Recenzenti Dr Zoran Kulišic, redovni profesor Fakulteta veterinarske medicine Dr Ivan Ivanov, redovni profesor Fakulteta veterinarske medicine Dr Milanka Jezdimirovic, redovni profesor Fakulteta veterinarske medicine Dr Miloje Brajkovic, vanredni profesor Biološkog fakulteta Lektor Nadežda Antonijevic Kompjuterski slog Dr Nevenka Aleksic Rukopis je odobren za upotrebu kao osnovni udžbenik na redovnim i poslediplomskim studijama odlukom Naucno-nastavnog veca Fakulteta veterinarske medicine dana 5. maja 2004.godine, br. 01-370/ 1 SVA PRAVA ZADRŽANA UMNOŽAVANJE ZABRANJENO U CELINI I U DELOVIMA RUKOPIS JE ZAVEDEN U REGISTRU DELA DOMACIH AUTORA JUGOSLOVENSKE AUTORSKE AGENCIJE POD BROJEM K-79/02 ISBN 86-905665-0-3 Napomena: ilustracije poticu sa Interneta i njihovo umnožavanje je dozvoljeno. Ilustracija br. 15 je mikrofotografija autora Svojoj deci, Nadi i Marku Njihova žrtva da ovo izdanje ugleda svetlost dana je najveca, jer su za vreme njegovog stvaranja bili uskraceni za moju pažnju SADRŽAJ UVOD ..................................................................................................... 9 PROTOZOOZE ...................................................................................... 14 BABEZIOZA (BABESIOSIS) .................................................................................. 15 TEJLERIOZA (THEILERIOSIS) .............................................................................. 21 ANAPLAZMOZA (ANAPLASMOSIS) ................................................................... 25 KOKCIDIOZA (COCCIDIOSIS) .............................................................................. 26 KOKCIDIOZA KOKOŠI (COCCIDIOSIS GALLINAE) ........................................ 26 KOKCIDIOZA CURAKA (COCCIDIOSIS MELEAGRIDIS) ................................ 31 KOKCIDIOZA GUSAKA (COCCIDIOSIS ANSERIS) .......................................... 32 KOKCIDIOZA PATAKA (COCCIDIOSIS ANATIS) ............................................ . DIJAGNOZA KOKCIDIOZE PTICA ...................................................................... 33 PROFILAKSA I TERAPIJA KOKCIDIOZE PTICA ............................................... 34 KOKCIDIOZA GOVEDA (COCCIDIOSIS BOVUM) ............................................ 36 KOKCIDIOZA MALIH PREŽIVARA (COCCIDIOSIS OVIUM ET CAPRARUM) ............................................................ 37 KOKCIDIOZA MESOJEDA (COCCIDIOSIS CARNIVORUM) ........................... 39 KOKCIDIOZA SVINJA (COCCIDIOSIS SUUM) .................................................. 40 KOKCIDIOZA KUNICA IZECEVA (COCCIDIOSIS CUNICULORUM ET LEPORUM) ............................................... 41 KRIPTOSPORIDIOZA (CRYPTOSPORIDIOSIS) .................................................. 42 NEOSPOROZA (NEOSPOROSIS) .......................................................................... 44 NEOSPOROZA GOVEDA (NEOSPORORSIS BOVUM) ...................................... 46 NEOSPOROZA PASA (NEOSPOROSIS CANINUM) ........................................... 47 SARKOCISTIOZA (SARCOCYSTIOSIS) .............................................................. 48 TOKSOPLAZMOZA (TOXOPLASMOSIS) ............................................................ 50 SPIRONUKLEOZA (SPIRONUCLEOSIS) ............................................................. 54 HISTOMONOZA (HISTOMONOSIS) ..................................................................... 55 TRIHOMONOZA (TRICHOMONOSIS) ................................................................. 58 TRIHOMONOZA GOVEDA (TRICHOMONOSIS BOVUM) ............................... 59 TRIHOMONOZA GOLUBOVA (TRICHOMONOSIS COLUMBARUM) ............ 60 TRIHOMONOZA GUSAKA (TRICHOMONOSIS ANSERIS) .............................. 62 BALANTIDIOZA (BALANTIDIOSIS) ................................................................... 63 TREMATODOZE ................................................................................... 65 FASCIOLOZA (FASCIOLOSIS) .............................................................................. 66 DIKROCELIOZA (DICROCOELIOSIS) ................................................................. 72 PARAMFISTOMOZA (PARAMPHISTOMOSIS) .................................................. 74 CESTODOZE ......................................................................................... 77 ANOPLOCEFALIDOZA (ANOPLOCEPHALIDOSIS) .......................................... 78 ANOPLOCEFALIDOZA PREŽIVARA (ANOPLOCEPHALIDOSIS RUMINANTIUM) ...................................................... 78 ANOPLOCEFALIDOZA KOPITARA (ANOPLOCEPHALIDOSIS UNIUNGULATORUM) ............................................. 80 CESTODOZE MESOJEDA (CESTODOSES CARNIVORUM) ............................. 81 EHINOKOKOZA I HIDATIDOZA (ECHINOCOCCOSIS ET HYDATIDOSIS) .. 85 CESTODOZE ŽIVINE (CESTODOSES AVIUM COHORTALIUM) .................... 89 CISTICERKOZA GOVEDA (CYSTICERCOSIS.BOVUM) .................................. 91 CISTICERKOZA SVINJA (CYSTICERCOSIS SUUM) ......................................... 93 CISTICERKOZA JETRE (CYSTICERCOSIS HEPATIS) ...................................... 94 LARVENE CESTODOZE KUNICA IZECEVA (CYSTICERCOSIS ET COENUROSIS CUNICULORUM ET LEPORUM) ................................................ 95 CENUROZA (COENUROSIS) ................................................................................. 96 NEMATODOZE ..................................................................................... 99 ASKARIDIDOZE (ASCARIDIDOSES) .................................................................. 100 ASKARIOZA SVINJA (ASCARIOSIS SUUM) ...................................................... 100 TOKSOKAROZA TEADI (TOXOCAROSIS VITULORUM) ................................ 103 PARASKARIOZA KOPITARA (PARASCARIOSIS UNIUNGULATORUM) ..... 104 ASKARIDIDOZA MESOJEDA (ASCARIDIDOSIS CARNIVORUM) ................. 106 ASKARIDIOZA PTICA (ASCARIDIOSIS AVIUM) .............................................. 109 HETERAKIOZA (HETERAKIOSIS) ....................................................................... 111 OKSIURIOZA (OXYURIOSIS) ............................................................................... 112 STRONGILOIDOZA (STRONGYLOIDOSIS) ........................................................ 115 STRONGILIDOZA KOPITARA (STRONGYLIDOSIS UNIUNGULATORUM) . 117 EZOFAGOSTOMOZA (OESOPHAGOSTOMOSIS) .............................................. 122 ANKILOSTOMATIDOZA (ANCYLOSTOMATIDOSIS) ...................................... 126 SINGAMOZA (SYNGAMOSIS) .............................................................................. 129 CIJATOSTOMOZA (CYATHOSTOMOSIS) .......................................................... 131 TRIHOSTRONGILIDOZA PREŽIVARA (TRYCHOSTRONGYLIDOSIS RUMINANTIUM) ................................................. 131 TRIHOSTRONGILIDOZA KOPITARA (TRYCHOSTRONGYLIDOSIS UNIUNGULATORUM) ....................................... 136 TRIHOSTRONGILIDOZA KUNICA (TRICHOSTRONGYLIDOSIS CUNICULORUM) ................................................. 137 AMIDOSTOMATIDOZA (AMIDOSTOMATIDOSIS) ........................................... 137 METASTRONGILIDOZA SVINJA (METASTRONGYLIDOSIS SUUM) ........... 139 DIKTIOKAULOZA (DICTYOCAULOSIS) ............................................................ 141 PROTOSTRONGILIDOZA OVACA I KOZA (PROTOSTRONGYLIDOSIS OVIUM ET CAPRARUM) ...................................... 145 PARAFILARIOZA (PARAFILARIOSIS) ................................................................ 148 ONHOCERKOZA (ONCHOCERCOSIS) ................................................................ 149 DIROFILARIOZA (DIROFILARIOSIS) ................................................................. . AKUARIOZA (ACUARIOSIS) ................................................................................ 151 HABRONEMOZA (HABRONEMOSIS) ................................................................. 152 TELAZIOZA (THELAZIOSIS) ................................................................................ 154 TRIHURIOZA (TRICHURIOSIS) ............................................................................ 155 KAPILARIOZA (CAPILLARIOSIS) ....................................................................... 158 TRIHINELOZA (TRICHINELLOSIS) ..................................................................... 160 VERMINOZNI GASTRITIS SVINJA (GASTRITIS VERMINOSA SUUM) ........ 163 VERMINOZNI GASTRITIS GUSAKA I PATAKA (GASTRITIS VERMINOSA ANSERUM ET ANATUM) ....................................... 166 MIGRIRAJUCE LARVE KOD COVEKA (LARVA MIGRANS CUTANEA ET LARVA MIGRANS VISCERALIS) ........... 167 AKANTOCEFALOZE ........................................................................... 170 MAKRAKANTORINHOZA SVINJA (MACRACANTHORHYNCHOSIS SUUM) ........................................................... 171 AKANTOCEFALOZA PTICA (ACANTHOCEPHALOSIS AVIUM) ................... 173 ARTROPODOZE ................................................................................... 174 LINGVATULOZA (LINGUATULOSIS) ................................................................. 175 DEMODIKOZA (DEMODICOSIS) ......................................................................... 176 KRPELJI I NJIHOV ZNACAJ ZA DOMACE ŽIVOTINJE I COVEKA ................ 180 ŠUGARCI I ŠUGA (SCABIES) ................................................................................ 184 INFESTACIJA DERMANYSSUS-VRSTAMA (DERMANYSSOSIS) .................. 190 OSTALE AKARINE KOJE IMAJU UTICAJA NA ZDRAVLJE ŽIVOTINJA I COVEKA ............................................................... 191 INFESTACIJA BUVAMA (APHANIPTEROSIS) ................................................... 193 ANOPLUROZA (ANOPLUROSIS) ......................................................................... 195 INFESTACIJA PAVAŠIMA (MALLOPHAGOSIS) ............................................... 198 INFESTACIJA KOMARCIMA (CULICIDOSIS) .................................................... 200 SIMULIDAE I NJIHOV ZNACAJ ZA ZDRAVLJE ŽIVOTINJA I COVEKA ...... 201 CERATOPOGONIDAE I NJIHOV ZNACAJ ZA ZDRAVLJE ŽIVOTINJA I COVEKA ............................................................... 202 PHLEBOTOMINAE I NJIHOV ZNACAJ ZA ZDRAVLJE ŽIVOTINJA I COVEKA ............................................................... 203 MUVE KOJE IMAJU ZNACAJA ZA ZDRAVLJE ŽIVOTINJA I COVEKA ....... 204 HIPPOBOSCIDAE, EKTOPARAZITI ŽIVOTINJA ............................................... 206 TABANIDAE I NJIHOV ZNACAJ ZA ZDRAVLJE ŽIVOTINJA I COVEKA ..... 207 INTERNE MIJAZE (MYIASES INTERNAE) ......................................................... 207 ESTROZA (OESTROSIS) ........................................................................................ 208 HIPODERMOZA (HYPODERMOSIS) .................................................................... 209 GASTEROFILOZA (GASTEROPHYLOSIS) .......................................................... 211 DIJAGNOZA EKTOPARAZITOZA ........................................................................ 213 PROFILAKSA I TERAPIJA EKTOPARAZITOZA DOMACIH ŽIVOTINJA ....... 214 LITERATURA ........................................................................................ 222 Pisanjem ovog ud`benika `elela sam da studentima olak{am savladavanje gradiva i pripreme za polaganje ispita iz predmeta Parazitske bolesti. To je ujedno bila i moja nastavni~ka du`nost posle {esnaest godina rada na predmetu Parazitske bolesti, Fakulteta veterinarske medicine u Beogradu. Ud`benik je nastao kao logi~an sled Praktikuma iz parazitskih bolesti i Re~nika osnovnih pojmova u parazitologiji (izra|en u saradnji sa dr Zoranom Kuli{i}em). Nadam se da }e nai}i na tako dobar odziv ~italaca kao navedeni ud`benici. Raniji ud`benici parazitskih bolesti na na{em jeziku u prili~noj meri su zastareli, kako po sadr`aju, tako i po stilu, te sam `elela da zainteresovanoj javnosti pru`im savremenu verziju ud`beni~kog teksta. Izvesnim bolestima i infekcijama posvetila sam vi{e pa`nje. To je slu~aj sa ektoparazitozama koje su do sada bile neopravdano zapostavljane. Ve} poodavno postoji nedostatak stru~ne literature na na{em jeziku o artropodama i njihovom zna~aju za zdravlje `ivotinja i ~oveka, iako su one stalno prisutne i predstavljaju potencijalni rizik. Bi}e mi drago ako ovaj ud`benik bude bio od koristi stru~njacima koji rade na odgovornim poslovima veterinarskih lekara. Zahvaljujem se recenzentima koji su svojim dobronamernim i stru~nim savetima dali zna~ajan doprinos da ovaj rukopis bude upravo ovakav kakav jeste. Iskreno se nadam da }e uz sugestije koje budu prihva}ene idu}e izdanje biti jo{ bolje od ovog koje imate u rukama. Beograd, maja 2004. Autor UVOD Pripadnici `ivotinjskog i biljnog carstva, kao i carstva gljiva, monera i protista ~ine biosferu. Oni ne samo da `ive jedni pored drugih ili jedni sa drugima, ve} mogu da izgrade me|usobno veoma kompleksne i razli~ite odnose. Postoji vi{e na~ina na koje `ivi organizmi stupaju u me|usobne odnose, koji imaju svoje definisane karakteristike. @ivotinje iste vrste mogu da grade kolonije, pri ~emu individue zadr`avaju fiziolo{ku nezavisnost, ali su ekolo{ki vrlo strogo povezane. Dobar primer predstavlja kolonija volvoksa, ali i dru{tvo p~ela ili mrava. Drugu kategoriju odnosa grade dve razli~ite `ivotinjske vrste. One mogu da budu u takvom me|usobnom odnosu da je on koristan za obe vrste, da je za jednu od njih koristan, dok drugoj ili veoma {teti, ili ona od me|usobnog odnosa jednostavno nema ni {tete ni koristi. Parazitizam je pojava poznata i u biljnom i `ivotinjskom svetu. U naj{irem smislu parazitizam je prisustvo jedno}elijskog ili vi{e}elijskog organizma u slo`enijem organizmu, pri ~emu se parazitom naziva manji i slabiji koji ima odre|ene koristi od sna`nijeg organizma - organizma doma}ina - koji se nalazi na vi{em stupnju evolutivnog razvoja. Cilj parazitizma je da se {to du`e iskoriste resursi doma}ina, a zatim, sasvim jasno, produ`enje vrste. Pri svemu tome doma}in ne treba da bude uni{ten, ve} je neophodno da ostane u `ivotu. Predmet izu~avanja parazitologije i parazitizma na Fakultetu veterinarske medicine ograni~en je na parazitizam odre|enih protozoa i metazoa u organizmu vertebrata. U okviru nastavnog predmeta Parazitske bolesti predvi|eno je izu~avanje parazitskih infekcija i bolesti doma}ih `ivotinja, kao i najva`nijih parazitskih zoonoza. Postoji vi{e vrsta i podela parazitizama. Mogu da se podele na osnovu vi{e kriterijuma. H Po vremenu koje parazit provodi sa doma}inom razlikuju se permanentni paraziti - pojava kada parazit ceo `ivotni vek ili njegov ve}i deo parazit provodi u doma}inu intermitentni ( temporarni) paraziti - obi~no su to odre|eni ektoparaziti koji pose}uju organizam doma}ina tek povremeno, da bi podmirili svoje potrebe. H U zavisnosti od lokacije parazita u doma}inu, oni se dele na ektoparazite koji zaposedaju povr{inu tela svojih doma}ina endoparazite, koji naseljavaju unutra{nje organe i telesne duplje doma}ina, njegova te~na tkiva, ili `ive intracelularno. H Od ja~ine funkcionalne veze izme|u parazita i doma}ina, zavisi da li je parazitizam obligatni ili fakultativni. H Po broju doma}ina koji su neophodni za zatvaranje razvojnog ciklusa parazita i na~inu njihovog iskori{}avanja, razlikuju se monokseni, heterokseni i autoheterokseni parazitizam, odnosno paraziti. Monokseni paraziti obavljaju `ivotni ciklus kod jednog jedinog doma}ina npr. Ascaris suum najve}i deo `ivotnog ciklusa provodi u organizmu svinje, od larvi drugog razvojnog stupnja do odraslog stadijuma, dok se razvoj njegovih jaja zavr{ava u spoljnoj sredini (embrioniranje i prvo presvla~enje larvi unutar jaja). Heteroksenim parazitima potrebna su dva (dikseni paraziti) ili ~ak i tri (trikseni paraziti i trikseni parazitizam) doma}ina da bi kompletirali svoj razvojni ciklus. Postoje i autoheterokseni paraziti, koji su u stanju da celokupan ciklus razvoja obave u organizmu jednog te istog doma}ina, kao {to je to slu~aj sa trihinelom ili sa cestodom Hymenolepis nana. H Akcidentni parazitizam je pojava kada se u organizmu doma}ina parazit razvije, ali to za njega nije uobi~ajni doma}in (Dipylidium caninum kod ~oveka). Naziv ovog vida parazitizma nastao je od na~ina infekcije koji je slu~ajan, odnosno predstavlja rezultat slu~aja. H La`ni (spuriozni) parazitizam predstavlja prisustvo sitnije vrste organizma koji normalno ne `ivi parazitski u organizmu doma}ina, ali je na izvestan na~in, naj~e{}e neobi~nim putem, dospeo u unutra{njost slo`enijeg organizma “doma}ina” (npr. Gordius aquaticus u crevu ~oveka). Parazitizam treba da se posmatra kao evolutivni proces koji permanentno traje. Verovatno da paraziti nisu to bili od svog postanka, ve} da je parazitizam najpre bio slu~ajna pojava, koja se kasnije, vremenom, ustalila. Tokom dugog procesa napredovanja parazitizma, razvile su se izvesne osobine parazita koje su posledica novonastalih uslova `ivota. Navodimo neke najva`nije. U Fiziolo{ka adaptacija na parazitizam koja nije pra}ena strukturnim promenama - kao primeri mogu da poslu`e adaptacija na nizak parcijalni pritisak kiseonika koji vlada u organizmu doma}ina (u pore|enju sa slobodnom sredinom), i adaptacija na dejstvo digestivnih enzima, naro~ito razvijena kod parazita koji borave u gastrointestinalnom traktu. U Redukcija ili odsustvo organa bitnih za slobodno`ive}e organizme E odsustvo digestivnog trakta kod cestoda i Acanthocephala E odsustvo ~ula vida i treplji kod odraslih trematoda E odsustvo o~iju kod nekih vrsta va{i i krpelja E odsustvo krila kod Melophagus ovinus. U Hiperfunkcija organa bitnih za parazitski na~in `ivota - intenzivna ovogeneza i spermatogeneza kompenzuju ote`ane mogu}nosti da se iz jajeta, preko brojnih razvojnih stadijuma, razviju odrasli helminti U Evolucija novoformiranih organa karakteristi~nih za parazitski na~in `ivota (pijavke, prboscisi, kukice) U Modifikacije `ivotnog ciklusa parazitskih vrsta E poliembrionija kod trematoda - razvoj od jajeta, preko stadijuma miracidi juma, sporociste, od koje nastaje ve}i broj redija, a zatim umno`avanje cerkarija, da bi od svake nastala metacerkarija E poliembrionija kod odre|enih vrsta cestoda - npr. rodovi Echinococcus i Multiceps E pove}ana filarijemija kod nekih filarida u odre|eno doba dana, u zavisnosti od vektora - kod Wuchereria bancrofti filarijemija dosti`e maksimum no}u, jer su vektori komarci, a po{to su vektori filarije Loa loa aktivni tokom obdan ice, vremenom se filarijemija menjala da bi upravo u to doba dana postala najintenzivnija. E uplitanje parateni~nog doma}ina u razvojni ciklus parazita i njegovo prih vatanje od strane parazita. U parateni~nom doma}inu preparazitski stadijumi parazita ostaju za{ti}eni dok na adekvatan na~in ne dospeju u organizam doma}ina - npr. postoje parateni~ni doma}ini u razvojnom ciklusu Diphyllobothrium latum, ili Toxocara cati. Ve}inom su to razne vrste beski~menjaka i sitnih ki~menjaka, u ~ijem organizmu se ne obavlja niti jedna faza razvoja parazita, ali oni predstavljaju zaklon parazita od nepovoljnih spoljnih uticaja. Doma}inom se ozna~ava `ivotinjski organizam u kome parazit provodi deo svog razvojnog ciklusa ili svoj `ivotni ciklus u celini. ^e{}i je slu~aj da to bude deo razvoja. U zavisnosti od toga da li se u organizmu doma}ina razvijaju polno zreli (metazoa), odnosno polno diferencirani organizmi (protozoa), doma}in mo`e da bude pravi (primarni, definitivni) i prelazni (sekundarni). U organizmu pravih razvijaju se jedinke oba pola, a kod prelaznih doma}ina odvijaju se druge faze u razvoju. Parateni~nim doma}inom (vikarni, transportni doma}in) naziva se vrsta kod koje se razvoj ne odvija, ali u odre|enim delovima njegovog tela parazit ostaje u onoj istoj fazi razvoja u kojoj je i bio kada je u njega dospeo, sve dok ne dospe u odgovaraju}eg pravog doma}ina, naj~e{}e ingestijom. Parazitske infekcije podrazumevaju prisustvo, razvoj i razmno`avanje parazitskih protozoa, helminata (trematode, cestode, nematode, akantocefale) ili