr. konja.
Nijedna faza razvoja ne odvija se u spoljašnjoj sredini, tako
da je parazit rasprostranjen u svim delovima sveta, bez obzira
na klimatske uslove.
Unutar
roda Trichinella postoji 10 genotipova, od kojih su 7 posebne
vrste, dok tri genotipa nisu definitivno svrstana. U našem klimatskom
podrucju dominantna je Trichinella spiralis.
Za
nas je najinteresantnije prenošenje infekcije PACOV-SVINJA-ČOVEK.
Domaća svinja se obicno zarazi preko pacova, neprokuvanih pomija
(često sadrže otpadke trihineloznog mesa svinja), od delova nezakopanih
leševa pasa, mačaka, lisica i dr. životinja. Od ostalih životinja
trihinela je utvrdena kod pacova, miševa, vukova, lisica, medveda,
jazavaca, nutrija, zeca, konja, ovaca, foke, risa, rakuna, kokoške,
krokodila kao i nekih drugih životinja.
Najbolja
zaštita ljudi i životinja svakako leži u preventivi. Postmortalne
mere podrazumevaju pregled mesa (metod veštačke digestije, metod
kompresije), a meso u kojem se utvrdi prisustvo larvi trihinele
podvrgava se različitim postupcima kojima se larve uništavaju
a meso neškodljivo uklanja, što je čist ekonomski gubitak. Na
pojedinim lokalitetima u našoj zemlji trihineloza je poprimila
epidemijski karakter (Kuzmin, Adaševci, Šid, Sremska Mitrovica,
Kladovo, Loznica i dr.).
CYSTICERCUS
Tenia
saginata (goveda pantljičara) i Tenia solium (svinjska pantljičara)
su uzročnici tenijaza kod ljudi.
T.saginata, je vrlo raširena u svetu. Goveče je praktično jedini
epidemiološki važan prelazni domaćin ovog parazita. Cisticerkozom
mogu da budu inficirane ovce, koze, žirafe, lame i antilope. U
Evropi učestalost nalaza cisticerkoze kod goveda je od 0.8 do
1.5 % , u SAD-u 0.4 % i Jugoslaviji ispod 10 %. Tenijaza ljudi
raširena je naročito u zemljama gde se goveđe meso konzumira nedovoljno
termički obradeno ili gde se meso jede osušeno. Meso cisticerkoznih
goveda obično sadrži mali broj bobica (cisticerka) jer se kod
goveda brzo razvija otpornost prema reinfekciji. Mali broj larvi
predstavlja opasnost sa stanovišta pregleda mesa. Pregledom mesa
na liniji klanja može se utvrditi, ako se radi o malim infekcijama,
samo 38 % cisticerkoznih goveda. Predilekciona mesta su: srce,
maseteri i dijafragma.
T.solium
je znatno manje raširena u svetu. Epidemiološki najvažniji prelazni
domaćin je svinja a covek pored toga što je pravi domacin može
da bude i među domaćin. T.solium je najrasprostranjenija u Aziji
(polovina od registrovanih slucajeva), česta je u Meksiku (oko
15 %), Rusiji (1-8 %) a retka u Africi (0,2-0,4) i Jugoslaviji
T.solium javlja se kao posledica konzumiranja nedovoljno termički
obrađenog mesa i sušenog mesa svinja. Manja učestalost T.solium
u odnosu na T.saginatu rezultat je i činjenice da je pri nalazu
meso svinja jako inficirano pa se ciste lakše uoče. Predilekciona
mesta su: srce (80 %), dijafragma i maseteri (95 %) i jezik (40
%) a zatim leđa, plećka, interkostalni mišici i mišici abdomena.