artropoda (akarina i insekata) u organizmu `ivotinja i ~oveka. Osim {to paraziti u razli~itim vidovima iskori{}avaju organizam doma}ina (uzimanje hrane koju doma}in koristi, hematofagija), ili ga o{te}uju (kompresija, opturacija lumena organa, perforacija), mnogi od njih su u mogu}nosti da prenose agense razli~ite etiologije, parazitske ili druge prirode. Parazitske bolesti ozna~avaju stanje kod inficiranih `ivotinja kada je parazitizam klini~ki ispoljen. U ovom slu~aju dolazi do naru{avanja zdravstvenog stanja `ivotinja u manjem ili ve}em obimu, koje mo`e da se zapazi klini~kim metodima pregleda. Prema broju `ivotinja koje mogu da budu inficirane, analogno zaraznim bolestima, parazitske bolesti mogu da se opi{u kao enzootije, epizootije ili panzootije. Enzootijama se naziva pojedina~na pojava bolesti na sasvim ograni~enom prostoru. Epizootijama je zahva}en ve}i broj `ivotinja, obi~no na {irim prostorima, ponekad na celoj teritoriji dr`ave ili ~ak prelazi i granice dr`ava. O panzootijama se govori ako infekcija obuhvata ve}i deo kontinenta ili ~ak prelazi na susedni; izuzetno retko se sti~u uslovi da se parazitske infekcije jave u ovom obliku. Pri izu~avanju parazitskih infekcija u upotrebi su termini infekcija, infestacija i invazija. Pod infekcijom se podrazumeva prisustvo, sazrevanje, raz-mno`avanje i obavljanje svih `ivotnih funkcija parazita u doma}inu. Ranije je termin kori{}en samo za endoparazite, ali, prema savremenim literaturnim podacima, treba da se koristi i kod ektoparazita, osim kod prisustva temporarnih ektoparazita. Infestacijom se ozna~ava povremeno ili stalno prisustvo ektoparazita na `ivotinjama ili u objektima. Danas se termin odnosi samo na prisutnost artropoda van tela doma}ina, a prisustvo na `ivotinjama, naro~ito ako se radi o permanentnim parazitima, ozna~ava se kao infekcija. Invazija je termin koji je bio u upotrebi kada su parazitoze predstavljale izuzetno zna~ajan problem zbog svoje rasprostranjenosti i broja `ivotinja koje su oboljevale. Pronalaskom savremnih antiparazitika, primenom melioracijskih mera i drugih metoda obrade zemlji{ta, kao i promenom izvesnih ekolo{kih uslova, ve}ina parazitskih infekcija vi{e ne predstavlja invazije. Uspe{no izu~avanje parazitoza podrazumeva poznavanje brojnih nau~nih disciplina, bez ~ijeg savladavanja ne postoji mogu}nost potpunog razumevanja zna~aja parazitskih infekcija. Kao zna~ajne discipline koje su nerazdvojno vezane za parazitske infekcije navode se U parazitologija U epizootiologija U fiziologija i patolo{ka fiziologija doma}ih `ivotinja U klini~ka propedevtika U farmakologija U zoohigijena. Nomenklatura parazitskih bolesti. Sli~no svim bolestima i parazitske imaju svoj naziv, kako latinski, tako i srpski. Generalno, parazitske infekcije dobijaju naziv dodavanjem sufksa -osis na latinsku ili gr~ku osnovu naziva roda parazita. Npr. infekcija sa Fasciola hepatica ozna~ava se kao fasciolosis. Srpski naziv ove bolesti je fascioloza, {to predstavlja prevod sa latinskog, ili metiljavost, {to nije sasvim precizno, jer se tim terminom nazivaju bolesti prouzrokovane trematodama (metilji) uop{te. Postoje izvesna odstupanja od ovog jednostavnog pravila, a ti~u se promena kada se osnovica uzima iz genitiva jednine, npr. Demodex canis prouzrokuje demodicosis (demodic+osis) ili demodikozu. U skladu sa nazivom vrste parazita mo`e da se govori o demodicosis canis (demodikoza psa), demodicosis bovis (Demodex bovis, prouzrokuje demodikozu gove~eta). Ponekad se naziv roda parazita ne poklapa sa nazivom doma}ina, te je demodikoza ~oveka, demodicosis humanum, prouzrokovana sa Demodex phylloides i D. brevis. Ukoliko vi{e vrsta unutar istog roda izaziva infekciju, postoji mogu}nost da se to u nazivu bolesti naglasi, te postoje babesiosis divergens (babezioza prouzrokovana vrstom Babesia divergens), babesiosis bigemina (uzro~nik je Babesia bigemina) i sl. U stru~nom i nau~nom izra`avanju treba da se izbegavaju nazivi bolesti koji se grade sufiksom -asis ili -iasis (leishmaniasis ili taeniasis). To je preporu~eno SNOAPAD-om (Standardized Nomenclature of Animal Parasitic Diseases) jo{ 1985, ali se i danas odre|eni broj autora ove preporuke ne pridr`ava. Drugo poreklo naziva parazitskih infekcija poti~e od patolo{kih i klini~kih promena koje one izazivaju. Tako se npr. opisuje bronchopneumonia verminosa ovis. Me|utim, ovi nazivi naj~e{}e ne ukazuju na etiologiju oboljenja, te tako u navedenom slu~aju nije definisano da li je zapaljenje bronhija i plu}a ovaca nastalo delovanjem diktiokaulina ili protostrongilina, ve} da je jedino posledica delovanja helminata. Srpski naziv predstavlja posrbljeni prevod latinskog (fascioloza, demodikoza), ili ima sasvim drugu etimologiju (tzv. narodni nazivi - pantlji~avost, vrti~avost, {uga). Ponekad naziv oboljenja na srpskom jeziku ukazuje na simptom, kao na primer kada je re~ o {ugi koja se naziva i svrab. Najgrublja klasifikacija parazitskih infekcija i bolesti jeste na osnovu taksonomskih kategorija kojima su one izazvane. U tom smislu, parazitske bolesti se dele na slede}e grupe • protozooze - infekcije izazvane jedno}elijskim organizmima, protozoama • trematodoze - infekcije koje izazivaju pljosnati crvi klase Trematodes • cestodoze - parazitske infekcija izazvane pljosnatim crvima klase Cestodes • nematodoze - infekcije prouzrokovane helmintima filuma Nematoda • akantocefaloze - infekcije izazvane helmintima filuma Acanthocephala • artropodoze - parazitske infekcije ~iji prouzrokova~i pripadaju najmnogobrojnijoj grupi vi{e}elijskih organizama - artropodama (zglavkari). PROTOZOOZE BABEZIOZA ( BABESIOSIS) Babezioza je oboljenje sisara uzrokovano brojnim vrstama protozoa roda Babesia. Obligatno je transmisivno oboljenje - za njegovo pojavljivanje i preno{enje neophodno je prisustvo i infekcija krpelja. Po taksonomskoj pripadnosti, biolo{kom ciklusu razvoja u pravom i prelaznom doma}inu, ra{irenosti i zna~aju koji ima kod inficiranih `ivotinja, babezioza je sli~na malariji kod ~oveka. TABELA 1. VRSTE BABEZIJA, UZRO^NIKA INFEKCIJE DOMA]IH @IVOTINJA DOMA]IN SITNE VRSTE KRUPNE VRSTE Gove~e Babesia bovis B. divergens B. bigemina Ovca Babesia ovis B. mothasi Konj Babesia equi B. caballi Svinja B. perroncitoi B. trautmanni Pas B. gibsoni B. canis U zavisnosti od veli~ine kru{kolikih oblika, uzro~nici babezioze konvencionalno su svrstani u dve grupe - u tzv. sitne i krupne vrste; grani~na vrednost veli~ine kru{kolikih oblika je 2,5 µm (Tabela 1). Babezioza je prete`no sezonsko oboljenje, strogo zavisno od postojanja i biologije krpelja. Prisustvo iksodidnih krpelja je neophodno za zatvaranje razvojnog ciklusa protozoa, uzro~nika oboljenja (Slika 1). Infekcija babezijama naj~e{}e nastaje u letnjim mesecima, ali je mogu}a kada god ima krpelja; na na{im geografskim prostorima to je u periodu od marta do novembra meseca. Tokom infekcije babezijama razvija se imunitet, ali on mo`e biti "probijen". Zbog toga je mogu}a sporadi~na pojava oboljenja tokom cele godine. Imunitet koji ostaje posle prebolele babezioze je infektivan i naziva se premunicija (u organizmu prebolelih `ivotinja ostaje u `ivotu izvestan broj parazita). Krpelji se inficiraju uno{enjem eritrocita sisara u kojima se nalaze razvojni oblici babezija (merozoiti). Razmno`avanje parazita se nastavlja u epitelu creva krpelja i mnogim unutra{njim organima. Razvojni stadijumi dospevaju i u jajnike `enki krpelja, te je zbog toga infekcija nasledna - potomstvo inficirane `enke u mogu}nosti je da prenosi infekt na nove `rtve. Ovakav vertikalan na~in preno{enja uzro~nika oboljenja naziva se transovarijalnim preno{enjem i karakteristi~an je za jednodoma}inske krpelje (Krpelji i njihov zna~aj za doma}e `ivotinje i ~oveka). Kod diksenih i triksenih krpelja infekcija babezijama prenosi se transstadijalno. Slika 1. Krpelji Rhipicephalus sp. na uhu gove~eta Od pri~vr{}ivanja krpelja na doma}ina do formiranja sporozoita koji su infektivni za sisare pro|e u proseku tri dana. Poznavanje ove ~injenice je bitno jer se uklanjanjem krpelja pre isteka ovog vremenskog perioda mo`e da spre~i inokulacija babezija, odnosno infekcija `ivotinja. U doma}inu sisaru razvojni ciklus babezija se nastavlja kako u eritrocitima, tako i u }elijama endotela kapilara, a naro~ito kapilara unutra{njih organa, kao i u limfocitima (multipna deoba). Rasprostranjenost babezioze se u potpunosti poklapa sa rasprostranjeno{}u krpelja. Da bi se bolest pojavila, neophodno je prisustvo E inficiranih `ivotinja koje predstavljaju izvor infekcije krpelja, E odgovaraju}e vrste ili vrsta krpelja koje su vektori odre|enih vrsta babezija (mogu}e samo na terenima pogodnim za njihov razvoj), E prijem~ivih `ivotinja. Za babezije su manje prijem~ive autohtone `ivotinje, kao i pripadnici mla|ih kategorija. Generalno, mlade `ivotinje ne oboljevaju, ili obole sa blagim simptomima; u tom smislu izuzetak predstavljaju psi, kod kojih nije zapa`ena zavisnost izme|u starosti jedinki i u~estalosti pojave babezioze. Imunitet koji nastaje posle infekcije babezijama strogo je specifi~an. Zapravo je to premunicija (infektivni imunitet). U odsustvu novih ponovnih infekcija imunitet vremenom slabi. Zadr`ava se do oko dve godine. Imunitet je solidan, ali ne {titi apsolutno jer je mogu}e postojanje antigenih varijacija parazita unutar iste vrste. Ova pojave nastaje kao rezultat odbrane parazita i njegovog nastojanja da izbegne imuni odgovor doma}ina. Patogeneza Patognomoni~nim promenama kod babezioze smatraju se povi{ena temperatura, anemija, ikterus i hemoglobinurija. Hiperpireksija je prvi simptom koji se javlja. Telesna temper atura mo`e da iznosi i 42oC. Hemoliti~ka anemija se razvija kao posledica intenzivnog razmno`avanja parazita. Ikterus nastaje usled osloba|anja velikih koli~ina hemoglobina (iz hemoliziranih eritrocita) koji ne sti`e da se metaboli{e u bilirubin, niti da se konjuguje. Zato je znatno povi{en direktan bilirubin u krvi. Hemoglobinurija nije obavezna pojava. Boja urina je na po~etku bolesti zelenkasta, zatim crvena, najzad sme|a do skoro sasvim crna. Toksi~no delovanje babezija i anemija dovode do oslabljenog rada srca, slabljenja tonusa krvnih sudova, cijanoze i edema. Razvija se i enteritis pra}en meteorizmom. Imuni mehanizmi dovode do postepenog smanjenja razmno`avanja parazita i laganog ozdravljenja. Oporavak po pravilu dugo traje - oko mesec dana, pa i du`e. Klini~ka slika Inficirane `ivotinje su kahekti~ne, sa izra`enom inapetencijom. Sluzoko`e su blede, u kasnijem toku bolesti `uto prebojene. Iz o~iju i nosa cedi se serozni sekret. Op{te stanje je te{ko. @ivotinje prete`no le`e i nerado se kre}u (Slika 2). Slika 2. Babezioza gove~eta -obolele `ivotinje Kod obolelih `ivotinja smanjena je radna sposobnost i mle~nost, lu~enje mleka mo`e potpuno da prestane. Patolo{ka anatomija Le{ uginule `ivotinje je kahekti~an. Upadljiva je `uta prebojenost tkiva - ikterus (Slika 3). U abdominalnoj i torakalnoj duplji nalazi se izvesna koli~ina te~nosti, koja mo`e da bude serozna, serozno-hemoragi~na, ili hemoragi~na. Petehijalna krvarenja zapa`aju se na sluzoko` ama, seroznim ovojnicama i unutra{njim organima. Limfni ~vorovi su edematozni, na preseku so~ni. Jetra je uve}ana, zaobljenih ivica. Patohistolo{ki nalaz ukazuje na parenhimsku degeneraciju. @u~na kesa je obi~no puna guste `u~i. Parenhimska degeneracija bubrega predstavlja ~estu pojavu. Mokra}na be{ika sadr`i urin boje tamnije od normalne. Njegova boja mo`e da bude skoro crna. Kod babezioze se razvija i kataralni gastroenteritis kao posledica toksi~nog delovanja parazita. Slika 3. Babezioza psa - patolo{ke promene na le{u Dijagnoza Epizootiolo{ki podaci mogu da budu od velike koristi u dijagnostici babezioze. Samo saznanje da `ivotinja poti~e sa podru~ja gde se babezioza ~esto pojavljuje, prisustvo krpelja na telu i promene koje se zapa`aju ukazuju da se verovatno radi o babeziozi. Klini~ka slika je u velikoj meri karakteristi~na. Mali je broj oboljenja pra}en hipertermijom, ikterusom i hemoglobinurijom, tako da, uzimaju}i u obzir epizootiolo{ke podatke i klini~ki pregled suspektnih `ivotinja, sa visokim procentom sigurnosti mo`e da se postavi dijagnoza. Etiolo{ka dijagnoza se postavlja pregledom krvnih rzmaza i nalazom babezija. Terapija Za le~enje babezioze koristi se vi{e vrsta lekova. Imidokarb-dipropionat je vrlo efikasan. Primenjuje se s.c. ili i.m. u dozi 1-3 mg/kg telesne mase. Ispoljava produ`eni efekat koji je posledica sporijeg razlaganja i du`eg zadr`avanja u organizmu. Kod pasa terapijska doza iznosi 6 mg/kg. Imidokarb-dipropionat deluje i kao inhibitor acetil-holin esteraze. Mo`e da ispolji nefrotoksi~ne efekte. Diminazen-aceturat se aplikuje i.m. u obliku 7% rastvora. Doza je 3,5 mg/kg telesne mase, osim za konje, kojima se aplikuje 1,75 mg/kg. Ostalim `ivotinjama mo`e da se daje do 5 mg/kg, dva puta tokom 24 h. Goveda dobro podnose diminazen-aceturat i u dozi 7-10 mg/kg telesne mase. Kvinuronijum-sulfat je tako|e efikasan. Daje se strogo s.c. kao 5% rastvor, u koli~ini 12 ml/100 kg telesne mase. Nedostatak ovog medikamenta predstavljaju holinergi~ki efekti i mali terapijski indeks. U slu~aju trovanja treba, kao antidot, dati atropin sulfat. Profilaksa U cilju profilakse babezioze preporu~uje se uni{tavanje krpelja akaricidima na livadama i na doma}inu. Postupci uni{tavanja iksodidnih krpelja van doma}ina kod nas se retko primenjuju u {irim razmerama, te nemaju naro~itog uticaja na ra{irenost babezioze. Prskanje i/ili kupanje `ivotinja u enzootskim predelima veoma je celishodno i treba da predstavlja obavezan rutinski postupak (Slika 4). Slika 4. Kupanje goveda protiv krpelja Preporu~uje se da se `ivotinje ne napasaju tokom najezde krpelja, {to tako|e nema posebnog prakti~nog zna~aja. Krpelje treba redovno uklanjati sa `ivotinja. Nikako se ne preporu~uje skidanje krpelja gu{enjem (mazanje alkoholom, acetonom, lakom za nokte, uljem i sl) jer tada oni i povrate sadr`aj digestivnog trakta u kome mogu da se nalaze ne samo infektivni oblici babezija, ve} i brojni virusi i bakterije koje krpelji prenose. U tropskim krajevima postoji mogu}nost vakcinacije atenuisanim sojevima babezija. Tako|e se u enzootskim podru~jima primenjuje imunizacija goveda na slede}i na~in: inokuli{e se odre|eni soj babezije (koji nije atenuisan) i odmah aplikuje diminazen aceturat (doza 3,5 mg/kg telesne mase). Kod goveda imidokarb-dipropionat primenjen u dozi 3 mg/kg ispoljava za{titni efekat od infekcije babezijama u trajanju od ~etiri nedelje po aplikaciji. Me|utim, postoje izvesni podaci koji govore da ovaj efekat imidokarb-dipropionata mo`e da traje i do osam nedelja posle primene. Specifi~nosti babezioze kod pojedinih vrsta doma}ih `ivotinja Babezioza goveda (Babesiosis bovum) Babesia bovis je naj~e{}i uzro~nik bovine babezioze na na{im prostorima. Nala`ena je kod preko 90 % obolelih goveda. Spada u najpatogenije vrste. Prenose je krpelji Boophylus calcaratus i Rhipicephalus bursa. Babesia bigemina uzro~nik je babezioze 2-5 % goveda kod nas. Vektori su isti kao kod B. bovis - Boophylus calcaratus i Rhipicephalus bursa. Babesia bigemina je uzro~nik teksa{ke groznice (Texas cattle fever) i predstavlja najbitniju vrstu babezija goveda u severnoj Americi. Babesia divergens je prakti~no jedina vrsta babezije goveda u zapadnoj i srednjoj Evropi, po tome je najrasprostranjenija. Manje je patogena od Babesia bigemina, mada je tako|e u stanju da prouzrokuje uginu}a. Re|e se javlja. Krpelji prenosioci su Ixodes ricinus i Haemaphysalis spp. Slika 5. Unutra{nji organi gove~eta obolelog od babezioze Od ostalih babezija goveda spomenu}emo B. major i B. argentina. Babesia major je rasprostranjena u zapadnoj i severnoj Evropi, prenose je Haemaphysalis spp. i Ixodes spp. Babesia argentina je ju`no-ameri~ka vrsta. Babezioza ovaca (Babesiosis ovium) Prenosilac sitne babezije ovaca, Babesia ovis, jeste Rhipicephalus bursa. Babesia ovis je vrlo patogena, iako broj parazitiranih eritrocita obi~no ne iznosi vi{e od dva na 1000 pregledanih. Babesia mothasi je krupna vrsta babezija ovaca. Kod nas je mnogo re|a od Babesia ovis. Krpelji, vektori, kod nas su Rhipicephalus bursa, a u drugim zemljama opisane su vrste rodova Dermacentor i Haemaphysalis. Babezioza konja (Babesiosis equorum) Dve su vrste babezija parazita kopitara - Babesia caballi i Babesia equi. B. caballi je krupna vrsta, morfolo{ki sli~na sa B. bigemina. Kao prenosioci ekvine babezioze navode se krpelji Dermacentor reticulatus, D. sylvarum, Hyalomma savignyi i Rhipicephalus spp. Babesia equi (ranije Nuttalia equi) je u svetu znatno rasprostranjenija od prethodne. Novijim ispitivanjima ustanovljeno je da je razvoj Babesia equi identi~an razvojnom ciklusu tejlerija, pa postoji mi{ljenje da je njena ispravna klasifikacija u rod Theileria, odnosno da se radi o vrsti Theileria equi. Babezioza pasa (Babesiosis caninum) Kod pasa parazitiraju krupna i sitna vrsta babezija. Krupna je Babesia canis. Prenosi je krpelj Rhipicephalus sanguineus. Babesia gibsoni je sitna babezija pasa. Kod pasa ne postoji razlika u u~estalosti pojave babezioze kod mla|ih i starijih `ivotinja. Babezioza svinja (Babesiosis suum) Babeziozu svinja izazivaju B. trautmanni, krupna vrsta, i Babesia perroncitoi, koja se svrstava u sitne babezije. Kod nas je babezioza kod svinja do sada opisana samo jedanput. Diskutabilno da li je zaista nema ili ostaje nedijagnostikovana. Vektori babezija svinja su krpelji rodova Rhipicephalus, Boophylus, Dermacentor i Hyalomma. Osim karakteristi~nih simptoma, (hipertermija, anemija, ikterus, hemoglobinurija, edemi), kod krma~a je ~esta pojava abortusa. Poba~aj je po pravilu vezan za period hipertermije. Zbog abortusa gubici na farmama mogu da dostignu znatne razmere. Divlje svinje predstavljaju stalan izvor infekcije doma}ih svinja babezijama. Kod sumnje na babeziozu (ispoljena anemija, ikterus, hemoglobinurija), u cilju dijagnoze, treba pregledati krvni razmaz svinja. Broj parazitiranih eritrocita mo`e da dostigne i 60 %. U le~enju babazioze svinja primenjuje se diminazen-aceturat u dozi od 3,5 mg/kg telesne mase. TEJLERIOZA ( THEILERIOSIS) Tejlerioza je akutno ili subakutno oboljenje pre`ivara izazvano nekolikim vrstama apikompleksa familije Theileriidae, roda Theileria (Tabela 2). TABELA 2. VRSTE TEJLERIJA, UZRO^NIKA TEJLERIOZE DOMA]IH PRE@IVARA DOMA]IN PARAZIT KOMENTAR Gove~e Theileria annulata patogena vrsta, mediteranska tejlerioza Theileria parva afri~ka vrsta, East Coast fever Theileria mutans benigna vrsta Ovca Theileria hirci vrlo patogena Theileria ovis benigna vrsta Deo razvojnog ciklusa tejlerija, formiranje gameta (gametogonija) i sporogonija, odvija se u krpeljima. Sporozoiti jedne vrste tejlerija infektivni su za odre|enu vrstu pre`ivara. Salivom krpelja oni dospevaju u krvotok prelaznog doma}ina. Sporozoiti nastaju 1-4,5 dana po fiksiranju krpelja na doma}inu. Smatra se da infekcija krpelja tejlerijama nije nasledna (za razliku od infekcije babezijama, koja je hereditarna, te se opisuje vertikalno preno{enje ovih apikompleksa). Merozoiti tejlerija pojavljuju se u eritrocitima pre`ivara najranije tre}eg dana po po~etku hipertermije. Veli~ina merozoita Theileria parva iznosi 1-1,7 µm. Njene merozoite prilikom sisanja krvi unose brojne vrste krpelja, a dokazano je da ih prenose Hyalomma detritum i H. excavatum. U organizmu pre`ivara razvoj tejlerija po~inje u }elijama retikulo-endotelnog sistema (slezina, limfni ~vorovi), gde nastaju {izonti, a zavr{ava se u eritrocitima formiranjem merozoita koji se razmno`avaju i perzistiraju u organizmu doma}ina godinama, eventualno i do`ivotno. Sli~no babeziozi, pojava tejlerioze je sezonska i vezana za pojavu krpelja. Zabele`ena je i transplacentarna infekcija `ivotinja tejlerijama. Patogeneza Najverovatnije je da tejlerije ispoljavaju prvenstveno toksi~no delovanje, naro~ito na endotel krvnih sudova i epitel bubre`nih kanali}a. Zbog toga se razvija edem plu}a, zatim edem i infarkt bubrega. Mogu}a je i pojava infarkta mozga. Tejlerije umnogome ometaju funkciju makrofaga i time olak{avaju nastanak sekundarnih bakterijskih infekcija. Pokazalo se da hemoliza koja nastaje pod uticajem tejlerija nema ve}eg zna~aja. Patolo{ka anatomija @ivotinje inficirane tejlerijama su kahekti~ne. Petehijalna krvarenja i cijanoza lako se zapa`aju na vidljivim sluzoko`ama. Ikterus je slabo ispoljen i predstavlja re|i nalaz. Slika 6. Tejlerioza - obolelo gove~e U subkutisu se razvija edem i ta~kasta krvarenja. Limfni ~vorovi su uve}ani (za razliku od babezioze). Serozno-hemoragi~na te~nost u telesnim dupljama se redovno nakuplja. Ta~kasta krvarenja prisutna su i na serozama. Edem plu}a i bubrega pratioci su tejlerioze, kao i infarkti bubrega. Parenhimska degeneracija miokarda uo~ava se na patohistolo{kom pregledu. Klini~ka slika Inkubacija kod tejlerioze traje 8-30 dana (naj~e{}e 10-12). Za vreme bolesti javlja se hiperpireksija, temperatura tela dosti`e i 42,4oC, {to mo`e da traje 5-12 dana. Op{te stanje je te{ko. @ivotinje ispoljavaju malaksalost, inapetenciju, nerado se kre}u, hod je nesiguran. Konjunktivitis se odra`ava seroznom sekrecijom iz medijalnih o~nih uglova. Klini~kim pregledom zapa`aju se tahikardija i tahipneja. Slika 7. Tejlerioza - obolele ovce Klini~ka slika je slabije ispoljena, a mortalitet manji kod mla|ih i autohtonih `ivotinja, u odnosu na alohtone. Oporavak posle tejlerioze dugo traje. Imunitet je solidan (premunicija). Za razliku od imuniteta kod babezioze, koji traje kratko, imunitet na tejlerije {titi i do deset godina, koliko se zadr`ava i izvestan broj parazita u krvi. Ovo ima zna~aja sa epizootiolo{kog aspekta, jer prebolele `ivotinje predstavljaju potencijalnu opasnost kao izvori {irenja infekcije. Dijagnoza U postavljanju dijagnoze tejlerioze koriste se epizootiolo{ki podaci i klini~ki pregled. Od zna~aja je da li `ivotinja poti~e iz distrikta tejlerioze. Klini~ka slika nije u toj meri karakteristi~ na kao kod babezioze. Etiolo{ka dijagnoza postavlja se nalazom tejlerija. U po~etnoj fazi bolesti radi se punkcija preskapularnog limfnog ~vora, jetre ili slezine i od punktiranog sadr`aja prave razmazi. Jetra i slezina se punktiraju za {irinu {ake ventralno od grebena, u 11. interkostalnom prostoru, sa desne, odnosno leve strane, obavezno uz prednju ivicu 12. rebra (raspored krvnih sudova i nerava u interkostalnom prostoru!). Igla se usmerava ka kolenu sa suprotne strane. U razmazu koji se boji rastvorom gimze, tra`e se {izonti. U poodmakloj fazi bolesti u krvnom razmazu se tra`e merozoiti tejlerija. Terapija U le~enju tejlerioze koriste se kvinolinski derivati, parvakvon i buparvakvon, ili pak halofu`inon. Doza parvakvona je 10-20 mg/kg i.m; po potrebi mo`e da se ponovi posle 48 h. Buparvakvon se daje tako|e i.m. dva puta po 2,5 mg/kg u razmaku od 48 h. Halofu`inom se primenjuje peroralno, dva puta po 1,2 mg/kg telesne mase. Drugi pristup le~enju tejlerioze predvi|a primenu tetraciklinskih antibiotika, uz napomenu da oni samo spre~avaju brzu deobu parazita. Da bi se postigao zadovoljavaju}i efekat protiv tejlerija, tetraciklini treba da se daju odmah po pojavi prvih znaka oboljenja, u visokim dozama i du`e vreme. Profilaksa Profilaksa tejlerioze sprovodi se kao i kod babezioze. Naro~ito je va`no uni{tavanje krpelja na doma}inima. U endemskim podru~jima postoji mogu}nost imunizacije goveda limfoblastima iz kulture limfoblasta inficirane tejlerijama. U Africi se intenzivno radi na klini~kom ispitivanju vakcine protiv Theileria parva na velikom broju `ivotinja. Vakcine protiv drugih vrsta tejlerija ne proizvode se u komercijalne svrhe. Istra`ivanja ovih vakcina jo{ uvek se nalaze u eksperimentalnoj fazi. Specifi~nosti infekcije izazvane pojedinim vrstama tejlerija Tejlerioza goveda (Theileriosis bovum) Theileria annulata je patogena vrsta tejlerije goveda. Rasprostranjena je u ju`noj Evropi, na obalama Mediteranskog mora, zatim severnim delovima Afrike i ju`noj Aziji. Vektori su krpelji Hyalomma spp. Theileria parva syn. Th. dispar je afri~ka vrsta tejlerije goveda. Uzro~nik je tzv. groznice isto~ne obale (East Coast Fever). Vrlo je patogena, izaziva visok mortalitet. Imunitet je solidan, ali traje kra}e nego kod ostalih tejlerija - do tri godine. Tetraciklinski antibiotici su neefikasni za le~enje tejlerioze prouzrokovane sa Th. parva, ve} se primenjuje parvakvon, buparvakvon ili halofu`inon. Vektor Th. parva je Rhipicephalus appendiculatus. Theileria mutans je uzro~nik benigne bovine tejlerioze. Kosmopolitske je rasprostranjenost. Kod nas je vrlo visok procenat inficiranih goveda (oko 90%). Karakteristi~no je da je broj {izonata veoma mali. Tejlerioza ovaca i koza (Theileriosis ovium et caprarum) Tejlerioza ovaca i koza kod nas do sada nije opisana. Theileria hirci je vrlo patogena, prouzrokuje mortalitet kod velikog broja inficiranih `ivotinja. Tejlerioza koju izaziva naziva se malignom ovinom tejleriozom. Prenosioci su Rhipicephalus spp, Hyalomma spp, Ornithodoros lachorensis. Theileria ovis je benigna vrsta, infekcija koju izaziva naj~e{}e je asimptomatska. Rasprostranjena je u podru~ju Mediterana, Africi i Aziji. Vektori su krpelji Rhipicephalus spp. Tejlerioza konja (Theileriosis equinum) Po najnovijim saznanjima Theileria equi je parazit konja koji je ranije svstavan u babezije. Otkrivanjem detalja njegovog razvojnog ciklusa ustanovljeno je da se zapravo radi o pripadnosti rodu Theileria. ANAPLAZMOZA ( ANAPLASMOSIS) Anaplazmoza je oboljenje ovce, koze, gove~eta, re|e i drugih `ivotinja, izazvano anaplazmama. Proti~e akutno, subakutno ili, {to je naj~e{}e, hroni~no. Kod nas se infekcija javlja retko; neuporedivo je ~e{}a u predelima sa tropskom i suptropskom klimom. Anaplazme spadaju u rikecije ( Rickettsiae) i predmet su izu~avanja mikrobiologije. Me|utim, anaplazmoza se i dalje svuda u svetu izu~ava u okviru parazitologije i parazitskih bolesti. Verovatan razlog tome je dugogodi{nja zabluda o taksonomskoj pripadnosti uzro~nika i sli~nosti u epizootiologiji, klini~koj slici, dijagnoznim postupcima, terapiji i profilaksi anaplazmoze sa krvnim protozoozama. Kod goveda parazitiraju Anaplasma marginale, patogena vrsta i Anaplasma centrale, koja je apatogena. Anaplasma ovis se nalazi u eritrocitima ovce. Poznati krpelji, vektori bovine anaplazmoze su Boophylus decoloratus i B. microplus, a kod ovaca su to Rhipicephalus spp. Svetlosnom mikroskopijom nije mogu}e razlikovati vrste anaplazmi. Determinacija se zasniva na pregledu krvnog razmaza i odre|ivanju lokacije anaplazmi unutar eritrocita. Oblici Anaplasma marginale u najve}em procentu zauzimaju polo`aj blizu ivice eritrocita, za razliku od Anaplasma centrale, koji su centralno lokalizovani. Anaplazma ovce, Anaplasma ovis, po predilekcionom mestu u eritrocitu podse}a na Anaplasma marginale goveda, jer se oko 70 % ovih rikecija nalazi blizu periferije crvenih krvnih zrnaca. Maksimalan broj parazitiranih eritrocita pronalazi se 15-18 dana po infekciji. Kod `ivotinja koje prebole infekciju, anaplazme mogu da perzistiraju godinama. Oporavak od anaplazmoze je dugotrajan. Mogu}i su recidivi bolesti. Bitna ~injenica u epizootiologiji anaplazmoze je da za zatvaranje razvojnog ciklusa anaplazmi nije neophodno prisustvo krpelja. Osim krpeljima, anaplazmoza se prenosi i drugim hematofagim artropodama. Preno{enje je mogu}e i bez vektora - upotrebom nesterilnih injekcionih igala i hirur{kih instrumenata, transfuzijom, a opisana je i transplacentarna infekcija. Sli~no kao kod babezioze, na infekciju anaplazmama otpornije su mla|e i autohtone `ivotinje. Inkubacija anaplazmoze traje razli~ito dugo, u zavisnosti od na~ina infekcije. U eksperimentalnim uslovima simptomi nastaju br`e i inkubacioni period traje dve nedelje; u prirodnim uslovima do pojave prvih simptoma pro|e od tri nedelje do tri meseca. Tokom anaplazmoze razvija se anemija, koja je ~esto veoma izra`ena. Hiperpireksija traje desetak dana. Puls je ubrzan, slab. Prisutna je dispneja. @ivotinje ispoljavaju poreme}aje motorike pred`eludaca, da bi na kraju prestale da pre`ivaju. Izra`ena je inapetencija, a zatim i gubitak telesne mase. Boja urina najce{}e je nepromenjena. Od patolo{ko-anatomskih promena upadljivo je bledilo sluzoko`a usled anemije. Petehijalna krvarenja su rasuta su po seroznim ovojnicama. Subkutis je `u}kast, edematozan. Mi{i}i su bledi. Jetra i slezina su uve}anih dimenzija. Limfni ~vorovi su pove}ani, so~ni. Dijagnoza U cilju dijagnostike anaplazmoze pregleda se krvni razmaz sumnjivih `ivotinja. Razmaz se priprema kao za pregled na babezije. Od serolo{kih metoda dijagnostike dolazi u obzir reakcija vezivanja komplementa (RVK). Terapija U le~enju anaplazmoze efikasni su antibiotici iz grupe tetraciklina. Oksitetraciklin se daje u dozi 5-10 mg/kg i.m. ili i.v. Peroralno mo`e da se primeni hlor-tetraciklin i oksitetraciklin. Imidokarb-dipropionat tako|e se pokazao efikasnim u terapiji anaplazmoze, u dozi 1,22,4 mg/kg telesne mase. Veoma je va`no rehidrirati obolele `ivotinje, p.o, a po potrebi i intravenskom infuzijom. Sve`a voda treba da je na raspolaganju ad libitum. KOKCIDIOZA ( COCCIDIOSIS) Kokcidioza je parazitsko oboljenje gotovo svih ki~menjaka prouzrokovano protozoama filuma Apicomplexa, klase Coccidia. To je {ire zna~enje termina kokcidioza. U u`em smislu, pod kokcidiozom se podrazumeva oboljenje `ivotinja (naj~e{}e sisara i ptica) koje je izazvano pripadnicima rodova Isospora i Eimeria. U daljem izlaganju podrazumeva}emo ovo drugo, u`e zna~enje. U najve}em broju slu~ajeva kokcidije su paraziti odre|enih segmenata digestivnog trak ta. Izuzetke predstavljaju Eimeria truncata, parazit epitela bubre`nih kanali}a gusaka i Eimeria stiedae, sa lokalizacijom u epitelu `u~nih kanala kuni}a i ze~eva. Kokcidije su intracelularni paraziti strogo specifi~ni, kako u odnosu na vrstu doma}ina (izuzetak predstavljaju ovce i koze jer je najve}i broj vrsta Eimeria parazit obeju vrsta `ivotinja), tako i na segment digestivnog trakta u kome parazitiraju. Izmetom inficirane `ivotinje u spoljnu sredinu izlu~uju oociste, koje su nesporulisane, a zbog toga i neinfektivne. Izuzetak predstavljaju Sarcocystis spp. cije oociste sporuli{u ve} u organizmu doma}ina u kome se formiraju. U spoljnjoj sredinu obavlja se sporulacija (sporogonija), {to zna~i da se u oocistama formira odre|eni broj sporocista (spore) i sporozoita karakteristi~an za rod. Sporulisane oociste Eimeria spp. sadr`e ~etiri sporociste sa po dva sporozoita, a oociste Toxoplasma gondi i Isospora sp. dve sporociste sa po ~etiri sporozoita. Sporulisane oociste predstavljaju infektivne oblike za doma}ina. Kada prijem~ivi pili}i unesu infektivne oociste Eimeria tenella, u njihovom mi{i}nom `elucu dolazi do ekscistiranja (osloba|anje) sporozoita. Ovaj proces je omogu}en sadejstvom pokreta `eluca i enzima. Sporozoiti predstavljaju invazivne stadijume koji prodiru u }elije epitela creva, gde rastu i zapo~inju bespolno razmno`avanje ({izogonija), koje se odvija kroz vi{e generacija. Prskanjem velikog broja {izonata II generacije nastaju masivne lezije i krvarenja iz ogoljenih krvnih sudova, {to se zapa`a kao melena petog dana po infekciji. Od najve}eg broja merozoita II generacije nastaju makro- i mikro gametociti (gamon- ti), njihovim sazrevanjem makro- i mikrogameti, a oplo|enjem zigot. Od zigota nastaje oocista. Prve oociste u izmetu pili}a inficiranih sa Eimeria tenella nalaze se u izmetu 7-8 dana po infekciji. Najve}i broj oocista izlu~uje se oko 10. dana, a zatim naglo opada. Broj generacija {izonata, vreme do prve pojave oocista, trajanje pojedinih faza endogenog razvoja razlikuje se kod razli~itih vrsta Eimeria. Za kokcidiozu se ka`e da je a man-made disease, jer je vremenom ~ovek izmenom na~ina dr`anja `ivotinja (velika aglomeracija `ivotinja na ograni~enom prostoru, neadekvatna vlaga u prostoru za sme{taj `ivotinja, vlaga oko hranilica, pojilica) doveo do toga da se ona pojavi kao problem u gajenju najve}eg broja vrsta kod kojih mo`e da se pojavi infekcija. KOKCIDIOZA KOKO[ I (COCCIDIOSIS GALLINAE) Infekcija koko{i kokcidijama ra{irena je u celom svetu, u uslovima gde se veliki broj `ivine gaji na ograni~enom prostoru. Smatra se da u `ivinarstvu ona danas predstavlja problem drugi po zna~aju (prvi i najva`niji jesu bakterijske infekcije). Infekcija kokcidijama nastaje veoma rano, ve} prvog meseca `ivota. Za pili}e naro~iti zna~aj ima {est vrsta kokcidija roda Eimeria: U Eimeria tenella - veoma patogena, izaziva zapaljenje cekuma i dijareju pra}enu melenom (Slika 8) i visok mortalitet; U Eimeria necatrix - veoma patogena vrsta, izaziva zapaljenje tankog creva, hemoragi~nu dijareju i visok mortalitet; U Eimeria maxima - mo`e da bude veoma patogena. Morbiditet i mortalitet mogu da dostignu velike razmere. ^est je uzrok subklini~ke kokcidioze koju prati izra`en gubitak telesne mase; U Eimeria acervulina - manje je patogena od E. maxima. Uzro~nik je subklini~ki izra`ene kokcidioze. U stanju je da smanji konverziju hrane i telesnu masu. Smanjuje resorpciju hranljivih materija i pigmenata; U Eimeria mitis - te{ko se dijagnostikuje. U slu~aju infekcije visokog intenziteta, simptomi su kao kod infekcije sa Eimeria acervulina. U Eimeria brunetti - mo`e da bude vrlo patogena, izaziva pad telesne mase i uginu}a. Te{ka je za dijagnostikovanje zbog nejasno izra`enih promena u kaudalnim delovima digestivnog trakta. Ponekad je ispoljena nekroza u zavr{nom delu tankog creva i debelom crevu. Slika 8. Eimeria tenella - promene na cekumu pileta Glavne osobine kokcidioze koko{i Kokcidioza koko{i poznata je {irom sveta - predstavlja kosmopolitsku infekciju. Pojava bolesti, kokcidioze, mo`e da bude isprovocirana vakcinacijom protiv bolesti druge etiologije, raznim postupcima vezanim za hvatanje ptica, naglim promenama temperature, promenama hraniva i drugim doga|ajima koji kod `ivotinja izazivaju stres. Eimeria tenella i E. necatrix izazivaju hemoragije, hemoragi~nu dijareju i klini~ki ispoljenu kokcidiozu, pad telesne mase i uginu}e. Druge vrste kokcidija, E. maxima, E. acervulina izazivaju subklini~ku kokcidiozu. Ukupni gubici usled subklini~ke kokcidioze dosti`u enormne vrednosti zbog smanjene proizvodnje (znatno su usporeni rast i razvoj mladih `ivotinja, kao i nosivost kod nosilja). Imunosupresija kod `ivine, izazvana bolestima (Marekova bolest), mo`e da ima uticaja na otpornost na kokcidije. Marekova bolest zato mo`e da dovede do egzacerbacije kokcidioze. Kokcidioza cekuma pili}a Uzro~nik kokcidioze cekuma pili}a je najpoznatija kokcidija koko{i - Eimeria tenella. Razvija se u cekumima. Veoma je ra{irena u celom svetu. Ranije, kada profilaksa kokcidioze nije bila dovoljno efikasna, E. tenella je nanosila veoma velike {tete - visok morbiditet i mortalitet koji je dostizao i 70 % bili su gotovo pravilo. Infekcija ovom vrstom karakteri{e se veoma velikim zaostajanjem u razvoju i napredovanju prebolelih pili}a, kao i smanjenjem nosivosti. Na kraju tova pili}i jedva da dosti`u telesnu masu od oko 250 g (Slika 9). Izvor infekcije predstavljaju stariji pili}i, ali preno{enje infekta ~esto usledi preko oru|a, ili ode}e i obu}e radnika koji opslu`uju vi{e objekata. Patogeneza cekalne kokcidioze zavisi od intenziteta infekcije i starosti `ivotinja. Patolo{ke promene nastaju kao posledica prvenstveno {izoginije, odnosno delovanja druge generacije {izonata: zapaljenje, deskvamacija sluzoko`e, masivna krvarenja. Slika 9. Eimeria tenella - Kokcidioza - pile koje nije bilo inficirano i koje je prebolelo kokcidiozu Razvijaju se op{ti simptomi poreme}enog zdravlja: inapetenca, tromost, apatija, opu{tena krila, pili}i se sakupljaju oko izvora toplote, oni koji ne uginu 3-4 dana po pojavi krvavog proliva prebole, ali jako omr{ave. Postavlja se pitanje koliko je celishodna terapija cekalne kokcidioze. Ona prakti~no samo redukuje uginu}a, a oboljenje ostavlja trajne posledice: dug oporavak, smanjeno napredovanje, zakasnela i smanjena nosivost. Zato je neophodna i vrlo bitna profilaksa. Za profilaksu je bitno poznavanje nekolikih ~injenica: U Cilj profilakse je da odlo`i infekciju (ukoliko do infekcije do|e, da to bude u {to kasnijem uzrastu). Zato se striktno primenjuju higijenske mere (odr`avanje suvo}e prostirke, adekvatna prostirka, osvetljenje, vlaga, ishrana, spre~avanje preno{enja infekta posredstvom radnika koji opslu`uju objekte sa pili}ima). U Davanje kokcidiostatika u brojlerskom tovu. U brojlerskom tovu daju se lekovi koji u potpunosti spre~avaju razvoj kokcidija i na taj na~in ne omogu}avaju stvaranje imuniteta ({to nije neophodno zbog kratkog `ivotnog veka ovih `ivotinja) U Nosiljama treba da se daju sredstva koja donekle dozvoljavaju razvoj kokcidija, da bi se omogu}ilo stvaranje imuniteta. Kokcidioza tankog creva koko{i Kokcidioza tankog creva kod koko{i mo`e da se javi u bilo kom uzrastu. Verovatan razlog nepostojanju starosne granice kada bolest mo`e da se ispolji jeste manji intenzitet razmno` avanja kokcidija, a samim tim i slabije stvaranje imuniteta. Vrste kokcidija koje prouzrokuju kokcidiozu tankog creva koko{i ustanovljene kod nas jesu H Eimeria necatrix prouzrokuje petehijalna krvarenja od zavr{nog dela duodenuma do cekuma; spolja se kroz serozu zapa`aju beli~asti ~vori}i, potpuno okrugli, za razliku od onih izazvanih drugim vrstama (Slika 10 i 11). Slika 10. Eimeria necatrix - promene na tankom crevu pileta (serozna strana creva) H Eimeria acervulina lokalizovana je u duodenumu i na po~etnom delu jejunuma. Izaziva pojavu beli~astih nekroti~nih polja, obi~no popre~nih u odnosu na du`inu creva. H Eimeria maxima izaziva petehijalna krvarenja, zid creva je edematozan, lokalizovana je u srednje dve ~etvrtine tankog creva. H Eimeria brunetti zahvata kaudalni deo tankog creva, rektum i cekume. Javlja se koagulaciona nekroza sa deskvamacijom zida creva. H Infekcije sa Eimeria mitis i E. mivati ostaju bez ve}ih posledica. Slika 11. Eimeria necatrix - promene na tankom crevu pileta (otvoreno crevo) Imunitet koji se razvija na pojedine vrste kokcidija strogo je specifi~an. [izogonija je deo razvoja parazita koji naro~ito stimuli{e razvoj imuniteta kod doma}ina. KOKCIDIOZA GUSAKA (COCCIDIOSIS ANSERIS) Kokcidioza gusaka je kod nas retka pojava. U zemljama gde je gajenje gusaka ra{irenije, naro~ito u intenzivnom uzgoju, kokcidioza ovih `ivotinja mo`e da predstavlja zna~ajan problem. Kokcidioza bubrega gusaka Kokcidiozu bubrega kod gusaka izaziva Eimeria truncata. Protozoe se nalaze u bubre`nom epitelu. ^ini se da treba da bude prisutan izvestan dodatni faktor koji je neophodan za patogeno delovanje parazita, jer oboljevanje nije u srazmeri sa u~estalo{}u infekcije. Le{evi su kahekti~ni. Promene su ograni~ene samo na bubrege - oni su pove}ani, prekriveni mnogobrojnim beli~astim ~vori}ima i ta~kastim krvarenjima. Na preseku, u parenhimu bubrega tako|e se uo~avaju beli~asto-`uti ~vori}i koji sadr`e oociste. Boja i veli~ina bubrega zavisi od intenziteta promena, odnosno intenziteta infekcije. U epitelnim }elijama mikroskopskim pregledom pronalaze se razvojni oblici kokcidije. Mogu}e je formiranje ve}ih prostora nalik na ciste sa istim sadr`ajem. Oko kanali}a razvija se proliferacija vezivnog tkiva sa posledi~nom kompresivnom atrofijom. Op{ti simptomi su kao kod infekcije pili}a. Izmet je beli~ast, te~an. Bolest traje 4-8 dana, mortalitet mo`e da bude visok. Kokcidioza creva gusaka Vi{e etiolo{kih agenasa izaziva kokcidiozu creva kod gusaka. Naro~ito su patogene Eimeria anseris i Eimeria nocens. Obe vrste se razmno`avaju u srednjem i zavr{nom delu tankog creva, ali u slu~aju infekcije velikog intenziteta mo`e da bude zahva}eno i debelo crevo sa cekumima. Naj~e{}a je me{ana infekcija, pa nalazimo promene koje odgovaraju krupoznom ( Eimeria anseris) i hemoragi~nom ( Eimeria nocens) enteritisu. KOKCIDIOZA PATAKA (COCCIDIOSIS ANATIS) Podaci o kokcidiozi pataka su najmalobrojniji od kokcidioza svih ptica. Kod nas kokcidoza pataka nije zabele`ena, a o oboljenju u drugim