Uopšteno, širenju tenijaza doprinose nizak nivo lične higijene,
zagađivanje okoline sa neadekvatno tretiranim otpadcima (fecesom),
konzumiranje termički neobradenog mesa goveda i svinja i nesavestan
pregled mesa životinja ili izostanak pregleda mesa. Kontrola tenijaza
i njihovo suzbijanje podrazumeva edukaciju stočara i držalaca
životinja, poboljšanje sanitarnih uslova uopšte a posebno na farmama,
pregled mesa i lečenje ljudi koji boluju od tenijaze. Meso bobičavih
goveda i svinja može da se osposobi: soljenjem (suvo ili vlažno
soljenje u 25 % salamuri) ako se soli (salamuri) 21 dan; zamrzavanjem
ako se meso zamrzava pri -10° C u toku 10 dana ili pri -20°
C tri dana; termičkom obradom ako se temperatura od 80° C
( u centru komada) održava 30 minuta.
TOXOPLASMA
Uzrocnik
Toxoplasma gondii ima za domaćina mačke koje se inficiraju sirovim
mesom svinja ili preko glodara. Svinje se inficiraju preko glodara.
Prema podacima iz literature u 18 Evropskih zemalja 18.6% svinja
je seropozitivno na toksoplazmozu, u Japanu 20 %, u Severnoj Americi
28%.
Toksoplazmoza
čoveka, rezultat je unošenja cista T.gondii, nedovoljno termički
obrađenim mesom svinja (ređe ovaca) ili akcidentalno rukama posle
obrade sirovog mesa. Uzrok infekcije mogu da budu ekskreti mačaka
(oociste). Kod čoveka postnatalna infekcija nema veći značaj.
Ozbiljni problemi (prekid trudnoće, oštećenje ploda, kongenitalna
toksoplazmoza) nastaju ako se trudnica prvi put inficira u toku
trudnoće (naročito od 3 - 6 meseca). Ukoliko je bolovala pre trudnoće
ne postoji opasnost od intrauterine infekcije ploda.
Postmortalnim
pregledom mesa toksoplazmoza ne može da se utvrdi. Relativno jednostavno
toksoplazmoza može da se utvrdi pregledom krvi primenom ELISA
tehnike. Toksoplazmoza može da se prevenira sprečavanjem kontakta
izmedu svinja, mačaka i glodara a zaštita zdravlja ljudi određenim
nivoom lične higijene i termičkom obradom mesa. Temperatura od
- 20° C uništava ciste za 2 dana, a - 15° C za tri dana.
Pri temperaturi od 50° C ciste se uništavaju za 30 minuta
a pri 56° C za 10-15 minuta.
SARCOCYSTIS
Protozoe
roda Sarcocystis zabeležene su kod više od 50 vrsta sisara i ptica.
Za dve sarkosporidioze čovek je domaćin: S.bovi-hominis (iz mesa
goveda) i S.sui-hominis (iz mesa svinja). Čovek može da bude i
pravi i međudomaćin ovom parazitu. Posle konzumiranja nedovoljno
termički obradenog mesa koje sadrži ciste, javlja se crevna faza
razvoja parazita koja rezultira abdominalnim bolom, dijarejom,
temperaturom, tahikardijom i ubrzanim disanjem. Pored čoveka pravi
domaćini su i karnivori. Među domaćini (svinje, preživari i čovek)
se inficiraju sporocistama koje se nalaze u fecesu pravih domaćina.
Tako dolazi do mišićne forme sarkosporidioze. Ciste mogu da se
vide pri trihinoskopskom pregledu (imaju karakteristican oblik
cigarete, a poznate su kao Mišerove tube ili mešnice), a dokazuju
se i veštačkom digestijom (digestija tripsinom). Zakrečene ciste
mogu da se vide i adspekcijom. Ciste se inače najčešce nalaze
u poprečno prugastoj muskulaturi (dijafragma, zadnji deo jednjaka,
jezik, maseteri, srce).
Učestalost sarkosporidioze je značajna naročito kod starijih životinja,
kod životinja u zatvorenim sistemima držanja i svinja koje se
hrane pomijama. Podaci o raširenosti sarkosporidioze su razliciti
(od 0.5 % do preko 50 % zaklanih životinja).
Mere koje se sprovode u cilju sprečavanja tenijaza treba primenjivati
i kod suzbijanja sarkosporidioze. Sarkociste u mesu inaktiviše
temperatura od - 20° C za tri dana, a takode i zagrevanje
pri 60° C.