zemljama ima veoma malo podataka. U svim opisanim slu~ajevima obolelele su najmla|e kategorije `ivotinja. Tyzzeria perniciosa izaziva hemoragi~ni enteritis, prete`no u distalnoj polovini tankog creva, mada promenama mogu da budu zahva}ena i creva celom du`inom. Bela nekroti~na polja naj~e{}e se uo~avaju i pre otvaranja creva, kroz seroznu ovojnicu. Postoje i druge vrste kokcidija pataka; o njihovom razvoju, patogenosti i zna~aju malo se zna. U le~enju kokcidioze pataka koriste se isti preparati kao kod pili}a. DIJAGNOZA KOKCIDIOZE PTICA Dijagnoza kokcidioze kod ptica mo`e da se postavi za `ivota `ivotinje (klini~ki i koprolo{ ki pregled) i obdukcijom. Intravitalni dijagnozni postupci podrazumevaju klini~ko posmatranje i laboratorijski rad. Kod kokcidioze su ispoljeni znaci bolesti u jatu; ptice su apati~ne, letargi~ne, perje im je nakostre{eno. Ove promene su nespecifi~ne, te se na osnovu njih i uzrasta `ivotinja kod kojih su ovi simptomi zapa`eni mo`e samo da pretpostavi da je uzrok svemu tome kokcidioza. Osim op{tih simptoma, zapa`aju se promene u izmetu - pojavljuje se dijareja. Kod infekcije sa Eimeria tenella i Eimeria necatrix javlja se melena. Sluz u izmetu prati infekcije sa Eimeria acervulina i Eimeria maxima. Simptomi kokcidioze uglavnom su nespecifi~ni. Za nala`enje oocista kokcidija u izmetu primenjuje se metod flotacije zasi}enim vodenim rastvorom natrijum-hlorida. Dijagnoza kokcidioze nalazom oocista u izmetu inficiranih `ivotinja ima niz nedostataka: do pojave oocista obi~no protekne suvi{e dugo vremena da bi se pravovremeno primenila terapija kada se radi o ~itavim zapatima `ivotinja, zatim, drugo, za procenu uzroka oboljevanja nije dovoljno samo na}i oociste kokcidija jer infekcija ~esto proti~e asimptomatski, najzad, zdrave `ivotinje ponekad izlu~uju manji broj oocista. Sporno je koliki je broj oocista u jedinici mase izmeta neophodan za izazivanje klini~kih simptoma bolesti, ~ak i u slu~aju kada bi se taj broj znao, potrebno bi bilo determinisati vrste kokcidija na osnovu morfolo{ kih karakteristika oocista, {to nije jednostavan posao. Najbolje je i najsvrsishodnije pri sumnji na kokcidiozu u velikoj grupi `ivotinja, obdukovati nekoliko grla i pa`ljivo pregledati digestivni trakt (sve `ivotinjske vrste), odnosno bubrege gusaka. Jednostavnim struganjem sadr`aja otvorenog creva i mikroskopskim pregledom mogu da se ustanove razli~iti razvojni stadijumi kokcidija, zavisno od vremena proteklog od infekcije ({izonti, merozoiti, oociste). Fiksiranjem i bojenjem takvih strugotina dobijaju se trajni preparati. Na histolo{kom preseku creva ovakvih `ivotinja mogu tako|e da se uo~e {izonti u razli~itim fazama razvoja (od nezrelih do sasvim zrelih), kao i gametociti i gameti. PROFILAKSA I TERAPIJA KOKCIDIOZE PTICA Pristup po kome se hemioterapija primenjuje tek kada do|e do ispoljavanja klini~kih znaka i gubitaka predstavlja daleku pro{lost. Davno je ustanovljeno da je {teta ve} nastala ~im se jave znaci kokcidioze. Danas se pili}i u brojlerskom tovu preventivno tretiraju posebnim medikamentima, tzv. antikokcidijskim lekovima. Oni se dodaju kompletnim sme{ama za ishranu pili}a (medicinirani premiksi). Postoji vi{e na~ina davanja medikamenata u cilju preveniranja kokcidioze kod pili}a U Kontinuirana primena jednog leka tokom celog tova; U Primena dva leka sukcesivno u tovu - prvi se daje tokom prve dve nedelje, a zatim drugi. Medikamenti treba da su jednaki po na~inu i spektru delovanja tzv. shuttle program. U Primena jednog istog leka tokom nekoliko uzastopnih turnusa; zatim sledi promena leka. Postoje i drugi na~ini primene profilakti~kih sredstava protiv kokcidioze. Budu}im nosiljama, u zavisnosti od dr`anja, lekovi za preveniranje kokcidioze daju se na jedan od dva na~ina E U kaveznom sistemu dr`anja mogu da se daju do prono{enja. E U podnom sistemu dr`anja (`ivina dolazi u kontakt sa izmetom) medikamenti se primenjuju do 11. ili 13. nedelje, posle ~ega se ukidaju da bi ptice stekle imunitet. Sredstva koja se koriste za profilaksu i terapiju kokcidioze ptica prikazana su tabelarno (Tabela 3). TABELA 3. NEKI MEDIKAMENTI KOJI SE KORISTE U PROFILAKSI I TERAPIJI KOKCIDIOZE KOD PTICA NAZIV LEKA KONCENTRACIJA U HRANI (ppm) Razvoj rezistencije na pojedine lekove za preveniranje i le~enje kokcidioze uslovio je potrebu za iznala`enjem drugih na~ina njene prevencije. Medikamentna profilaksa i dalje ostaje osnovni na~in borbe protiv kokcidioze, ali sada postoji i mogu}nost vakcinacije. Slika 12. Vakcina protiv kokcidioze pili}a (gel) Vakcina se spravlja od atenuisanih ili neatenuisanih oocista kokcidija i daje pili}ima in ovo, ili ubrzo po izleganju. U prvom slu~aju vakcina se aplikuje injekcijom, a ukoliko se imunizacija radi po izleganju, to mo`e da se postigne aerosolom ili se infektivni materijal inkorpori{ e u gel koga pili}i rado konzumiraju (Slika 13). Slika 13. Imunizacija pili}a vakcinom protiv kokcidioze Dalja istra`ivanja na polju imunizacije protiv kokcidioze koko{i uklju~uju tehnike genskog in`enjeringa sa ciljem da se proizvedu proteinske komponente ejmerija. Odre|ene apatogene bakterije mogu da se koriste za sintezu rekombinantnih proteina kojima se zatim pili}i imunizuju. Za sada se ovakve vakcine ne proizvode u komercijalne svrhe. KOKCIDIOZA GOVEDA (COCCIDIOSIS BOVUM) Kokcidioza goveda je infekcija velikih pre`ivara sa vi{e vrsta kokcidija roda Eimeria. ^ini se da je broj inficiranih `ivotinja kod nas veliki, ali da oboljenje nema nekog zna~aja. Najce{}e infekcija prolazi nedijagnostikovano, odnosno zapa`a se samo dijareja koja se izle~i sulfa-preparatima, kao da je bakterijske etiologije. U nekim zemljama kokcidioza goveda predstavlja veoma zna~ajnu bolest koja je kod nele~enih slu~ajeva pra}ena velikim gubicima, te joj se poklanja velika pa`nja. Od kokcidioze oboljevaju prete`no telad i `ivotinje stare do godinu dana, mada se bolest javlja i kod starijih uzrasta. Etiologija Kao najpatogenije kokcidije goveda navode se Eimeria bovis i Eimeria zuernii. Eimeria bovis je lokalizovana u tankom crevu do druge generacije {izonata, kada se razvoj nastavlja u debelom crevu (druga {izogonija i gametogonija). Eimeria zuernii dovodi do promena u debelom crevu (intestinum coecum, colon, rectum) goveda. Postoje i druge vrste kokcidija kod goveda. Naj~e{}e se spominju Eimeria alabamensis, E. auburnensis, E. brasiliensis, E. bukidnonensis, E. canadensis, E. cylindrica, E. ellipsoidalis i dr. O razvoju i patogenom zna~aju navedenih kokcidija kod goveda ne postoje pouzdani podaci. Klini~ka slika i patologija Eimeria zuernii izaziva hemoragi~ni kolitis pra}en intenzivnim tenezmima. Prepatentni period (period do pojave prvih oocista) kod kokcidioze goveda za Eimeria zuernii i E. bovis iznosi 18-20 dana. Kod inficiranih `ivotinja ispoljeni su op{ti simptomi bolesti - apatija, inapetencija, nerado kretanje. Klini~ka slika mo`e da bude izra`ena u razli~itoj meri. Mogu}a je pojava dijareje koja traje svega nekoliko sati i prolazi bez terapije, ili prelazi u izuzetno intenzivna u~estala pra`njenja digestivnog trakta pra}ena melenom (Slika 14). Takvi slu~ajevi ukoliko se ne le~e, rezultiraju letalnim ishodom. Oboljenje tada prate i sna`ni tenezmi, zbog ~ega se kao komplikacija neretko javlja prolaps rektuma. Slika 14. Kokcidioza goveda - hemoragi~na dijareja Drugi oblik bolesti ispoljava se u vidu perzistentne dijareje, bez hemoragije, koja traje danima, ~ak do nekoliko nedelja i nije fatalna. Hroni~an tok bolesti pra}en je velikim gubitkom telesne mase. Dijagnoza Kokcidioza velikih pre`ivara ~esto prolazi nedijagnostikovano, jer se ne pomi{lja na kokcidije kao etiolo{ki agens. Nalaz preko 50 000 oocista u mililitru te~nog izmeta znak je da su vrste roda Eimeriae uzrok oboljenju. Oociste se dokazuju metodom flotacije zasi}enim vodenim rastvorom kuhinjske soli i kvantitativnim metodima koprolo{kog pregleda. Terapija Za le~enje bovine kokcidioze koriste se sulfametazin u dnevnoj dozi do 100 mg/kg telesne mase, ili sulfakvinoksalin u dozi od 15 mg/kg. Oba leka se daju tokom ~etiri dana. Amprolijum uspe{no deluje na kokcidije goveda ako se primenjuje u dozi od 10 mg/kg telesne mase dnevno, tokom pet dana. Nitrofurazon dobro deluje kod kokcidioze svih vrsta `ivotinja, u dnevnoj dozi 10-20 mg/kg, dat tokom pet dana. Profilaksa Telad bi trebalo da posisaju kolostrum u prvih {est sati po ro|enju. Treba ih po{tedeti stresa koliko god je to mogu}e, jer favorizuje pojavu oboljenja. Korisno je odvojeno dr`anje teladi, da bi se izbegla infekcija velikim brojem oocista poreklom od starijih kategorija. Zoohigijenske mere u objektima gde se dr`e goveda, a naro~ito telad moraju striktno da se sprovode. Jonoforni antibiotici, kao na primer monenzin i lasalocid, dati u hrani, uspe{no preveniraju kokcidiozu kod teladi. Doza monenzina je 1 mg/kg i daje se tokom mesec dana. Lasalocid se primenjuje u dozi 0,5-1 mg/kg, u periodu do {est nedelja. KOKCIDIOZA MALIH PRE@IVARA (COCCIDIOSIS OVIUM ET CAPRARUM) Infekcija ovaca i koza kokcidijama je veoma ra{irena u na{im krajevima. Ekstenzitet infekcije koji dosti`e i 100% ne predstavlja raritet. Me|utim, oboljenje se javlja retko pa se mo`e zaklju~iti da je za pojavu klini~kih simptoma neophodan jo{ neki ~inilac/~inioci. Etiologija Kod nas su ustanovljene slede}e vrste Eimeria ovaca i koza: Eimeria ahsata, E. arloingi, E faurei, E. crandallis, E. granulosa, E. ninakohlyakimovae, E. parva, E. pallida, a E. intricata samo kod ovaca (Slika 15). Gotovo redovno je infekcija me{ana, sa najmanje 3-4 vrste, sem kod odraslih kategorija, gde dominira prisustvo Eimeria arloingi i eventualno E. granulosa. Slika 15. Kokcidije ovaca - oociste Epizootiologija Od kokcidioze oboljeva prete`no podmladak ovaca i koza. Bolest je ~e{}a u letnjem periodu. Infekcija se javlja gotovo podjednako ~esto i na pa{njaku i u stajskim uslovima dr`anja. Klini~ka slika Kod obolele jagnjadi je prisutna profuzna dijareja. Izmet je te~an, mogu}e je i prisustvo krvi i/ili sluzi. Op{te stanje obolelih `ivotinja je lo{e - odbijaju hranu, gube telesnu masu, nerado se kre}u; ako ne prezdrave, uginu}e nastupa posle 3-5 dana. Patolo{ko-anatomski nalaz Obdukcijom se utvr|uje mukozni do hemoragi~ni enteritis, a u slu~aju infekcije velikog intenziteta i enterokolitis. Na crevima su prisutne fibrinske naslage. Beli~asto-`u}kasti noduli rasuti su po crevima i vidljivi sa serozne strane - predstavljaju masu razvojnih oblika kokcidija. Terapija Amprolijum je efikasan i protiv kokcidija malih pre`ivara, ali samo ako se primeni u pove}anoj dozi - 50 mg/kg telesne mase dnevno, tokom pet dana. Sulfametazin i sulfakvinoksalin mogu da se daju u istim dozama kao velikim pre`ivarima. U le~enju kokcidioze malih pre`ivara mogu da se koriste i toltrazuril i diklazuril. Oba se daju jednokratno, peroralno u dozi 20 mg/kg telesne mase. Kao i kod svih `ivotinja, i kod ovaca i koza, za le~enje kokcidoze mo`e da se koristi nitrofurazon. Profilaksa U cilju suzbijanja kokcidioze ovaca i koza, savetuje se promena pa{njaka na kome pasu mla|e `ivotinje (odrasle kategorije su izvor infekcije jagnjadi). Neophodna je primena zoohigijenskih mera u objektima (redovno ~i{}enje, odr`avanje prostirke suvom, adekvatna ventilacija, dezinfekcija). Ishrana ovaca i koza treba da odgovara standardima, da bi se izbegli stresni faktori koji olak{avaju nastanak oboljenja. U slu~aju potrebe, u cilju medikamentne profilakse kokcidioze malih pre`ivara primenjuju se jonoforni antibiotici (monenzin i lasalocid) u istim dozama kao kod goveda. U iste svrhe mo`e da se primeni i sulfagvanidin (0,5-3 g svakom jagnjetu, u trajanju od 20 dana). KOKCIDIOZA MESOJEDA (COCCIDIOSIS CARNIVORUM) Kokcidioza mesojeda nema ve}eg zna~aja u patologiji ovih `ivotinja. Infekcija kao takva jeste ra{irena, ali do oboljevanja ne dolazi. Kokcidiozu mesojeda izaziva vi{e vrsta izospora i dve ejmerije - Isospora canis, I. felis, I. bigemina i I. rivolta, a od ejmerija Eimeria cati i E. felina. Generalno, {izogonija kod kokcidija mesojeda nije intenzivna, odnosno, rezultira stvaranjem malog broja merozoita, te je to verovatni razlog slabog patogenog delovanja. Razvojni ciklus je u principu isti kao kod ostalih kokcidija. Patogeno delovanje, klini~ka slika kod izra`enog oboljenja i obdukcioni nalaz su kao kod drugih `ivotinjskih vrsta. Veliki broj inficiranih koji izlu~uju oociste u sasvim ograni~enom broju, asimptomatski, {to govori o stvaranju imuniteta. Otpornost je strogo specifi~na u odnosu na vrstu uzro~nika. Terapija U literaturi je malo podataka o le~enju kokcidioze mesojeda. Mogu da se primene sulfonamidi, kao {to su sulfadimetoksin, sulfagvanidin i sulfadiazin. Sulfagvanidin se primenjuje u dozi 150-200 mg/kg tokom pet dana. Sulfadimetoksin se daje tokom deset dana u dozi 55 mg/kg, ili po drugoj shemi doziranja, najpre se daje udarna doza od 55 mg/kg prvi dan, a zatim dva puta manja doza sve dok traju simptomi. Kombinacija sulfadiazina i trimetoprima dozira se na slede}i na~in: za pse telesne mase > 4 kg 25-50 mg/kg sulfadiazina i 5-10 mg/kg trimetoprima tokom {est dana. Za pse telesne mase <4 kg, doza je dvostruko manja. Od drugih lekova u terapiji kokcidioze mesojeda, mogu da se primene amprolijum i kvinakrin. Za le~enje kokcidioze ma~aka preporu~uju se isti lekovi kao i za pse. Profilaksa Profilaksa kokcidoze mesojeda podrazumeva sprovo|enje zoohigijenskih mera. KOKCIDIOZA SVINJA (COCCIDIOSIS SUUM) Kod svinja raspola`emo najoskudnijim podacima o etiologiji i zna~aju kokcidioze. Evidentno je da je veliki broj `ivotinja inficiran, ali infekcija prolazi asimptomatski. Etiologija Kao uzro~nici infekcije svinja navode se slede}e vrste ejmerija: Eimeria debliecki, E. scabra, E. spinosa, E. scrofae, E. perminuta, E. polita, zatim Isospora suis i I. almaatensis. Najpatogenijima se smatraju Eimeria debliecki, Isospora suis i Eimeria scabra. Klini~ka slika i patolo{ko-anatomski nalaz Kataralni enteritis je ograni~en na tanko crevo, bez hemoragija. Kod obolelih (prakti~no samo prasad starosti do dva meseca) javljaju se op{ti simptomi poreme}aja zdravlja i dijareja. Isospora suis izaziva enteritis prasadi stare 1-2 nedelje. Mladun~ad se inficiraju od majke, koprofagijom. Prepatentni period kod ove izospore traje 4-6 dana. Terapija Ne postoji pouzdan lek kojim se le~i kokcidioza kod svinja. Ustanovljeno je da primena medikamenata kod majki ne mo`e da spre~i pojavu infekcije kod prasadi koja sisa. Terapija mo`e da se sprovodi peroralno sulfagvanidinom u udarnoj po~etnoj dozi od 200 mg/kg prvi dan, a zatim do petog dana dozama odr`avanja (polovina navedene doze). U eksperimentalnim uslovima halofu`inon, lasalocid i sulfametazin pokazali su izvesne rezultate. Profilaksa Spre~avanje kokcidoze kod svinja obavlja se po principima koji se primenjuju kod svih ostalih `ivotinjskih vrsta. KOKCIDIOZA KUNI]A I ZE^EVA (COCCIDIOSIS CUNICULORUM ET LEPORUM) Kuni}i i ze~evi mogu biti inficirani nizom kokcidija roda Eimeria. Tri su najpatogenije vrste kokcidija ovih `ivotinja: Eimeria stiedae, E. flavescens i E. intestinalis. Prepatentni period prve, Eimeira stiedae, traje 18 dana, a ostalih 5-7 dana. Kokcidiozu epitela `u~nih kanala kuni}a i ze~eva izaziva Eimeria stiedae. Ova vrsta razvija i do {est generacija {izonata. Mo`e da prouzrokuje oboljenje `ivotinja ve} u najmla|em uzrastu. Sporozoiti se u crevima oslobode iz oocisti i portalnom venom dospevaju do epitela `u~nih kanala, gde se razmno`avaju i izazivaju te`ak holangitis. Dijareja, ascites, poliurija su simptomi oboljenja. Jetra je pove}ana, posuta belim do `u}kastim nodulima (razvojni oblici parazita i }elijski detritus). @ari{ta mogu da konfluiraju i ~ine vijugave tvorevine. Razvija se kompresiva atrofija jetre. Postoji pojava `ari{ta regeneracije (Slika 16). Slika 16. Eimeria stiedae u `u~ovodu kuni}a (histolo{ki preparat) Eimeria flavescens i E. intestinalis su daleko zna~ajnije za farmski uzgoj kuni}a. Izazivaju te{ka o{te}enja kripti u cekumu i vrlo izra`enu dijareju (Slika 17). Slika 17. Intestinalna kokcidioza kuni}a Kao ostale vrste kokcidija koje parazitiraju u crevima kuni}a i ze~eva navode se Eimeria irresidua, E. magna, E. media, E. piriformis, E. perforans i dr. Dijagnoza Dijagnoza kokcidioze kuni}a i ze~eva postavlja se prema istim principima kao kod `ivine. Terapija U cilju terapije kokcidioze, kuni}ima se daje sulfametazin 0,2 % ili sulfakvinoksalin 0,05 % u vodi za pi}e. Ovaj na~in le~enja sulfonamidima uspe{an je jedino ako se `ivotinje hrane peletiranom hranom. U protivnom, ako se hrane zelenom masom, sulfonamidi se daju u dozi od 750 mg sa malo suve hrane dnevno, tokom pet dana. Profilaksa Uzgajiva~ima kuni}a savetuje se da koriste kaveze sa `i~anim podom upravo zbog mogu}nosti spre~avanja kokcidioze. Me|utim, zbog koprofagije i navike uzimanja izmeta direktno sa analnog otvora, efekti nisu potpuni. Zoohigijenske mere u objektima za gajenje kuni}a moraju se permanentno sprovoditi. Kuni}ima mo`e preventivno da se daje amprolijum ili robenidin u peletiranoj hrani. KRIPTOSPORIDIOZA (CRYPTOSPORIDIOSIS) Kriptosporidioza je parazitska zoonoza izazvana protozoom Cryptosporidium sp. Infekcija je ustanovljena kod ve}eg broja `ivotinjskih vrsta, ali je klini~ka slika zabele`ena kod podmlatka goveda, ovaca, koza, pasa, ma~aka i }uraka u prvim danima `ivota, do starosti 2-3 nedelje. Bolest se ispoljava kao te{ka dijareja. Razvoj kriptosporidija nije intracelularan u onom smislu re~i koji je uobi~ajen - razvoj vrsta ovog roda obavlja se tako {to sporozoiti ne prodiru u }elije, ve} bivaju opkoljeni mikrovilusima i nalaze se u tzv. parazitofornoj vakuoli. Parazit nije specifi~an u odnosu na doma}ina. Razvoj kriptosporidija je sli~an razvoju drugih crevnih kokcidija, ali se sporulacija obavlja u doma}inu, endogeno, kao kod Sarcocystis spp. Postoje dve vrste oocista: E ve}ina oocista je sa debelim zidom i izlu~uje se izmetom E ostale oociste imaju tanak zid, iz njih se osloba|aju sporozoiti neposredno unutar creva doma}ina i uzrokuju autoinfekciju. Izmetom se izlu~uju sitne sporulisane oociste, veli~ine 4-5 µm, koje sadr`e po ~etiri slobodna sporozoita. Ovi oblici su infektivni, te dolazi do autoinfekcije. Oslobo|eni sporozoiti dolaze u kontakt sa mikrovilusnim pokriva~em enterocita, ovi reaguju i obrazuju parazitofornu vakuolu u kojoj se odvija razvoj protozoa (Slika 18). Ubrzo se formira {izont sa 4-8 merozoita. Gametogonija zapo~inje nakon 1-2 generacije {izonata. Oociste nastaju po isteku 72 h od infekcije. Slika 18. Kriptosporidioza kod svinje (TEM) Patogeneza infekcije kriptosporidijama nije sasvima jasna. Paraziti se razmno`avaju unutar parazitoforne vakuole koja predstavlja neku vrstu invaginacije }elijske opne doma}ina, ali ne dolazi do destrukcije }elija usled razvoja parazita. Me|utim, uo~avaju se izvesne promene na zahva}enoj sluzoko`i ileuma- prestanak razmno`avanja epitelnih }elija, otok i, eventualno, fuzija mikrovilusa. Ovo ima zna~ajan efekat na neke enzime vezane za }elijsku membranu. Kriptosporidije su kod sisara opisane samo u crevima, ali kod ptica mogu da imaju razli~itu lokalizaciju - kod gusaka su nala`ene tako|e u crevima, a kod }uraka, koko{i, paunova i prepelica u sinusima, plu}ima, vazdu{nim kesama i burzi Fabricii. Cryptosporidium baileyi je parazit prvenstveno koko{i, a Cryptosporidium meleagridis se nalazi kod ve}eg broja vrsta ptica. Kod ljudi je kriptosporidioza ustanovljena u slu~ajevima imunosupresije, naro~ito kod HIV-pozitivnih i obolelih od AIDS-a. Klini~ka slika Dijareja je obi~no intermitentna (posledica na~ina razvoja parazita), ~esto je prisutna anoreksija. Kao posledica ovih pojava, javlja se dehidracija. Povra}anje je zabele`eno i kod prasadi sa kombinovanom infekcijom kriptosporidijama i rota-virusom. Kod podmlatka pre`ivara ~este su zdru`ene infekcije sa kriptosporidijama - u tome mogu da u~estvuju rota- virus, korona-virus i enterotoksi~ni sojevi Escherichia coli. Dijagnoza Bojenje preparata (razmaz izmeta) Cil-Nilsenom (Ziehl-Nielsen) daje izvanredne rezultate - oociste se boje crveno na plavi~asto-zelenoj podlozi. Postoje i druge tehnike bojenja (karbol-fuksin), kao i mogu}nost dijagnostike fluorescentnom mikroskopijom. Terapija Nema mnogo podataka o le~enju kriptosporidioze. Mo`e da se poku{a spiramicinom. Potporna terapija ostvaruje se redovnom rehidracijom obolelih. Profilaksa Oociste kriptosporidija su veoma otporne u spoljnjoj sredini, mogu da ostanu sposobne za infekciju i do deset meseci. Prakti~no su samo amonijak i formol u stanju da ih potpuno uni{te. Iz tog razloga treba voditi ra~una o izboru dezinficijensa i kada postoji potreba za uni{tavanjem oocista kriptosporidija primeniti dezinficijens koji je najprikladniji. NEOSPOROZA ( NEOSPOROSIS) Neosporoza je infekcija vi{e vrsta doma}ih `ivotinja, prouzrokovana protozoom Neospora caninum. Njen zna~aj nije ni pribli`no isti kod svih doma}ina. Najve}i broj opisa odnosi se na nalaz kod goveda i pasa. Kod krava ona predstavlja naj~e{}eg uzro~nika abortusa infektivne etiologije. Kod pasa izaziva neurolo{ke poreme}aje. Usamljeni slu~ajevi infekcije neosporom dokumentovani su kod konja (bez ve}eg zna~aja), koza i ovaca; prevalencija poba~aja usled neospore kod njih nije poznata. Kod ma~ke uspeva eksperimentalna infekcija. Do danas je neosporoza zabele`ena u mnogim zemljama {irom sveta. Ipak, izgleda da najve}i zna~aj ima u SAD, Holandiji i na Novom Zelandu. Prvi nalaz neospore poti~e od Bjerkasa koji je kod pasa sa encefalitisom i miozitisom opisao protozou koja podse}a na Toxoplasma gondii. Kasnije, 1988, Dubi (Dubey) je sa saradnicima ustanovio da se radilo o do tada neopisanoj vrsti, koju je nazvao Neospora caninum. Dokazano je da je infekcija ovom vrstom postojala u SAD jo{ 1957. Svi detalji `ivotnog ciklusa neospore nisu poznati, ali se smatra da on veoma nalikuje na razvoj Toxoplasma gondii. Tek nedavno je ustanovljeno da u razvoju neospore postoji i pravi i prelazni doma}in, i da je pravi pas, a prelazni gove~e. Akutno inficiran pas izmetom izlu~uje oociste. Pre`ivari se inficiraju hranom ili vodom koja sadr`i infektivne oociste. Pas se inficira uno{enjem tahizoita i cista iz inficiranih tkiva (delovi poba~enih plodova, inficirane placente). Tahizoiti Neospora caninum napadaju }elije centralnog nervnog sistema (CNS), miocite, makrofage i mnoge druge vrste }elija. Tkivne ciste sa bradizoitima (Slika 19) na|ene su samo u nervnom sistemu i mre`nja~i. Da bi se zatvorio razvojni ciklus potrebno je da ciste pojede pas, pravi doma}in. U psu se obavlja crevna faza razvoja neospore koja se zavr`ava formiranjem oocista. Pored ovog razvojnog ciklusa, smatra se da postoji i silvati~ni. Glavni akter(i), pravi doma}in(i) u tom ciklusu je i dalje nepoznat, to je verovatno jedna ili nekoliko vrsta karnivora iz familije Canidae, a osnovano se pretpostavlja da prelazni doma}ini mogu da budu divlji pre`ivari. Slika 19. Neospora caninum -tkivna cista Postojanje transplacentarne infekcije u prirodi je nepobitno dokazano i predstavlja put vertikalnog preno{enja infekcije kod goveda. Dijagnoza Postavljanje dijagnoze neosporoze nije nimalo jednostavno. Kod krava koje pobace nema klini~kih promena, niti tipi~nih makroskopskih lezija na poba~enim plodovima. Ukoliko abortus nastupi u ranoj fazi gestacije, embrion mo`e da bude toliko sitan da poba~aj mo`e da ostane neprime}en. Prisustvo neospora u tkivima je te{ko dokazati jer je plod ~esto previ{e autoliziran da bi bio podoban za histolo{ku analizu. Slika 20. Neosporoza -poba~eni plod krave Kongenitalno inficirana {tenad ispoljava tipi~ne znake, ali kod odraslih pasa oni variraju. Dijagnoza neosporoze goveda se zasniva na patolo{ko-histolo{kim promenama u srcu i mozgu. Patognomoni~an je negnojni encefalitis fetusa, a miokarditis i miozitis su uglavnom uzrokovani neosporama. Verovatna histolo{ka dijagnoza neosporoze mo`e da se postavi na poba~enim fetusima goveda, ali ne i ovaca, jer je kod njih toksoplazmoza ~esta i lako mo`e da se zameni neosporozom. Kod goveda diferencijalno-dijagnosti~ki dolazi u obzir sarkocistioza; za razliku od sarkocista, neospore mogu da se na|u u raznim tkivima. Ako se kod `ivotinja na|u lezije koje govore u prilog prisustva neospore, primenjuje se imunohistohemijski test. Za dijagnostiku neosporoze na laboratorijska ispitivanje se {alju mozak, srce i skeletni mi{ici. Tahizoiti i tkivne ciste neospore se najlak{e pronalaze u mozgu. Po{to su malobrojne i nalaze se u tkivima koja se obi~no ne pregledaju mogu ~esto da promaknu. Neosporoza lako mo`e da se zameni toksoplazmozom. Za to postoji vi{e razloga: morfolo{ ka sli~nost parazita, gotovo identi~ne promene koje prouzrokuje kod ovaca i koza, nespecifi~ne lezije kod drugih `ivotinja, nedovoljno poznavanje vrste i svih detalja njenog `ivotnog ciklusa. Posmatrani svetlosnim mikroskopom tahizoiti dveju parazitskih vrsta su identi~ ni, me|utim, primenom transmisione elektronske mikroskopije mogu da se razlikuju. Tkivne ciste u bojenim presecima tako|e se razlikuju kod Neospora caninum i Toxoplasma gondii. Serolo{ki test, test indirektne imunofluorescencije (IIF), ima ograni~eni zna~aj. Testiranje seruma ploda na antitela nije pouzdano - ponekad infekcija ne dovede do poba~aja, a tek imunokompetentni fetus sinteti{e antitela. Smatra se da je fetus inficiran ako je zavr{en razvoj njegovog imunog sistema (sredina gestacije) i ako je titar takav da mo`e da se dijagnostikuje. Odsustvo antitela u poba~enim plodovima ne zna~i da oni nisu bili inficirani. Biolo{ki ogled na mi{u i }elijske kulture mogu da se koriste za dokazivanje Neospora caninum u tkivima, ali njihova primena ne nalazi mesta u rutinskoj dijagnostici. Terapija i profilaksa NEOSPOROZA GOVEDA (NEOSPOROSIS BOVUM) Bovina neosporoza je predmet intenzivnih istra`ivanja zbog velike ekonomske {tete koju izaziva. Ona je naj~e{}i uzrok poba~aja mle~nih krava u nekim dr`avama SAD-a, zatim na Novom Zelandu, u Velikoj Britaniji i Holandiji. Kod inficiranih krava se javljaju abortus, o{te}enja sli~na kao kod toksoplazmoze i kongenitalna infekcija njihove teladi. Poba~aji su ili sporadi~ni ili epidemijskog karaktera. Makroskopske lezije na poba~enim fetusima su nespecifi~ne (serozna te~nost u telesnim {upljinama i anasarka). O{te}enja ploda vidljiva mikroskopom naj~e{}e se nalaze u CNS-u, mada su opisivana i u srcu, plu}ima, bubrezima i plodovim ovojima. Karakteristi~an je multifokalni nekroti~ni negnojni encefalitis i miokarditis. Nije sasvim sigurno da li kod krava obavezno dolazi do ponovljenih poba~aja. Pretpostavlja se da kongenitalno oboljenje mo`e da se zale~i i ostane latentno do`ivotno; u slu~aju infekcije `enskog teleta mo`e da do|e do kasnije transplacentarne infekcije njegovog ploda. Krave koje su pobacile ne ispoljavaju klini~ke promene, ali ostaju nosioci latentne infekcije. Nije poznato da li se razvija imunitet. Prevalencija neosporoze je istra`ivana jedino kod goveda u SAD, gde je ~e{}a kod mle~nih nego kod tovnih goveda. Mogu}i uzroci su razli~iti uslovi dr`anja ili rasna osetljivost. Infekcija neosporom je dijagnostikovana kod oko 20% svih teladi mle~nih krava pregledanih na neosporozu. NEOSPOROZA PASA (NEOSPOROSIS CANINUM) Najve}i broj pasa oboleo od neosporoze bio je mla|i od godinu dana, mada je opisivana i bolest odraslih `ivotinja. Psi mogu da se inficiraju neosporom u bilo kojoj starosti, ali se najte`a klini~ka slika bolesti sre}e kod kongenitalne i neonatalne infekcije. Kod {tenadi se javlja ascendentna paraliza, ja~e izra`ena na zadnjim ekstremitetima. Kod odraslog psa neospora mo`e da napadne bilo koji organski sistem; zabele`eni su: encefalitis, miozitis, miokarditis, hepatitis, dermatitis i generalizovana bolest, dok je paraliza re|a. Nije mogu}e da se odredi vreme nastanka infekcije, odnosno da li se radi o egzacerbaciji latentne infekcije ili o akutnoj infekciji, a tako|e ni da li je gravidna {ivotinja inficirana tokom gestacije ili ranije. Kod ve}ine {tenadi bolest nije ispoljena na ro|enju. Hramanje ili smanjena pokretljivost ekstremiteta se ispoljavaju u starosti 3-6 nedelja. Na neosporozu se rano posumnja ako ima vi{e pasa u leglu sa sli~nim simptomima. Neka {tenad mogu da imaju veoma izra`ene simptome; ostali su obi~no samo hipotoni~ni ili manje aktivni. Mogu}e je da psi do`ivotno ostaju latentno inficirani. Postoji velika verovatno}a da kuja vi{e puta o{teni inficirano leglo. Na ispoljavanje bolesti mladun~adi i ishod infekcije verovatno uti~u imuni status i vreme infekcije majke, kao i na~in nastanka infekcije. Histolo{ke lezije kod pasa su multifokalne, naj~e{}e polimiozitis, miokarditis i negnojni encefalomielitis. Signifikantne promene se makroskopski obi~no ne zapa`aju. Tahizoiti se ponekad pronalaze unutar miocita, u srcu, mo`danom tkivu i ki~menoj mo`dini, ali nisu obavezno pra}eni zapaljenskom reakcijom. Kod pasa je opisana i diseminirana infekcija neosporom, kada su tahizoiti na|eni u srcu i nadbubre`nim `lezdama, a lezije i u jetri, slezini, mozgu i ki~menoj mo`dini. Transplacentarna infekcija je dokazana i kod pasa: odre|eni broj {tenadi je oboleo i uginuo ubrzo po rodenju, bez neurolo{kih ispada i paralize. Ostala {tenad bila su klini~ki normalna. Me|utim, posle primene imunodepresivnih doza kortikosteroida razvili su se hepatitis i generalizovana bolest. Kada se kuja inficira u prvom mesecu graviditeta, Neospora caninum mo`e da izazove uginu}e i resorpciju plodova. Kod nekih pasa koji su inficirani, dijagnostikovan je poliradikuloneuritis, a kod jednog psa te`ak, generalizovani dermatitis. SARKOCISTIOZA (SARCOCYSTIOSIS) Sarkocistioza je infekcija brojnih vrsta `ivotinja i ~oveka, ra{irena u celom svetu. Sa aspekta patogeneze, va`ni stadijumi razvoja Sarcocystis spp. nalaze se kod prelaznih doma}ina, i to {izonti u endotelu krvnih sudova, a ciste sa bradizoitima u skeletnim mi{i}ima i miokardu (Slika 21). Razvoj sarkocista se odvija delom kod pravog, a delom kod prelaznog doma}ina. Pravi doma}ini su pas, ma~ka, divlji mesojedi i ~ovek, u ~ijem se tankom crevu odvija enteroepitelna faza razvoja. Prelazni doma}ini su pre`ivari, svinja, kopitari, kod kojih se nalaze {izonti u endotelnim }elijama, a krupne ciste sa bradizoitima u mi{i}nom tkivu. Slika 21. Sarcocystis sp. -tkivne ciste u mi{i}ima Nedavno je usvojena nova nomenklatura vrsta sarkocista, ~ime su otklonjene mnoge nedoumice i nesporazumi. Novi nazivi zasnovani su na prelaznom i pravom doma}inu (Tabela 4 i 5). ^ovek je pravi doma}in za dve vrste sarkocista - Sarcocystis bovihominis i S. porcihominis. Simptomi koje izazivaju jesu anoreksija, nauzeja i dijareja. TABELA 4. VRSTE SARKOCISTA ZA KOJE JE PAS PRAVI DOMA]IN TABELA 5. VRSTE SARKOCISTA ZA KOJE JE MA^KA PRAVI DOMA]IN Period od ingestije sporocista do pojave bradizoita u mi{i}ima prelaznog doma}ina - obi~no 2-3 meseca, mada kod pojedinih vrsta mo`e da bude i godinu dana. Patogeneza Infekcija pravog doma}ina obi~no proti~e asimptomatski, mada je mogu}a pojava dijareje. Kod prelaznih doma}ina patogeni efekat se pripisuje drugoj {izogoniji koja se odvija u endotelu krvnih sudova. Eksperimentalna infekcija sa Sarcocystis bovicanis rezultirala je uginu}em teladi posle mesec dana, sa nalazom petehijalnog krvarenja u gotovo svim organima, uklju~uju}i srce i generalizovanom limfadenopatijom. Eksperimentalna infekcija gravidnih krava rezultirala je poba~ajem. Sarcocystis ovicanis je odgovorna za abortus ovaca i te`ak miozitis i encefalomijelitis jagnjadi u nekoliko zemalja sveta. Generalno, ipak, klini~ki znaci izostaju, a glavne {tete nastaju zbog odbacivanja mesa zaklanih `ivotinja usled prisustva sarkocista u mi{i}nom tkivu. Kod svinja ciste sarkocista mogu da budu zamenjene sa u~aurenim larvama Trichinella spiralis ili Cysticercus cellulosae, pa je pri sumnjivom nalazu potrebno napraviti razliku mikroskopskim pregledom. Dijagnoza Dijagnoza infekcije prelaznih doma}ina postavlja se naj~e{}e pregledom mesa na liniji klanja - makroskopskim uo~avanjem cista u mi{i}nom tkivu. Treba imati na umu da nisu ciste svih vrsta makroskopski vidljive. U slu~aju infekcije velikog intenziteta u dijagnostici mogu da pomognu klini~ki znaci, a infekcija se dokazuje nalazom {izonata u zidu krvnih sudova organa (plu}a, srce) i cista u mi{i}ima posle obdukcije ili biopsije. Test indirektne hemaglutinacije u kome se koriste bradizoiti kao antigen mo`e da bude od koristi, uz napomenu da detekcija antitela ne zna~i prisustvo aktivne lezije nastale usled sarkocistioze. Pregled izmeta pasa i ma~aka koji se dr`e na farmama na oociste sarkocista mo`e da bude od pomo}i. Terapija Ne postoji efikasno sredstvo za le~enje pravog niti prelaznog doma}ina od sarkocistioze. Kod pojave infekcije pre`ivara, preporu~uje se preventivna primena amprolijuma. Profilaksa Prevencija sarkocistioze svodi se na spre~avanje kontakta pasa sa `ivotinjama ~ije se meso koristi u ishrani, {to je naro~ito zna~ajno na farmama. Neophodna je za{tita hrane i vode koju konzumiraju ljudi i `ivotinje od kontaminacije izmetom mesojeda. Spre~avanje infekcije karnivora posti`e se konzumiranjem isklju~ivo termi~ki adekvatno obra|enog mesa. TOKSOPLAZMOZA ( TOXOPLASMOSIS) Toksoplazmoza je zoonoza izazvana protozoom Toxoplasma gondii. Toksoplazmoza je najra{irenija parazitska infekcija ~oveka i homeotermnih `ivotinja. Smatra se da je u proseku oko jedna tre}ina ljudske populacije na planeti bila u kontaktu sa ovom protozoom. Broj seropozitivnih ljudi kre}e se od oko 20 % (odre|eni delovi SAD) do 90 % (centralna Evropa). Na sre}u, kod odraslih ljudi infekcija u najve}em broju slu~ajeva nije zna~ajna sa klini~kog aspekta. Me|utim, prenatalna infekcija mo`e da rezultira kako prekidom trudno}e, tako i o{te}enjima ploda. Ravoj parazita odvija se preko dva doma}ina - pravog i prelaznog. Pravog doma}ina predstavlja doma}a ma~ka i druge felide, u kojima se odvija intestinalni razvoj. Prelazni doma}in mo`e da bude bilo koja od preko sto vrsta sisara i sedamdesetak vrsta ptica, kao i ~ovek; kod njih se obavlja ekstraintestinalni razvoj. Felide mogu da budu i prelazni doma}ini, odnosno i kod njih je mogu} ekstraintestinalni razvoj toksoplazme. U enterocitima ma~ke, prete`no u jejunumu i ileumu, odvija se entero-epitelni razvoj ({izogonija i gametogonija) koji rezultira formiranjem oocista. Sporulacijom u spoljnjoj sredini, posle najmanje tri dana, u njima nastaju po dve sporocite sa po ~etiri sporozoita. Sporulisane oociste su infektivne kako za prelazne, tako i prave doma}ine. U spoljnoj sredini one mogu da opstanu veoma dugo, na primer u vla`nom izmetu mesecima, ili ~ak i nekoliko godina. U prelaznom doma}inu toksoplazme se razvijaju u }elijama raznih tkiva, formiraju se {izonti, a osloba|aju tahizoiti (Slika 22 i 23). Tahizoiti napadaju nove }elije i u vreme akutne infekcije mogu da se na|u u sekretima i ekskretima. Pojavom antitela, tahizoiti se povla~e, od njih se formiraju tkivne ciste, naj~e{}e u centralnom nervnom sistemu, ali i u mi{i}mom tkivu, plu}ima, srcu, jetri, bubrezima itd. Ciste su veli~ine oko 300 µm i sadr`e 3-14 hiljada bradizoita, sitnih lancetastih oblika. Ciste mogu da ostanu u `ivotu dok `ivi i doma}in, mada izvesni autori tvrde da im `ivotini vek ne prelazi pet godina. Ciste sa bradizoitima predstavljaju latent- nu formu, u kojoj mehanizmi ste~enog imuniteta sporo razmno`avanje dr`e pod kontrolom. Usled slabljenja imuniteta iz bilo kog razloga, iz cista mogu da se oslobode bradizoiti koji postaju aktivni i poprimaju invazivne karakteristike tahizoita. Akutizacija procesa veoma je ~esta kod imunodeficijentnih osoba, a kod obolelih od AIDS-a gotovo da predstavlja pravilo. Kod ovih ljudi toksoplazmoza mo`e da bude pogubna - 10-30 % obolelih od AIDS-a umire od toksoplazmoze. Slika 22. Toksoplazmoza - tahizoiti Slika 23. Diseminirana toksoplazmoza Infekcija mo`e da nastane na nekoliko na~ina: E infektivnim oocistama poreklom iz izmeta ma~ke - u ovom slu~aju naj~e{}i neposredni izvor infekcije predstavljaju neoprani plodovi vo}a i povr}a, ili neoprane ruke osoba koje su bile u kontaktu sa inficiranim ma~kama (enteroepitelni razvoj kod pravog doma}ina); E `ivim tkivnim cistama iz termi~ki nedovoljno obra|enog mesa - naj~e{}e je u pitanju meso jagnjeta ili svinje; E tahizoitima iz sekreta i ekskreta akutno inficiranih `ivotinja i ljudi; E transplacentarno, tako|e tahizoitima. Danas se smatra da u najve}em broju slu~ajeva infekcija toksoplazmom usledi bradizoitima iz tkivnih cista. Me|utim, ni druge na~ine infekcije ne treba zanemariti. Postoji mogu}nost infekcije i preko mleka i jaja akutno inficiranih `ivotinja. Buba{vabe, brojne vrste pu`eva i kopnenih oligoheta mogu da budu parateni~ni doma}ini, jer u njihovom organizmu oociste ostaju vijabilne i infektivne tokom du`eg perioda. Njihovom ingestijom (predatorstvo) inficiraju se brojne vrste `ivotinja. U literaturi postoje opisi akutne toksoplazmoze ljudi kod kojih je izvr{ena transplantacija kostne sr`i ili srca. U prvom slu~aju radilo se o rekrudescenciji hroni~ne infekcije usled delovanja imunosupresivnih lekova. Suprotno, kod ve}ine ljudi sa novim srcem tahizoiti toksoplazme vodili su poreklo od donora. Patogeneza i klini~ka slika Aktuelno je shvatanje da je patogeni efekat toksoplazme u najve}oj meri uzrokovan imunim mehanizmima doma}ina, odnosno reakcijpm preosetljivosti, reakcijom posredovanom kompleksom antigen-antitelo, usled raspadanja makrofaga inficiranih toksoplazmom. O{te}enja usled toksoplazmoze javljaju se prvenstveno u centralnom nervnom sistemu u vidu multifokalnih nekroti~nih ognji{ta. Sli~an je nalaz i u srcu i mi{i}ima. Mogu}a je fibrinozna pneumonija. Oboljenje je naro~ito ~esto kod malih pre`ivara, kod kojih se razvija encefalomijelitis i meningitis. Bolest je retka kod goveda i konja. Toxoplasma gondii je ~est uzrok poba~aja kod ovaca i koza. Smatra se da je mo`da i najzna~ajniji etiolo{ki agens koji dovodi do preranog prekida gestacije kod ovih `ivotinja. Ako infekcija nastane u ranoj gestaciji (pre 55 dana), dolazi do uginu}a i eliminisanja toliko sitnog ploda da poba~aj ostane nezapa`en. Infekcija sredinom gestacije dovodi do pobacivanja plodova sa karakteristi~nim lezijama: beli~asta ognji{ta veli~ine oko 2 mm na kotiledonima placente i u tkivima fetusa; fetus mo`e da bude i mumificiran, ako ne do|e do njegovog eliminisanja ubrzo po uginu}u. Ma~ka se inficira naj~e{}e ingestijom parateni~nih doma}ina. Po uno{enju jedne jedine ciste ili bradizoita ona mo`e da izlu~uje i milione oocista. Izlu~ivanje traje obi~no oko 1-2 nedelje. Prema rezultatima opse`nih istra`ivanja broj ma~aka koji u datom trenutku lu~i oociste iznosi svega oko 1%. Pod eksperimentalnim uslovima kod reinfekcije tako|e dolazi do produkcije oocista, ali to nije pouzdano dokazano pri spontanoj infekciji. Kod ma~ke postoji i mogu}nost transplacentarne infekcije. Ma~i}i u tom slu~aju tako|e izlu~uju oociste toksoplazme. Toxoplasma gondii mo`e da prouzrokuje abortus i kod `ena, ali i ra|anje dece sa te{kim o{te}enjima lokalizovanim prvenstveno u centralnom nervnom sistemu. [to je graviditet u poodmaklijem stadijumu, ve}a je {ansa da do|e do transplacentarne infekcije fetusa. Suprotno tome, o{te}enja ploda su te`a {to je on mla|i. Simptomi toksoplazmoze kod `ivotinja su nespecificni i javljaju se u akutnoj fazi infekcije. Prisutni su hipertermija, poreme}aji ~ula ravnote`e, nekoordinisano kretanje, ka{alj, mukopurulentna sekrecija iz nosa, nedostatak apetita. Kod ljudi infekcija naj~e{}e prolazi asimptomatski. U slu~aju infekcije velikim brojem toksoplazmi prva promena koja se zapa`a je pove}anje limfnih ~vorova, koji su bezbolni. Ostali simptomi nalikuju na one kod gripa: hipertermija, glavobolja, slabost, mijalgija i artralgija. Mogu}a je pojava ospe. Meningoencefalitis, pneumonija, miokarditis i hepatitis predstavljaju retke ali veoma ozbiljne komplikacije toksoplazmoze, sa verovatnim letalnim ishodom. Opisane su i fokalne lezije u mo`danom tkivu (Slika 24). Slika 24. Cerebralna toksoplazmoza kod ~oveka (CT) Dijagnoza Dijagnoza toksoplazmoze postavlja se dokazivanjem uzro~nika u razmazima punktata limfnih ~vorova, slezine ili jetre `ivih `ivotinja. Na le{evima toksoplazma mo`e da se doka`e i u drugim organima. Biolo{ki ogled se radi na mi{u. Mi{evima se intraperitonealno ili intracerebralno ubrizgava infektivan materijal i kasnije tra`e tahizoiti T. gondii u razmazima organa ili seroznih duplji. U upotrebi su slede}i imonolo{ki testovi: Sabin Feldmanov dye test, reakcija vezivanja komplementa (RVK), indirektna imunofluorescencija (IIF), ELISA (Enzyme-linked immunosorbent assay), aglutinacija lateksa. Mo`e da se primeni i imunohistohemijska tehnika. U uzorcima mesa tkivne ciste se te{ko dokazuju, jer ih obi~no ima veoma malo - nije retko da u 100 g uzorka postoji samo jedna jedina cista. Pouzdano dokazivanje tkivnih cista mogu}e je Real-time PCR tehnikom. Terapija Terapija toksoplazmoze je efikasna samo u akutnoj fazi bolesti, jer su bradizoiti u cistama za{ti}eni od delovanja medikamenata. Inficirane ma~ke i psi le~e se klindamicinom koji mo`e da se primeni peroralno (10-40 mg/kg) ili intramuskularno (25-50 mg/kg). Ljudima se daje pirimetamin (antimalari~no sredstvo) u kombinaciji sa sulfadiazinom ili klindamicinom. Profilaksa SPIRONUKLEOZA (SPIRONUCLEOSIS) Spironukleoza je naziv za infektivni kataralni enteritis }uraka izazvana protozoom vrste Spironucleus meleagridis. Infekcija je ustanovljena i kod koko{i i golubova, kao i kod divljih ptica. Raniji naziv uzro~nika je Hexamita meleagridis, a oboljenja - saglasno tome - heksamitoza (hexamitosis). Spironucleus meleagridis je sitna kru{kolika flagelata kosmopolitske rasprostranjenosti. U uslovima farmskog uzgoja }uraka mo`e da predstavlja veoma zna~ajan patogen. Obi~no se oboljenje javi u {irokim razmerama jedne sezone, a zatim nekoliko slede}ih godina kod veoma malog broja ptica. Od spironukleoze oboljevaju ptice u mla|em uzrastu. Oboljenje je retko kod starijih od 10-11 nedelja. Razmno`avanje parazita u tankom crevu ima za posledicu poreme}aj varenja, gubitak apetita, dehidraciju, smanjenje telesne mase. Postoji i mogu}nost uginu}a. Izra`ena je dehidracija svih tkiva. Ona se naro~ito uo~ava na grudnoj muskulaturi koja je suva, krta, potamnela, sa nje se ko`a veoma te{ko skida. Tanko crevo je pro{ireno, zid je hiperemi~an i zadebljao. Sadr`aj creva je redak, penu{av, sa primesama sluzi. Smatra se da }uri}i do dva meseca starosti bezuslovno oboljevaju, a da je za bolest star ijih potrebno delovanje stresora. U tom smislu naro~ito je izra`eno delovanje smanjene temperature u objektima za uzgoj. Uo~ljiv je poreme}aj op{teg stanja inficiranih }uri}a. Pored toga, javlja se i dijareja - stolice su te~ne, sluzave, kasnije penu{ave. Pred uginu}e javljaju se konvulzije (smatra se da nastaju kao posledica veoma izra`ene hipogligemije). Ptice koje prebole u velikom broju (po izvesnim podacima njih oko 30 %) i dalje izlu~uju odre|eni broj spironukleusa i predstavljaju zna~ajan izvor infekcije. Dijagnoza Dijagnoza spironukleoze se postavlja na osnovu klini~ke slike, uz dokazivanje parazita pregledom izmeta, najbolje u Futovoj pe}i. Pri postmortalnom pregledu dehidracija tkiva postaje veoma lako uo~ljiva. Prisustvo spironukleusa mo`e da bude dokazano samo u sasvim sve`im le{evima, jer veoma brzo propadaju u tkivima koja podle`u autolizi. Terapija Profilaksa Parazit Spironucleus meleagridis je veoma neotporan u spoljnjoj sredini i efikasno se uni{tava dezinficijensima (4 % natrijum-hidroksid). Treba voditi ra~una da infekcija nastane u {to je mogu}e starijem uzrastu; najosetljiviji su }urici stari do tri meseca. Korisno je odvojeno dr`anje razli~itih starosnih kategorija }uraka. Va`no je spre~iti mogu}nost infekcije preko oru|a, kao i obu}e radnika koji opslu`uju vi{e objekata. HISTOMONOZA ( HISTOMONOSIS) Histomonoza ili enterohepatitis infectiosa meleagridis je zapaljenje creva i jetre }uraka izazvano protozoama. Re|e mogu da budu inficirane i druge vrste `ivine. Oboljenje se naj~e{}e ispoljava kod }uraka u uzrastu do oko ~etiri meseca, ali je infekcija ustanovljena i kod starijih jedinki. Za histomonozu u upotrebi je i termin blackhead, preuzet iz anglosaksonske literature. Uzro~nik oboljenja je flagelata Histomonas meleagridis. Karakteristi~na nekroti~na ognji{ta nalaze se u cekumima i jetri inficiranih ptica (Slika 25 i 26). Smatra se da je za preno{enje infekcije naro~ito odgovoran Heterakis gallinae (nematoda koja parazitira kod koko{i), odnosno da se protozoe uzro~nici enterohepatitisa }uri}a prenose preko njegovih jaja. Histomonas je u spoljnoj sredini veoma neotporan, a u jajima helminata opstaje i nekoliko godina. Slika 25. Histomonoza- multifokalna nekroza jetre Infekcija nastaje ingestijom embrioniranih jaja Heterakis gallinae. Larva koja se razvija u jajetu heterakisa sadr`i infektivne oblike flagelate. Kada se larva heterakisa oslobodi, oslobodi se i protozoa, i prodire u mukozu cekuma, gde izaziva ulceracije i nekroze. Portalnim krvotokom paraziti zatim dospeju u jetru, gde prouzrokuju stvaranje okruglih nekroti~nih ognji{ta koja se pove}avaju i na ~ijoj periferiji se paraziti intenzivno umno`avaju. Slika 26. Histomonas meleagridis - trofozoiti u jetri Zatim najverovatnije usledi infekcija heterakisa ingestijom histomonasa iz cekuma. Protozoe dospevaju do ovarijuma heterakisa, a kasnije, sa njihovim jajima, u spoljnu sredinu. Infekcija ptica mo`e da usledi i ingestijom poliheta koje su rezervoarni doma}ini za jaja heterakisa. Smatra se da koko{i mogu da izlu~uju histomonase u enormnom broju, uz potpuno odsustvo simptoma. U tom slu~aju one predstavljaju veoma va`an izvor infekcije }uraka, koje oboljevaju. Infekcija mo`e da se prenosi i preko opreme za odr`avanje higijene u objektima, te nije preporu~ljivo kori{}enje iste kod koko{i i }uraka. Odre|enu ulogu u {irenju infekcije imaju i divlje ptice koje mogu da budu inficirane. Patolo{ka anatomija Oboljenje se javlja prvenstveno kod }urica u uzrastu do 14 nedelja. Karakteri{e se nekroti~nim ognji{tima u cekumima i jetri. Najranije se javljaju sitne ulceracije cekuma, koje se brzo {ire i konfluiraju, tako da cela sluzoko`a cekuma ubrzo postaje nekroti~na, odvaja se i sa sadr`ajem cekuma li~i na kazeozni ~ep. Mogu}e su perforacije creva i peritonitis. Jetra je uve}ana. Lezije na njoj su okruglaste, pre~nika do 1 cm, sa ulegnutim centrom `ute do sivo`ute boje i uzdignutim rubom (Slika 27). Ima ih kako na povr{ini jetre, tako i u dubini njenog tkiva. Slika 27. Histomonas meleagridis - jetra, makroskopske promene Mortalitet mo`e da bude i 100 %. Kod prebolelih ptica mogu da ostanu trajna o{te}enja cekuma i jetre. Kod koko{i patolo{ke promene na organima ~esto su atipi~ne, a lezije jetre mogu da izostanu. Klini~ka slika Kod inficiranih }urica, ispoljeni su poreme}aji op{teg stanja - apatija, opu{tena krila i rep, nakostre{eno perje (Slika 28). Zapa`a se polidipsija. Konverzija hrane se smanjuje, a razvoj ptica je usporen. Karakteristi~an simptom je sumporno `ut proliv. Ako se le~enje ne preduzme, uginu}e nastupa za 1-2 nedelje. Mortalitet retko prema{uje 15 %, ali u slu~ajevima kada se ne primeni terapija, mo`e da ugine i 80-90 % ptica. Slika 28. Histomonoza - obolela }urka Kod starijih }uraka bolest je hroni~na, slabije izra`ena i rezultira ozdravljenjem uz razvoj imuniteta. Cijanoza glave nekada se smatrala patognomoni~nim simptomom, ali mo`e da izostane i ne predstavlja pojavu specifi~nu samo za ovu bolest. Terapija Od histomonoze je potrebno le~iti celo jato, bez obzira na broj jedinki kod kojih su razvijene klini~ke promene. Medikamenti koji se preporu~uju jesu dimetridazol, amino-nitrotiazol i nifursol. Oba se daju peroralno. Dimetridazol se primenjuje u hrani, u koncentraciji 100-200 ppm ili 0,63 g/l u vodi za pi}e. Amino-nitrotiazol se daje u hrani (0,5 %); dvostruko manja doza koristi se u prevenciji. Primenjuje se tokom dve nedelje. Nifursol se primenjuje u hrani, u koncentraciji od 50 ppm. Profilaksa U cilju profilakse histomonoze ne preporu~uje se gajenje }uraka na povr{inama na kojima su dr`ane koko{i najmanje dve godine. Potrebno je spre~iti kontakt izme|u koko{i i }uraka. Naro~ito je va`no da se obrati pa`nja ukoliko se one gaje na istoj farmi. Redovna dehelmintizacija `ivine od Heterakis gallinae smanjuje mogu}nost pojave histomonoze. U slu~aju opasnosti od izbijanja infekcije, sprovodi se preventivno davanje navedenih lekova u terapijskim dozama. Primena lekova u manjim dozama od terapijskih favorizuje nastajanje rezistentnih protozoa. TRIHOMONOZA ( TRICHOMONOSIS) Trihomonoza je infekcija razli~itih `ivotinja izazvana protozoama, flagelatama roda Trichomonas. Oboljenje ima najvi{e zna~aja kod goveda, kod kojih Trichomonas foetus izaziva polnu zarazu. Druge vrste trihomonasa parazitiraju u digestivnom traktu `ivotinja, po svoj prilici kao komensali, a samo je jedna vrsta, Trichomonas gallinae, nesumnjivo patogena. TRIHOMONOZA GOVEDA ( TRICHOMONOSIS BOVUM) Trihomonoza goveda je oboljenje genitalnih organa prouzrokovano protozoom Trichomonas foetus. Infekcija se prenosi polnim kontaktom i izaziva infektivni poba~aj. Trihomonas se razmno`ava binarnom deobom. Paraziti se kod bikova nalaze u prepucijalnoj kesi, a kod krava u uterusu i vagini. Kod `ivotinja mu{kog pola bolest prolazi asimptomatski, ali kod krava izaziva poba~aj u ranom stadijumu graviditeta i sterilitet. Time se znatno produ`ava trajanje intervala izmedu teljenja, {to dodatno optere}uje tro{kove govedarske proizvodnje. Osim polnim kontaktom, oboljenje mo`e da se {iri nesterilnim spekulumima, kao i drugim instrumentima za pregled polnih organa. Bikovi predstavljaju izvor infekcije, jer je kod njih infekcija asimptomatska. Krave spontano prebole 4,5-5 meseci posle primarne infekcije, a oko 2,5 meseca posle ponovljene infekcije. Poba~aj kod inficiranih krava nije obavezan simptom, postoji mogu}nost da one ostanu inficirane tokom celog graviditeta i da posle teljenja nastave da izlu~uju Trichomonas foetus iz genitalnog trakta. Dijagnoza Dijagnoza trihomonoze se postavlja na osnovu anamnesti~kih podataka i dokazivanja uzro~nika. Pri pojavi poba~aja kod krava koje su osemenjene prirodnim putem treba imati na umu mogu}nost postojanja infekcije trihomonasom. Uzro~nik se dokazuje u ispranom sadr`aju prepucijalne kese, vaginalnoj sluzi ili sekretu iz genitalnih organa krava. Kod poba~enih plodova tako|e je mogu}e dokazivanje trihomonasa, naro~ito iz sadr`aja `eluca. Pregled mora da bude pa`ljiv, jer se Trichomonas foetus u materijalu nalazi u malom broju. Mikroskopski pregled treba raditi na zagrejanoj mikroskopskoj plo~ici ili u Futovoj pe}i. Paraziti se prepoznaju po svojim morfolo{kim karakteristikama i nepravilnom, `ivahom kretanju. Mogu da se gaje na specijalnim podlogama (Diamondćs Trichomonad Medium). Terapija Terapija bovine trihomonoze je veoma kompleksna. Ispiranja prepucijalne kese bikova i genitalnih organa krava sprovodi se redukcionim antisepti~kim sredstvima, kakav je jod i njegovi preparati i akridinskim bojama. Ova sredstva samo smanjuju broj parazita, ali ih ne uni{tava u potpunosti (izostaje njihov cidni efekat). Od medikamenata koriste se metronidazol, ronidazol, ipronidazol, dimetridazol i ikarnidazol. Kod inficiranih bikova preporu~uje se klanje, a ne le~enje. Prevencija Spre~avanju trihomonoze umnogome doprinosi ve{ta~ko osemenjavanje krava i junica spermom bikova koji su pregledani na trihomonozu. TRIHOMONOZA GOLUBOVA (TRICHOMONOSIS COLUMBARUM) Trichomonas gallinae izaziva oboljenje jednjaka i voljke golubova. U usnoj duplji, du` jednjaka i u voljci obolelih ptica razvijaju se `u}kaste nekroti~ne lezije (Slika 29-32). ^est je fatalni ishod. Slika 29. Trihomonoza - le{ ptice Veliki procenat odraslih golubova je inficiran. [irenje infekcije nastaje povra}enim sadr`ajem voljke odraslih ptica, koje su imune, ali ostaju nosioci parazita. Sem golubova, mogu da obole koko{ke i }urke, kao i brojne vrste divljih ptica, ali se golub smatra prvenstvenim doma}inom za Trichomonas gallinae. Slika 30. Trihomonoza - usna duplja goluba Slika 31. Trihomonoza - tiflitis kod ptice Slika 32. Trihomonoza - tiflitis kod ptice (histolo{ki preparat) Patolo{ko anatomska i klini~ka slika Promene su u po~etku malobrojne, sitne, okruglaste, zatim konfluiraju i mogu da zahvate celu sluzoko`u jednjaka i voljke. Predstavljaju zapravo nekroti~na ognji{ta od kojih nastaju masivne ulceracije. Naro~ito je ~est nalaz ulcera na jetri. Mogu} je nalaz sli~nih ognji{ta na plu}ima, bubrezima i u vazdu{nim kesama. Obim promena i klini~ka slika zavise umnogome od patogenosti soja Trichomonas gallinae. Kod obolelih ptica gutanje je ote`ano, a uzimanje hrane smanjeno ili potpuno izostaje. Javlja se gubitak telesne mase, zaostajanje u rastu i razvoju. Izra`en je fetor ex ore. Ove klini~ke promene prate op{ti simptomi poreme}aja zdravstvenog stanja - apatija, nakostre{eno perje, opu{tena krila. Dijagnoza Dijagnoza trihomonoze se postavlja na osnovu nalaza promena u usnoj duplji, patoanatomskih promena na drugim organima (ukoliko postoje le{evi), a dokazuje se nalazom parazita u nativnom preparatu (pregled u Futovoj pe}i). Pregleda se sastrugani sadr`aj sa promenjenih mesta u digestivnom tubusu. Paraziti se obi~no nalaze u velikom broju. U slu~aju da Trichomonas sp. ne mo`e da se doka`e na ovaj na~in, postoji mogu}nost zasejavanja materijala na specijalnim podlogama. Terapija Le~enje koko{i se ne primenjuje. Kod golubova mogu da se primene metronidazol, dimetridazol i ipronidazol. Metronidazol i dimetridazol se primenjuju u vodi za pi}e u koncentraciji 0,05-0,1 % tokom 5-6 dana. Drugi na~in primene lekova je p.o. u dozi 60, odnosno 50 mg/kg telesne mase. Profilaksa Izvor infekcije doma}ih golubova trihomonasom predstavljaju divlji golubovi i druge divlje ptice. Zbog toga je neophodno spre~iti ih da do|u u dodir sa vodom i hranom namenjenom doma}im golubovima. TRIHOMONOZA GUSAKA (TRICHOMONOSIS ANSERUM) BALANTIDIOZA ( BALANTIDIOSIS) Balantidioza je infekcija svinja izazvana protozoom vrste Balantidium coli (syn. Balantidium suis). Re|e mogu da budu inficirani i drugi sisari, pa i ~ovek. Kod svinja balantidijum naj~e{}e ne izaziva posebne probleme i nije ni pribli`no toliko patogen kao kod ljudi. Kod ~oveka, Balantidium coli mo`e da prouzrokuje veoma ozbiljno oboljenje debelog creva koje zahteva du`e le~enje. Balantidium coli je uglavnom komensal u debelom crevu ve}ine odraslih svinja. Broj inficiranih je izvanredno velik, u pojedinim zapatima opisani su nalazi Balantidium coli kod 70100 % svinja. Balantidium coli se javlja u vegetativnom i cisti~nom obliku. Infekcija nastaje ingestijom cista izlu~enih izmetom. Balantidium coli postaje iz nepoznatih razloga patogen i izaziva ulceracije creva i dizenteriju prasadi. Postoje indicije da je bolest re|a ako se pove}a procenat proteina u obroku, odnosno da je ~e{}a kada u ishrani dominiraju hraniva bogata ugljenim hidratima. Delovanje parazita je lokalno i sistemsko. Lokalno se razvija hiperemija, petehijalna krvarenja i povr{ne erozije, na {ta se nadovezuje sekundarna infekcija; sa druge strane, usled resorpcije toksina parazita dolazi to degeneracije parenhimskih organa. Parazit se nalazi u debelom crevu (Slika 33), gde izaziva zapaljenje. Me|utim, kod svinja je neophodno da postoje odre|eni dodatni, predisponiraju}i ~inioci da bi `ivotinje ispoljile klini~ke znake infekcije. Sam Balantidium coli nije u mogu}nosti da invadira intaktnu sluzoko` u debelog creva. Slika 33. Balantidium coli - trofozoiti u zidu creva Kada neki drugi infektivni agens izazove primarne lezije debelog creva, Balantidium coli je u stanju da ostvari svoje patogeno delovanje. Ono se ispoljava ulceroznim kolitisom, dijarejom, inapetencijom i anemijom, koji su naro~ito izra`eni kod prasadi. Dijagnoza S obzirom da je Balantidium coli komensal, nalaz parazita u izmetu nije dovoljan za postavljanje dijagnoze. Da bi se postavila etiolo{ka dijagnoza, parazitolo{ka ispitivanja se dopunjavaju patoanatomskim i patohistolo{kim nalazom. Treba isklju~iti druge agense kao mogu}e etiolo{ke faktore dizenterije. Profilaksa i terapija Kod svinja inficiranih balantidijumom specifi~na terapija naj~e{}e nije potrebna neophodno je le~iti primarni uzrok kolitisa. Na Balantidium coli uspe{no deluju tetraciklini. Od nitroimidazolskih hemoterapeutika efikasan je metronidazol (dnevna doza za ~oveka je 4 x 500 mg, a primenjuje se u trajanju od deset dana). Prevencija infekcije balantidijumom nije mogu}a uni{tavanjem infekta, jer je on uglavnom komensal. Neophodno je da op{ti zoohigijenski uslovi i ishrana budu zadovoljavaju} i, kako bi se izbegla infekcije primarnim agensom koji omogu}ava patogene efekte Balantidium coli. TREMATODOZE FASCIOLOZA (FASCIOLOSIS) Fascioloza predstavlja infekciju doma}ih i divljih biljojeda izazvanu trematodama roda Fasciola. Iako se pod pojmom metiljavosti podrazumeva infekcija bilo kojom trematodom, to je uobi~ajeni srpski naziv i za ovu infekciju. Fascioloza je akutno ili hroni~no oboljenje, u na{oj zemlji izazvano isklju~ivo vrstom Fasciola hepatica. U Africi i ju`noj Aziji isto oboljenje izaziva i Fasciola gigantica. Fascioloza je po rasprostranjenosti i {tetama koje nanosi jedna od najzna~ajnijih trematodoza. Pojava i odr`avanje oboljenja vezani su za pa{ne uslove dr`anja `ivotinja, te je fascioloza tipi~an predstavnik grupe pa{nih parazitskih bolesti. U akutnom obliku, fascioloza se javlja ujesen i po~etkom zime, a tokom cele godine ispoljen je hroni~ni tok bolesti; u prole}e obi~no usledi pobolj{anje, a ujesen pogor{anje zdravstvenog stanja inficiranih `ivotinja. Reinfekcija se javlja svake godine. Rasprostranjenost oboljenja je neposredno vezana za postojanje prelaznih doma}ina. Na na{im prostorima jedini prelazni doma}in je barski pu` vrste Lymnaea truncatula syn. Galba truncatula. Lymnaea truncatula `ivi i u planinskim i u nizijskim predelima, pri pH zemlji{ta 4,64,8. Fascioloza se obi~no prati na osnovu podataka o pregledu mesa i organa zaklanih `ivotinja na klanici i tako dobija uvid u epizootiolo{ku situaciju. U ki{nim godinama javlja se u vidu epizootije. Najra{irenija je kod ovaca i goveda. Svinje i konji su slabije i retko inficirani. Divlje `ivotinje, pogotovo biljojedi, tako|e mogu da budu inficirani i to je razlog zbog ~ega je nemogu}e iskorenjivanje fascioloze. Postoji mogu}nost infekcije i kod ljudi; naj~e{}e se inficiraju ~uvari ovaca kada piju vodu u kojoj se nalaze metacerkarije, zatim konzumiranjem salate ili drugog presnog bilja na kome ima infektivnih oblika trematoda. [tete od fascioloze su direktne ili indirektne. Direktne {tete nastaju usled uginu}a `ivotinja. Ostalo je zabele`eno da je 1956. godina bila veoma povoljna za pojavu fasciole, kada je visok procenat `ivotinja uginuo, a sve `ivotinje koje su bile na pa{i podvrgnute su bile le~enju. Indirektne {tete posledica su nemogu}nosti kori{}enja mesa i organa inficiranih `ivotinja u javnoj potro{nji. Slabiji kvalitet proizvoda (meso, mleko, vuna) poreklom od takvih `ivotinja, abortusi kod metiljavih ovaca, podmladak koji slabije raste i razvija se, tako|e indirektno uti~u na gubitke usled fascioloze. Zbog fascioloze se odbacuju velike koli~ine jetre zaklanih `ivotinja, a naro~ito ovaca. Zbog na~ina gajenja goveda prete`no u objektima, manje su koli~ine odba~ene jetre goveda. Morbiditet kod fascioloze varira po godinama - kre}e se od nekoliko procenata do 100 %. Mortalitet mo`e da bude visok u godinama sa epizootskim razmerama bolesti. Fasciola hepatica je trematoda listolikog oblika, du`ine 2-3 cm, maksimalne {irine do 13 mm. Boje je sivozelene, {to je u znatnoj meri uslovljeno mestom boravka i na~inom ishrane parazita. Slika 34. Fasciola hepatica -adulti in situ Slika 35. Fasciola hepatica -adulti in situ (histolo{ki preparat, HE) Naro~ita o{te}enja organizma, me|utim, nastaju pri migraciji nezrelih oblika fasciole. Slika 36. Fasciola hepatica -metacerkarija u jetri ovce Razvojni ciklus Fasciola hepatica obavlja se smenom generacija - bespolno razmno`avanje odvija se u prelaznom doma}inu, pu`u, a polno u pravom doma}inu. Cerkarije su finalni razvojni stadijum koji se obrazuje u prelaznom doma}inu. One migriraju po unutra{njim organima pu`a, izazivaju o{te}enja koja, ukoliko su dovoljno intenzivna, mogu da budu letalna. Cerkarije napu{taju pu`a, obi~no neposredno posle ki{e. Razmno`avanjem u pu`u od jednog jajeta mo`e da nastane i do 500 metacerkarija. Po{to cerkarije na|u pogodno mesto, obi~no na bilju pored vode, gube rep, a od cistogenih `lezda formira se opna koja su{enjem o~vrsne. Nastale metacerkarije su loptaste tvorevine promera oko 200 µm. Pre`ivari se inficiraju isklju~ivo uno{enjem metacerkarija. Za 8-10 nedelja, koliko iznosi prepatentni period, u organizmu biljojeda se formira odrastao metilj. Period od jajeta do jajeta u razvoju Fasciola hepatica traje 5-6 meseci. Epizootiologija Patogeneza Fasciola hepatica deluje mehani~ki i toksi~no. Mehani~ko dejstvo se ispoljava i kod mladih oblika u migraciji i kod odraslih. Dolaskom metacerkarija u creva oslobode se mladi oblici koji aktivno probijaju creva i tada mogu da izazovu sekundarnu infekciju. Boravkom u trbu{noj duplji izazivaju peritonitis razli~itog intenziteta. Kretanjem preko peritoneuma izazivaju cirkumskriptni ili difuzni peritonitis, u zavisnosti od svoje brojnosti. Perihepatitis distomatosa acuta nastaje pre probijanja mladih oblika metilja kroz kapsulu jetre. Kretanjem kroz parenhim jetre mladi metilji izazivaju razaranje parenhima i hepatitits distomatosa, te krvarenja -hepatitis acuta haemorrhagica. Migracija kroz parenhimsko tkivo jetre traje 4-6 nedelja, koliko i akutna fascioloza. Kada metilji dospeju u `u~ne kanale, izazivaju akutno ili hroni~no zapaljenje (cholangitis acuta ili cholangitis chronica). S obzirom na veli~inu tela metilja, `u~ni kanali trpe znatne promene, kod ovaca naj~e{}e samo zadeblja njihov zid, a kod goveda obi~no nastaje i kalcifikacija. Zbog o{te}enja jetre nastaju poreme}aji njenih brojnih funkcija (smanjena mogu}nost metabolizma hranljivih materija, detoksikacije, smanjeno stvaranje `u~i). Do izra`aja dolazi i toksi~no delovanje fasciole. Zapaljenski proces se nastavlja i tkivo jetre se zamenjuje vezivnim, dolazi do ciroze i posledi~ne mr{avosti. Anemija je rezultat uzimanja krvi od strane parazita i toksi~nog delovanja na eritropoezu. Laktacija se smanjuje, mo`e i da prestane. Poreme}en je metabolizam ugljenih hidrata, proteina, masti i kalcijuma (kalcifikacija!). Usled toksi~nog delovanja i disproteinemije pove}ava se propustljivost krvnih sudova, nastaje ascites i hladni edemi. Naro~ito su karakteristi~ni kod ovaca edemi u podvili~nom prostoru. Mogu}e su sekundarne infekcije anaerobnim mikroorganizmima poreklom iz digestivnog trakta. Nalaz Fasciola hepatica u drugim organima goveda ne predstavlja retkost (plu}a, uterus i dr). To su paraziti koji su zalutali tokom migracione faze, `ive odre|eno vreme, a zatim se od njih formiraju verminozni ~vori}i. Patolo{ko-anatomski nalaz Akutna metiljavost se naj~e{}e javlja kod ovaca i izazivaju je mladi oblici metilja do dolaska u `u~ne puteve. Potko`no tkivo je pihtijasto, edematozno. Ascites je razvijen. Jetra je uve}ana. Kao odraz perihepatitisa na jetri se nalazi izvesna koli~ina fibrina. ^vori}i ukazuju na put ulaska metilja. Cela jetra je napeta (Slika 37). Na preseku jetre se vide brojni izuvijani kanali}i (putevi prolaska mladih metilja) iz kojih izlazi veliki broj mladih oblika Fasciola hepatica. Slika 37. Hroni~na fascioloza - jetra Hroni~na fascioloza je naj~e{}a kod ovaca i goveda. Prouzrokovana je prisustvom zrelih oblika Fasciola hepatica. Pri obdukciji se obi~no ne zapa`a peritonitis, jer je do razvoja hroni~nog toka bolesti ve} saniran. Jetra je uve}ana, kvrgava, tvrda, {to se ozna~ava kao hepatitis interstitialis parasitaria multiplex ili diffusa. @u~ni kanali pri presecanju pru`aju otpor, kod goveda {kripe pod no`em zbog prisustva kalcijuma, debeli su i tvrdi (Slika 38). @u~ni mehur je pun `u~i i uve}an. @u~ je kao zaprljana, neprijatnog mirisa, puna metilja. @u~ni kanali su puni sadr`aja koji ~ine `u~, tkivni detritus i raspadnuti paraziti, okolina je zadebljala -hepatitits indurativa. Sami `u~ni kanali su u zapaljenju -cholangitis chronica. Jetra je usled ciroze uve}ana, hepatitis interstitialis predstavlja redovnu pojavu. Slika 38. Hroni~na fascioloza - jetra na preseku Razni autori se ne sla`u u proceni broja Fasciola hepatica koji je u stanju da izazove hroni~nu metiljavost. Smatra se da taj broj kod goveda iznosi 120-250, a kod ovaca oko 100. Klini~ka slika Klini~ka slika kod ovaca predstavlja odraz patogenog delovanja parazita i izmenjene funkcije organa. Kod akutne fascioloze smanjen je apetit, postoji apatija kao posledica delovanja Fasciola hepatica na centralni nervni sistem. Temperatura obi~no nije znatnije pove}ana. @ivotinje se brzo zamaraju, pogotovo ako je razvijen ascites. Obolela grla radije le`e. Dijareja se ispoljava kao posledica smanjenog lu~enja `u~i i posledi~nog poreme}aja metabolizma masti. Ascites se palpacijom lako ustanovi. Hroni~na fascioloza se ispoljava zimi i u prole}e, dugotrajna je i razvija se kao posledica prvenstveno ciroze jetre i intoksikacije. Usled slabe funkcije jetre i eliminisanja nesvarene hrane javlja se mr{avost i pored dobrog apetita. Prisutna je anemija, hladni edemi, a mo`e da se javi i ascites. `ivotinje se brzo zamaraju i prete`no le`e. Dijareja predstavlja redovnu pojavu. Vuna opada, lako se ~upa usled slabljenja korena. Temperatura je povremeno povi{ena, povremeno normalna, ~esti su poba~aji. Ponekad i u poba~enim plodovima nalazimo primerke Fasciola hepatica koji su zalutali pri migraciji. Spontana ozdravljenja ~esto uslede po prelasku na pa{nu ishranu i sve do nove infekcije koja usledi ujesen, simptomi bolesti se povla~e. Kod goveda se razvija samo hroni~an tok fascioloze. Javlja se mr{avljenje, edem u podvili~nom prostoru. Perkusijom mo`e da se ustanovi pove}anje jetre. Razvija se anemija. Dijareja mo`e da bude prisutna. Poba~aji inficiranih krava su re|i u pore|enju sa ovcama. Mla|e `ivotinje te`e prebole. Kod svinja, kopitara i divljih `ivotinja mo`e da se javi akutna fascioloza. Dijagnoza Terapija Terapija fascioloze nije jednostavna jer od velikog broja ponu|enih medikamenata treba izabrati najpogodniji u datim uslovima. Prvo {to treba daa se uradi sa `ivotinjama koje su obolele jeste da se povuku sa pa{njaka da bi se spre~ila superinfekcija. Treba ih dobro hraniti hranom koja sadr`i malo masti i koja se lako vari i bogata je vitaminima i kalcijumom (npr. seno lucerke). Etiolo{ka terapija podrazumemeva primenu leka koji deluje na uzro~nika infekcije. Lekovito sredstvo koje se daje u cilju le~enja fascioloze treba da ispunjava odre|ene uslove: E treba da deluje na zrele parazite, kao i na oblike u migraciji; E ne sme da o{te}uje jetru; E treba da ima veliku terapijsku {irinu; E treba da se {to pre elimini{e iz organizma (kratka karenca), {to je od naro~itog zna~aja za prisustvo rezidua lekova u jestivim tkivima i mleku `ivotinja; E trebalo bi da nema {tetnih efekata na reproduktivne organe gravidnih `ivotinja i da nije teratogen; E aplikacija leka treba da bude jednostavna zbog masovnog tretmana; E cena primenjene doze leka trebalo bi da je prihvatljiva. Lekovi koji se {iroko primenjuju u le~enju fascioloze navedeni su u Tabeli ( X Tabela 6). Diamfenetid deluje isklju~ivo na nezrele oblike Fasciola hepatica. Deluje u dozi od 100 mg/kg telesne mase. Triklabendazol je za sada najbolje sredstvo za le~enje akutne i hroni~ne fascioloze, jer je podjednako efikasan protiv nezrelih i odraslih oblika trematoda. Doza je 12 mg/kg telesne mase. TABELA 6. MEDIKAMENTI KOJI SE NAJ^E[]E PRIMENJUJU U LE^ENJU FASCIOLOZE DIKROCELIOZA ( DICROCOELIOSIS) Dikrocelioza predstavlja hroni~nu parazitsku infekciju prvenstveno malih pre`ivara i goveda, re|e ostalih doma}ih biljojeda. Infekciji su izlo`ene i divlje `ivotinje koje se hrane zelenom masom. Veoma retko dikrocelioza mo`e da se javi i kod ~oveka. Dikrocelioza je prouzrokovana trematodom Dicrocoelium dendriticum syn. Dicrocoelium lanceolatum, poznatom pod nazivom mali metilj. Telo parazita je oblika lancete, dimenzija 6-10 x 1,5-2,5 mm. Za razvoj su neophodna dva prelazna doma}ina - suvozemni pu` i mrav. Prvi prelazni doma}in mo`e da bude suvozemni pu` roda Zebrina, Cionella, Helicella, Ena i dr, a drugi prelazni doma}in je neki od brojnih vrsta mrava roda Formica ili Proformica. Kotlan je podelio pu`eve u tri grupe u zavisnosti od mogu}nosti koju pru`aju za razvoj Dicrocoelium dendtiticum. H vrste pu`eva kod kojih razvoj cerkarija traje 105-138 dana, a cerkarije se razvi jaju u svim inficiranim jedinkama; H vrste suvozemnih pu`eva kod kojih razvoj cerkarija traje du`e, 138-210 dana, a razvijaju se kod samo oko 5 % prelaznih doma}ina; H vrste suvozemnih pu`eva u kojima se ne odvija razvoj Dicrocoelim dendriticum - nisu prelazni doma}ini. Glavnim prelaznim doma}inima ove vrste trematode smatraju se Zebrina detrita u Evropi, Aziji i Africi i Cionella lubrica u severnoj Americi. Jaja Dicrocoelium dendriticum su relativno sitna. Embrionirana su u vreme polaganja. Mogu veoma dugo da pre`ive u spoljnoj sredini, temperaturu od 50oC izdr`avaju 24 h, ne propadaju ni na -20oC, a zamrzavanje na -50oC i isu{ivanje na 18-20oC izdr`e 7 dana. Prelazni doma}in se inficira ingestijom jaja. Miracidijum se osloba|a tek unutar pu`a. Razvoj u pu`u od jajeta do cerkarije traje vi{e od tri meseca. Mravi roda Formica - Formica fusca, F. rufibarbis i dr. i Proformica ( Proformica nasu ta) sa hranom ingestiraju cerkarije. Za formiranje metacerkarija u abdomenu mrava potrebno je pod optimalnim uslovima, pri temperaturi 28-32oC, 26-36 dana, a na ni`im temperaturama du`e - na 9-20oC 40-62 dana. Metacerkarije su ovalne, veli~ine oko 400 x 180 µm (325-465 x 135250 µm), sa debelom hijalinom providnom opnom (debljine oko 14 µm). Obi~no se jedna metacerkarija razvija u glavi mrava, tzv. centralnom nervnom sistemu i uzrokuje izmenjeno pona{anje - gr~ mi{i}a koji pokre}u usni aparat (trizmus), zbog ~ega mravi ostaju pri~vr{}eni na vlatima trave tako da se znatno pove}ava mogu}nost da ih `ivotinje na pa{njaku unesu sa biljnom hranom. Patogeneza, patologija i klini~ka slika Endogeni razvoj Dicrocoelium dendriticum u pravom doma}inu zapo~inje jo{ u njegovom digestivnom tubusu. Mladi oblici dikrocelijuma se osloba|aju iz metacerkarija i kroz ductus choledochus odlaze u `u~ne kanale, gde sazrevaju. Zbog odsustva migracije kroz peritonealnu {upljinu patolo{ke promene su znatno bla`e nego kod infekcije sa Fasciola hepatica. U slu~aju infekcije sa nekoliko stotina ili hiljadu primeraka dikrocelijuma, razvija se proliferativni holangitis i neminovno ciroza jetre. Imunitet se prakti~no ne razvija te je izra`en kumulativni efekat pri novim infekcijama. U slu~aju ponovljenih, masivnih infekcija mo`e da se nastane pad telesne mase, anemija, hipoproteinemija i ascites. Potrebno je da pro|e oko sedam nedelja od infekcije za sazrevanje metilja, a prva jaja se pojavljuju u izmetu tri meseca od infekcije. Dijagnoza Dijagnoza dikrocelioze se postavlja nalazom jaja u izmetu i patoanatomskim pregledom. Jaja se obi~no pronalaze kada se izmet pregleda zbog sumnje na neku drugu infekciju. Tra`e se metodom sedimentacije ili flotacijom zasi}enim rastvorom cink-sulfata. Jaja su pasuljastog oblika, sitna, tamno sme|e boje. Terapija Retko se ukazuje potreba za medikamentnom terapijom dikrocelioze. Razlog tome je neispoljena klini~ka slika i relativno mali ekonomski gubici koje Dicrocoelium dendriticum nanosi intra vitam. Ako se koprolo{kim pregledom dijagnostikuje infekcija i ako se proceni da je ekonomski opravdana, primenjuje se neki od navedenih antihelmintika. Treba napomenuti da su doze lekova koje deluju na Dicrocoelium dendriticum znatno ve}e od doza potrebnih za uni{tavanje ve}ine drugih helminata (Tabela 7). TABELA 7. MEDIKAMENTI KOJI SE PRIMENJUJU U LE^ENJU DIKROCELIOZE PARAMFISTOMOZA (PARAMPHISTOMOSIS) Paramfistomoza je trematodoza doma}ih i divljih pre`ivara prouzrokovana nekolikim vrstama roda Paramphistomum. Najpoznatije vrste rasprostranjene kod nas su Paramphistomum microbothrium, P. leydeni, P. cervi i P. ichikawai. Oboljenje ima akutnu i hroni~nu fazu. Akutna faza je veoma zna~ajna sa stanovi{ta patolo{ke morfologije, dok je hroni~na prakti~no bez ve}eg klini~kog zna~aja. Paramphistomum spp. su trematode bez izrazite karakteristike grupe - popre~ni presek tela je zaobljen, te na prvi pogled podse}aju na larve insekata. Boja im je ru`i~asta. Du`ina zrelih helminata iznosi oko 1 cm (6-13 mm). Na zadnjem delu tela izra`ena je trbu{na pijavka pomerena sasvim kaudalno. Paraziti se obi~no nalaze pri~vr{}eni u gomilama na sluzoko`i buraga (Slika 39). Razvojni ciklus paramfistoma se odvija preko prelaznog doma}ina, slatkovodnih pu`eva. Naj~e{}e su to jedinke Planorbis spp. i Bulinus spp. U pu`evima se obavlja bespolna faza razvoja u trajanju od 5 do 10 nedelja; du`ina trajanja razvoja u najve}oj meri zavisi od tem perature. Slika 39. Paramphistomum spp. -adulti (izme|u papila buraga) Pre`ivari se inficiraju peroralnim uno{enjem metacerkarija. U duodenumu one ekscistiraju, posle ~ega se osloba|aju mladi oblici trematoda. Oni su ru`i~aste boje i veli~ine koja ne prema{uje 0,5 cm. Nezrele trematode se pricvr{}uju na sluzoko`u tankog creva, gde se hrane i rastu. Zapo~inju migraciju po sluzoko`i tankog creva, sa te`njom da dospeju u rumen, za {ta im je potrebno 6-8 nedelja. Prepatentni period kod vrste Paramphistomum microbothrim traje oko 50 dana. Patolo{ka morfologija i klini~ka slika Dijagnoza Dijagnoza akutne paramfistomoze mo`e da se postavi pregledom izmeta `ivotinja i nalazom mladih oblika trematoda. Pregleda se izmet pre`ivara koji imaju dijareju i poti~u sa podru~ja gde je oboljenje rasprostranjeno. Sigurna dijagnoza postavlja se postmortalno, nalazom promena na crevima i nezrelih paramfistoma u migraciji. U hroni~noj fazi bolesti koproskopija je siguran na~in postavljanja dijagnoze. Metodom sedimentacije ili flotacije rastvorima ve}e gustine lako se nalaze jaja paramfistoma. Jaja su sivkaste boje, jajolika i krupna. Terapija Razlikuje se terapija akutne i hroni~ne paramfistomoze. U akutnoj fazi bolesti primenjuju se rafoksanid ili niklofolan u 2-3 puta ve}im dozama nego protiv Fasciola hepatica (Fascioloza. Terapija). Dolazi u obzir i niklozamid u dozi od 90160 mg/kg Od benzimidazolskih preparata mo`e da se primeni triklabendazol u dozi 12 mg/kg ili albendazol u dozi od 10 mg/kg. Na odrasle vrste roda Paramphistomum deluju oksiklozanid (u dozi 15 mg/kg) i rezorantel (65 mg/kg). Profilaksa Uni{tavanje pu`eva moluscicidima je prili~no komplikovana radnja. Preporu~uje se drena`a vodoplavnih terena i napasanje `ivotinja na pa{njacima slobodnim od pu`eva. CESTODOZE ANOPLOCEFALIDOZA (ANOPLOCEPHALIDOSIS) Anoplocefalidoza je zajedni`ki naziv za infekciju sisara i ptica izazvanu cestodama familije Anoplocephalidae. Sa veterinarsko-medicinske ta~ke gledi{ta poseban zna~aj ima infekcija pre`ivara. @ivotni ciklus anoplocefalida u glavnim crtama je isti kod pripadnika svih rodova. Od strobile se otkidaju gravidne proglotide. Jaja se iz njih osloba|aju po dezintegraciji telesnog zida ~lan~i}a. U stanju su da pre`ive u spoljnoj sredini do devet meseci, pod uslovom da izbegnu zamrzavanje. Infektivni oblici za prave doma}ine su cisticerkoidi koji se razvijaju u neparazitskim grinjama familija Oribatidae i Psocidae. U najrasprostranjenije vrste grinja ubrajaju se Scheloribates laevigatus, S. laticeps i Galumna obvious. Pravi doma}ini se inficiraju na pa{njaku, ingestijom inficiranih grinja. Prepatentni period iznosi oko {est nedelja. Generalno, infekcija anoplocefalidama nema ve}eg patogenog zna~aja. Infekcija je ~e{}a kod mla|ih kategorija `ivotinja. ANOPLOCEFALIDOZA PRE@IVARA (ANOPLOCEPHALIDOSIS RUMINANTIUM) Od svih `ivotinja, kod pre`ivara anoplocefalidoza ima najve}i zna~aj. Kod malih i velikih pre`ivara parazitiraju Moniezia benedeni, Moniezia expansa, Helicometra giardi (syn. Thysaniezia giardi), Avitellina centripunctata i Stilezia globipunctata. Pripadnici roda Moniezia su naro~ito ra{ireni. Anoplocefalidoza pre`ivara je kosmopolitske rasprostranjenosti. Svi helminti koji su prouzrokova~i parazitiraju u tankom crevu. Moniezia expansa i M. benedeni su krupne cestode, du`ine oko 2 m, mada pojedini primerci prema{uju ove dimenzije. Maksimalna {irina strobile je oko 2,5 cm. Jaja moniezija su otporna; sposobnost infekcije grinja zadr`avaju oko jedan do tri meseca. Trajanje razvoja u prelaznim doma}inima zavisi od vremenskih uslova i iznosi 3,5-6 meseci, pa i du`e. Prepatentni period u pravom doma}inu je oko 6 nedelja. @ivotni vek zrelih pantlji~ara iznosi oko 4-5 meseci, pa se ve}ina njih za to vreme elimini{e. Pripadnici rodova Helicometra, Avitellina i Stilezia su znatno manje zastupljeni. Helicometra giardi du`ine je do 2 m, {irine najvi{e 12 mm. Avitellina centripunctata dosti`e veli~inu do 3 m, maksimalne {irine 3 mm. Segmentacija strobile je slabo izra`ena. Strobila Stilezia globipunctata du`ine je jedva 60 cm. U delu gde je naj{ira ne prelazi 2,5 mm. Anoplocefalide predstavljaju naj~e{}i nalaz kod jagnjadi i teladi. @ivotinje starije od dve godine retko su doma}ini za vi{e od 1-2 primerka. Anoplocefalide pre`ivara su slabo patogene. Incidencija pokazuje sezonsku fluktuaciju, koja se podudara sa periodom aktivnosti grinja. Infekcija pravih doma}ina nastaje na pa{njaku, kada sa zelenom masom unose grinje koje sadr`e cisticerkoide. Od njih }e se za 40 dana razviti zrela Moniezia expansa, odnosno za oko 50 dana M. benedeni. Dijagnoza Terapija TABELA 8. ANTIHELMINTICI KOJI SE PRIMENJUJU U LE^ENJU ANOPLOCEFALIDOZE PRE@IVARA Profilaksa ANOPLOCEFALIDOZA KOPITARA (ANOPLOCEPHALIDOSIS UNIUNGULATORUM) Anoplocefalidoza kopitara je naziv oboljenja izazvanog nekom od vrsta cestoda pripadnica familije Anoplocephalidae koje parazitiraju kod kopitara. U etiologiji u~estvuju Anoplocephala magna, Anoplocephala perfoliata i Paranoplocephala mamillana. Infekcija je ra{irena u celom svetu. Anoplocephala magna je lokalizovana u tankom crevu (intestinum jejunum). Du`ine je do 80 cm, maksimalne {irine oko 2,5 cm, oblika {iroke trake. Anoplocephala perfoliata parazitira u distalnim partijama tankog creva i po~etnim delovima cekuma i kolona. Du`ina cestode ne prema{uje 8 cm, a naj~e{}e je upola kra}a. Najve}a {irina je do 1,2 cm Makroskopski podse}a na klin i neretko se, posle povr{nog posmatranja, proglasi trematodom. Slika 40. Anoplocephala perfoliata -adulti in situ Anoplocephala spp. u globalu nije naro~ito patogen rod, ali Anoplocephala perfoliata mo`e da izazove erozije u predelu ileocekalnog nabora (valvula ileocecalis). Najre|a i najte`a posledica parazitizma A. perfoliata jeste perforacija crevnog zida, posle ~ega sledi razvoj dramati~nih simptoma usled kolika i peritonitisa i letalni ishod. Opturacije u predelu ileocekalne valvule zbog prisustva ve}eg broja cestoda tako|e su mogu}e komplikacije. Jaja pripadnika roda Anoplocephala su okruglasta, kod vrste A. magna pre~nika do 60 µm, a kod A. perfoliata do 80 µm. @ivotni ciklus anoplocefalida kopitara tipi~an je za familiju i odvija se preko prelaznih doma}ina - koprofagih insekata u kojima se obrazuje infektivna larva tipa cisticerkoid. Terapija Postoji nekoliko lekova koji mogu da se primene kod kopitara, a deluju na anoplocefalide (Tabela 9). TABELA 9. ANTIHELMINTICI KOJI SE PRIMENJUJU U LE^ENJU ANOPLOCEFALIDOZE KOPITARA CESTODOZE MESOJEDA (CESTODOSES CARNIVORUM) Doma}i i divlji mesojedi mogu da budu inficirani brojnim cestodama razli~ite taksonomske pripadnosti. Infekcija izazvana jednom ili nekolikim vrstama pantlji~ara naziva se op{tim imenom cestodoza. Va`nije cestode, prouzrokova~i oboljenja kod psa i ma~ke, navedene su u Tabeli 10. Razvojni ciklus cestoda mesojeda u prili~noj meri se razlikuje kod pripadnika pojedinih familija pa }e u skladu sa time i biti razmatran. Diphyllobothridae su najprimitivnije cestode mesojeda. Pripadaju redu Pseudophyllidea. Umesto ~etiri pijavke na skoleksu, kako je to slu~aj kod ve}ine vrsta pantlji~ara, one poseduju samo dve pukotinaste tvorevine koje imaju istu funkciju, nazvane botridije. Iz jajeta se osloba|a koracidijum, trepljasta larva prvog stepena, koju progutaju razne vrste sitnih rakova ( Crustacea). U njima se razvija procerkoid (procercoid), larva drugog stepena. Ingestijom prvog prelaznog doma}ina inficira se drugi, u kome se formira plerocerkoid (plerocercoid), infektivan za pravog doma}ina. Plerocerkoid li~i na odraslu cestodu, ima invaginirani skoleks, ali je bez polnih organa i jasne segmentacije tela. Plerocerkoid roda Spirometra naziva se i spargana (sparganum). Infekcija prelaznog doma}ina ~esto ima fatalan efekat zbog velikih dimenzija plerocerkoida (naro~ito je veliki broj uginulih riba usled infekcije plerocerkoidom vrste Diphyllobothrium latum). Ostale cestode mesojeda su iz reda Cyclophyllidea. Mesocestoididae tako|e obavezno imaju dva prelazna doma}ina. Cisticerkoid se formira u prvom prelaznom doma}inu, zglavkaru, a tetratiridijum (tetrathyridium) u drugom, koji je ki~menjak. Osim {to su pravi doma}ini za mezocestoidide, pas i ma~ka mogu da budu i nosioci tetratiridijuma. To su larveni oblici veli~ine oko 1-2 cm, u torakalnoj ili abdominalnoj duplji, sa sposobno{}u umno`avanja popre~nom deobom. Nalaze se incistirani u `u}kastim do bledo ru`i~astim tvorevinama. Prisutni u znatnom broju mogu da budu uzrok nastanka hidrotoraksa, odnosno ascitesa. TABELA 10. VA@NIJE CESTODE MESOJEDA I NJIHOVI DOMA]INI PRAVI I PRELAZNI Pripadnici familije Taeniidae obavljaju razvoj preko jednog prelaznog doma}ina. To mogu da budu razli~iti sisari, od sitnih glodara i lagomorfa, pre`ivara, svinja, a za odre|ene vrste i ~ovek dolazi u obzir. Prelazni doma}in se inficira ingestijom jaja tenida. Jaja su okrugla do okruglasta, sitna, sa debelom opnom. Ona predstavlja zapravo embrionalni omota~ ~ija su dva lista odvojena prostorom koji ispunjava te~ni sadr`aj, a mestimi~no su spojeni filamentima koji daju izgled radijalne ispruganosti. Jaja tenida su embrionirana. Nalaze se u uterusu gravidnih proglotida, odakle se osloba|aju po njihovoj dezintegraciji, u crevu pravog doma}ina, ili, ~e{}e, u spoljnoj sredini. Iz jajeta se u tankom crevu prelaznog doma}ina osloba|a embrion nazvan embrion hexacantus (embrion heksakant) zbog {est stileta koje poseduje. Stileti su oblika za{iljene udice i imaju du`i i kra}i krak. Embrion heksakant pomo}u stileta i naro~ite penetracione `lezde na svom prednjem delu probije zid creva, dospe u portalni krvotok i dalje do jetre. Kod vrsta Taenia hydatigena i Taenia taeniaeformis razvoj u prelaznom doma}inu se tu i zavr{ava. Vrsta T. pisiformis ima predilekciono mesto na seroznim ovojnicama organa trbu{ne duplje, a Taenia ovis u popre~no-prugastim mi{i}ima. Metacestode vrsta Taenia hydatigena, T. pisiformis i T. ovis su tipa cisticerkus (cysticercus), {to podrazumeva vezikularni tip larve sa jednim jedinim protoskoleksom od koga se u pravom doma}inu razvija jedan primerak cestode. Taenia taeniaeformis ima za larveni oblik strobilocerkus (strobilocercus fasciolaris), tako|e larvu vezikularnog tipa, ali koja osim jednog protoskoleksa sadr`i i deo strobile, u vidu segmentirane trake koja se nastavlja na vrat. U tankom crevu ma~ke ta strobila podle`e digestiji, a razvoj do odrasle cestode obavlja se kao i iz larve tipa cisticerkus. Larveni stadijum u prelaznom doma}inu pripadnika roda Multiceps naziva se cenurus (coenurus) i bitno se razlikuje od cisticerkusa po ve}im dimenzijama i brojnim invaginiranim skoleksima koji su labavo pore|ani u nizove. Larveni oblici cestode Multiceps serialis Coenurus serialis - formiraju se u intermuskularnom vezivnom tkivu, re|e u mi{i}ima, a Multiceps multiceps - Coenurus cerebralis -u centralnom nervnom sistemu. Zbog naro~itog zna~aja roda Echinococcus, infekcija mesojeda i prelaznih doma}ina opisana je u zasebnom odeljku (Ehinokokoza i hidatidoza). Razvojni ciklus dilepidida obavlja se posredstvom insekata i sitnih sisara. Larveni oblici su avezikularne larve tipa cisticerkoid (cysticercoid). Dipylidium caninum je cestoda srednje veli~ine. Njen cisticerkoid mo`e da se razvije u hemocelu nekoliko vrsta insekata Ctenocephalides felis, Ctenocephalides canis, Pulex irritans i Trichodectes canis. Infekcija larvi ovih insekata nastaje prilikom koprofagije. Mesojedi se inficiraju ingestijom odraslih insekata koji izazivaju svrab i uzrokuju ~e{anje i gri`enje. ^ovek, naro~ito deca, mo`e tako|e da postane nosilac pantlji~are uno{enjem delova insekata sa povr{ine tela psa ili ma~ke ili samih cisticerkoida. Joyeuxiella pasqualei se re|e sre}e od prethodne vrste. Razvoj se odvija posredstvom sitnih ki~menjaka (gu{teri). Jaja dilepidida mesojeda nalaze se u manjim ( Joyeuxiella spp) ili ve}im grupama ( Dipylidium spp) unutar zajedni~ke ovojnice koja podse}a na gnezdo i naziva se jajna ~aura (capsula ovifera). Osloba|aju se tek prskanjem ove ~aure. Kao posledica parazitizma cestoda u tankom crevu, mo`e da se razvije katarlni enteritis. Cestode kod mesojeda u najve}em broju slu~ajeva ne izazivaju naro~ite simptome. Ukoliko su prisutne u ve}em broju, naro~ito kod mla|ih `ivotinja, mogu da izazovu dugotrajnu dijareju koja se povremeno smenjuje sa opstipacijom. Apetit mo`e da bude smanjen, {to je pra}eno smanjenjem telesne mase, zastojem u rastu i razvoju. Posebno ako se radi o infekciji dilepididama, psi i ma~ke mogu da zauzimaju sede}i stav i na razne na~ine poku{avaju da savladaju svrab izazvan izlaskom proglotisa iz analnog otvora i njihovim kretanjem u perianalnom predelu. Postoje i opisi konvulzija i epileptiformnih napada kod pasa inficiranih cestodama, {to se pripisuje toksi~nom delovanju ovih helminata. Kod infekcije difilobotridama postoji mogu}nost pojave izra`ene anemije koja je prouzrokovana osobinom ovih cestoda da apsorbuju velike koli~ine vitamina B12. Pokazano je da je ovo slu~aj samo kad su cestode lokalizovane u po~etnom delu tankog creva, ali ne i ako se nalaze na uobi~ajenom mestu, odnosno u ileumu. Dijagnoza Dijagnoza cestodoze mesojeda obavlja se koprolo{kim pregledom i postmortalnim pregledom. Kod koprolo{kog pregleda treba imati u vidu da je eliminacija proglotida neredovna, odnosno da ne moraju da budu prisutne u svakoj pojedina~no izlu~enoj koli~ini izmeta. Vlasnicima tako|e treba skrenuti pa`nju da posmatranjem stolice svojih ljubimaca mogu da zapaze proglotide koje su kod dilepidida veli~ine ko{tice krastavca, a kod ostalih vrsta ne{to ve}e. Ponekad proglotide mogu da se zapaze i na ko`i perianalnog predela. Od metoda koproskopije primenjuju se flotacija zasi}enim rastvorima ve}e specifi~ne te`ine (vodeni rastvor cink-sulfata) ili se izmet pregleda metodom sedimentacije. Obdukcijom uginulih `ivotinja u tankom crevu mogu da se na|u razli~ite vrste cestoda koje izazivaju kataralni enteritis. Naro~ito vrste Echinococcus granulosus i Dipylidium caninum mogu da budu prisutne u velikom broju. Determinacija vrsta mogu}a je na osnovu pregleda pojedinih proglotida i skoleksa, bilo nativno, bilo u fiksiranim i bojenim preparatima. Ranije se za dijagnostiku cestodoze mesojeda, naro~ito ehinokokoze, koristio arekolin, vermifugno sredstvo koje u roku od 30-60 min. od peroralne primene izaziva evakuaciju sadr`aja creva, a i prisutnih helminata. Zbog mogu}ih sporednih efekata (holinergi~ki efekti) i mogu}nosti {irenja infekcije, arekolin se vi{e ne primenjuje osim u strogo kontrolisanim uslovima, za potrebe eksperimentalnog rada. Terapija Profilaksa EHINOKOKOZA I HIDATIDOZA (ECHINOCOCCOSIS ET HYDATIDOSIS) Ehinokokoza je naziv za infekciju mesojeda cestodama familije Taeniidae, roda Echinococcus. Dve su vrste koje u~estvuju u etiologiji infekcije - Echinococcus granulosus i Echinococcus multilocularis. Pored ovih, postoje i Echinococcus oligarthus i E. vogeli, zna~ajne samo kao paraziti divljih `ivotinja. Echinococcus granulosus je kosmopolitski rasprostranjena cestoda, koja u odraslom obliku `ivi u tankom crevu psa i nekih divljih kanida. Hidatidozom se naziva infekcija metacestodom Echinococcus granulosus, koja se zove ehinokokna cista ili hidatidna cista. Osim ove vrste, postoji mnogo manje rasprostranjena, Echinococcus multilocularis, koja u odrasloj formi parazitira kod divljih mesojeda, ali i kod pasa i ma~aka. Larveni oblik ovog ehinokoka sre}e se naj~e{}e kod sitnih glodara, zatim krupnijih sisara, ali i kod ~oveka. Najve}i zna~aj hidatidoze i ehinokokoze sastoji se upravo u ~injenici da se infekcija prenosi na ~oveka, kod koga izaziva veoma ozbiljne poreme}aje zdravstvenog stanja. Kod pravih doma}ina cestode parazitiraju u tankom crevu (Slika 41). Ubrajaju se u red najsitnijih cestoda. Echinococcus granulosus sadr`i svega tri, najvi{e ~etiri proglotide i du`ine je 3-6 mm. Slika 41. Echinococcus granulosus -adult in situ (histolo{ki preparat, HE) Razvoj obeju vrsta odvija se po istom obrascu. Jaja se nalaze slobodna u izmetu, ili u spoljnu sredinu dospeju po otkidanju gravidnih proglotida. Tipi~na su za pripadnike familije i ne mogu da se razlikuju od jaja ostalih tenida. Veli~ine su 40-50 µm, sa radijalno prugastom opnom. Embrioniranje nastaje jo{ in utero. Embrion heksakant se osloba|a u tankom crevu ~oveka, ili nekog drugog prelaznog doma}ina, probija se u portalne krvne sudove i sti`e u jetru. Ve}ina embriona zavr{i razvoj u jetri (Slika 42 i 43). Manji broj dalje odlazi u plu}a, mozak, oko, ili bilo koji drugi organ ili tkivo prelaznog doma}ina. Ehinokokni mehur (echinococcus cysticus) raste sporo, za tri meseca pre~nika je 45 mm, a tek 5-6 meseci posle infekcije postaje infektivan. Tada je razvijen u potpunosti, sastoji se od spoljnjeg vezivno-tkivnog omota~a poreklom od doma}ina, unutra{nje germinativne membrane ~ijim pupljenjem nastaju vezikule proligere, sitne loptaste tvorevine koje sadr`e i do 40 invaginiranih protoskoleksa. Slika 42. Echinococcus granulosus -ciste na jetri Pored vezikula proligera, u hidatidnoj te~nosti plivaju i slobodni protoskoleksi. Zrela ehinokokna cista mo`e da sadr`i na milione protoskoleksa. Ukoliko se sadr`aj ciste odstrani i ostavi da se istalo`i, dobija se sediment poznat kao hidatidni pesak. Ciste mogu da budu i sterilne, kada ne sadr`e protoskolekse. Najve}i procenat sterilnih cista nalazi se kod goveda i kopitara, a kod ovaca su mahom fertilne. Zbog toga se ovce i smatraju najbitnijim prelaznim doma}inima. Slika 43. Echinococcus granulosus -mnogobrojne ciste na jetri konja Larveni oblik Echinococcus multilocularis je druga~ijeg sastava. Poznat je i kao echinococcus alveolaris. To je u po~etku cista, koja ~esto poprima karakteristike malignog tumora - invazivan rast i stvaranje metastaza. Vremenom se pretvara u tumefakt nepravilnog oblika, `elatinozu masu izdeljenu mno{tvom pregrada (otuda poti~e epitet alveolaris), sa degenerativnim i nekroti~nim promenama u centru. U ovakvim tvorevinama nalaz protoskoleksa predstavlja raritet. Smatra da postoje dve glavne podvrste E. granulosus i to E. granulosus granulosus i E. granulosus equinus. Prva podvrsta parazitira kod psa i brojnih vrsta divljih mesojeda, ali ne i kod lisice. Prelazni doma}ini su razli~iti sisari. Kosmopolitski je rasprostranjena. Postoje tvrdnje da je jedino nema na Islandu. Razvoj se odvija u tipu pastoralnog i silvati~nog razvojnog ciklusa. Pastoralni se odvija kod `ivotinja koje `ive u kohabitaciji sa ~ovekom. U njemu, glavni prelazni doma}in je ovca, kod koje je najve}i procenat cista fertilan i ~iji su protoskoleksi u najve}oj meri infektivni za psa. Sa stanovi{ta epidemiologije oboljenja ~oveka, pastoralni ciklus ima znatno ve}i zna~aj od silvati~nog. Silvati~ni ciklus se odvija u krugu divljih `ivotinja, gde su pravi doma}ini divlji mesojedi, koji se inficiraju razvojnim stadijumima poreklom od svog plena, brojnih vrsta divljih sisara. U ovaj ciklus razvoja povremeno se uklju~uju i lova~ki psi. E. granulosus equinus ima vrlo izra`enu specifi~nost u odnosu na doma}ina. Pravi doma}ini su pas i lisica, a larveni oblik se razvija samo kod konja. Najrasprostranjeniji je u Evropi. Razvoj E. multilocularis odvija se po obrascu silvati~nog `ivotnog ciklusa, te su prelazni doma}ini naj~e{}e sitni glodari i razni insektivori, koji se inficiraju jajima poreklom od divljih mesojeda. ^ovek je slu~ajni prelazni doma}in. Naj~e{}i pravi doma}in je lisica, a zatim kojot. Odrasla cestoda opisana je i kod ma~ke. Me|utim, infekcija mo`e da se javi i kod pasa koji se koriste u lovu i na taj na~in mo`e da se pro{iri i na ljude. Larveni stadijum E. multilocularis ima invazivan rast, sli~an malignim tumorima. Daje metastaze. Zbog toga je i uspeh hirur{kog le~enja ograni~en. Naj~e{}e je lokalizovan u jetri. Metastaze se javljaju u plu}ima, medijastinumu, na mozgu. Kod ljudi infekcija larvenim oblikom cestode E. multilocularis naj~e{}e ima letalni ishod. Kod doma}ih `ivotinja hidatidoza obi~no ne prouzrokuje znatne probleme. Razlog tome je kratko vreme za koje se `ivotinje ekonomski iskoriste, pa hidatidne ciste ne postignu dimenzije koje bi stvarale smetnje u radu pojedinih organa i sistema. Kod infekcije velikim brojem larvenih oblika ehinokoka, mogu}a je pojava atrofije jetre, poreme}aja u motorici creva i ascitesa; lokalizacija cista u plu}ima izaziva ka{alj i dispneju. Za razliku od doma}ih `ivotinja, prelaznih doma}ina, kod ~oveka hidatidoza izaziva razne poreme}aje, zavisno od lokalizacije. Naj~e{}a je na jetri i plu}ima, gde vremenom izaziva kompresivnu atrofiju. Usled pritiska okolnog tkiva, cista mo`e da prsne, kada nastaje anafilakti~ki {ok, a od rasutih vezikula proligera formiraju se sekundarne ciste. Kod psa i ma~ke, pravih doma}ina ehinokoka, prisutne cestode ne izazivaju naro~ite simptome, te se i dijagnoza retko postavlja klini~ki. Mogu}a je pojava kataralnog zapaljenja tankog creva i dijareje. Opisani su i slu~ajevi smetnji od strane centralnog nervnog sistema (sklonost konvulzijama, sve do pojave epileptiformnih napada), {to se pripisuje toksi~nom delovanju cestoda. Dijagnoza Hidatidoza obi~no ostaje nedijagnostikovana intra vitam. Kod ljudi se pri sumnji na ovo oboljenje koriste imunolo{ki metodi (reakcija vezivanja komplementa, imunoelektroforeza), rendgenski pregled i skener. Postmortalna dijagnoza hidatidoze nije te{ka. Dijagnoza ehinokokoze je ote`ana zbog malih dimenzija parazita, te proglotide eliminisane izmetom ostaju nezapa`ene. Radi vizuelizacije cestoda, peporu~uje se da se prilikom obdukcije otvoreno tanko crevo psa potopi u plitku posudu sa vodom, kada se pri~vr{}ene cestode zapa`aju kao sitne resice finog somota koje se lelujaju u te~nosti. Primena arekolin-hidrohlorida u dijagnozne svrhe kod sumnje na ehinokokozu je napu{tena najvi{e zbog pove}ane mogu}nosti infekcije ljudi koji u~estvuju u celom postupku. Terapija Profilaksa CESTODOZE @ IVINE (CESTODOSES AVIUM COHORTALIUM) Kod `ivine parazitira vi{e vrsta cestoda. Zna~ajnije vrste ustanovljene kod nas nabrojane su u Tabeli 11. Sve su kosmopolitski rasprostranjene. Cestodoza `ivine je ~esta parazitska infekcija u ekstenzivnim uslovima gajenja. Nasuprot tome, u intenzivnom `ivinarstvu gotovo da je i nema. Razlog ovakvoj rasprostranjenosti je neophodno prisustvo prelaznih doma}ina za zatvaranje razvojnog ciklusa cestoda, a koji u intenzivnim uslovima gajenja `ivine nedostaju. Inficirane ptice izmetom izlu~uju gravidne proglotide cestoda iz kojih se osloba|aju jaja. Jaja unose ingestijom razli~iti prelazni doma}ini (insekti, pu`evi, rakovi, gliste), u kojima se formira avezikularna larva tipa cisticerkoid. Za to je potrebno 3-4 nedelje. Ptice se inficiraju uno{enjem inficiranih prelaznih doma}ina. U njihovom tankom crevu za oko mesec dana formira se odrasla cestoda. Veli~ina cestoda `ivine veoma je razli~ita. Najsitnije su Davainea proglottina i Amoebotaenia sphenoides - njihova maksimalna du`ina nije ve}a od 4 mm. Railliettina echinobothrida i R. tetragona duge su do 25, a R. cesticillus je dva puta manja vrsta- Choanotaenia infundibulum je tako|e du`ine oko 1/4 m. Hymenolepididae variraju u veli~ini - Hymenolepis carioca je duga 3-8 cm, H. collaris i H. lanceolata oko 15 cm, a Fimbriaria fasciolaris je najkrupnija cestoda ptica jer njena du`ina dosti`e i do 50 cm. Najpatogenijom vrstom cestoda kod ptica smatra se Davainea proglottina. Ona mo`e da bude prisutna u velikom broju i nalazi se u duodenumu, zavu~ena izme|u crevnih resica. Kao posledica njenog parazitizma razvija se enteritis koji je hemoragi~an ili ~ak nekroti~an. Raillietina echinobothrida je najpatogenija unutar svog roda. Na mestima fiksiranja u stanju je da izazove stvaranje multiplih nodula i hiperplasti~ni enteritis. Ostale vrste cestoda ptica smatraju se slabo patogenim i tek njihovo prisustvo u velikom broju mo`e da rezultira smanjenim apetitom, dijarejom, slabijim rastom i razvojem podmlatka. Dijagnoza Zbog odsustva klini~kih simptoma, dijagnoza cestodoze `ivine naj~e{}e se postavlja nalazom pantlji~ara posle klanja ili uginu}a. Pa`ljivim pregledom izmeta ve} makroskopski mogu da budu zapa`ene proglotide krupnijih vrsta cestoda. TABELA 11. ZNA^AJNIJE CESTODE, PARAZITI @IVINE Terapija TABELA 12. ANTIHELMINTICI KOJI MOGU DA SE PRIMENE ZA LE^ENJE CESTODOZE @IVINE Profilaksa CISTICERKOZA GOVEDA (CYSTICERCOSIS BOVUM) Cisticerkoza goveda je infekcija velikih pre`ivara larvenim oblikom pantlji~are ~oveka, Taenia saginata, koji se naziva Cysticercus bovis syn. C. inermis. Infekcija je kosmopolitski rasprostranjena. Larveni oblici cestode nalaze se u mi{i}nom tkivu goveda. Predilekciona mesta jesu mi{i}i `vaka~i (mm. masseteres) i miokard, zatim jezik, dijafragma, jednjak. Karakteristika infekcije pre`ivara je da proti~e bez simptoma, osim u slu~ajevima ekstremno velikog intenziteta, kada ishod mo`e da bude i letalan. Smrt nastupa u roku od 2-3 nedelje, zbog o{te}enja sr~ane muskulature nastalog prodiranjem velikog broja embriona heksakanta. Tada se postmortalno mo`e da zapazi degenerativni miokarditis. Goveda se inficiraju uno{enjem jaja Taenia saginata. Do uzro~nika infekcije dolaze na razli~ite na~ine: ispa{om na pa{njacima koji su |ubreni ljudskim izmetom (ako su ljudi inficirani), senom sa livada koje se na isti na~in |ubrene, preko ne~istih ruku inficiranih osoba koje rade oko `ivotinja i sl. Interesantno je napomenuti da su jaja T. saginata vrlo otporna jer na pa{njaku mogu da ostanu vitalna ~ak 8-14 nedelja. Epidemiolo{ki zna~aj ima i ~injenica da se jaja tenida na razne na~ine mogu da raznesu i na vrlo udaljene povr{ine (kanalizacione vode, poplave, slu~ajni doma}ini - ptice grabljivice, glodari i dr). U tankom crevu gove~eta iz jajeta se osloba|a embrion heksakant koji krvotokom mo`e da dospe u sve mi{i}e, ali u najve}em broju do najbolje vaskularizovanih, odnosno do mi{i}a za `vakanje, srca i dijafragme. Cisticerkusi se u potunosti formiraju 8-20 nedelja po ingestiji jaja i postaju infektivni. Uprkos infekciji, goveda ne ispoljavaju znake poreme}aja zdravlja. Mogu}a je pojava mialgije i hiperpireksije. Cisticerkoza goveda se naj~e{}e dijagnostikuje tek kod zaklanih `ivotinja, pregledom mesa (Slika 44). Cisticerkus je vezikularna larva veli~ine oko 1 x 0,5 cm, beli~aste boje, poluprozirna. Kroz opnu se obi~no mo`e da zapazi protoskoleks. Vremenom mo`e da do|e do kazeinizacije i/ili kalcifikacije cisticerkusa, kada oni izgube sposobnost infek cije pravog doma}ina. Ipak, nalaz ovakvih bobica se tretira kao i nalaz `ivih. Slika 44. Cysticercus bovis-ciste na jetri Zna~aj cisticerkoze goveda sastoji se u mogu}nosti zara`avanja ljudi cisti~nim oblicima cestode. Po procenama Solzbija (Soulsby) u svetu je inficirano oko 39 miliona osoba. Infekcija ljudi nastaje ingestijom presnog ili nedovoljno kuvanog/pe~enog mesa koje sadr`i `ive cisticerkuse. Kod ljudi se za 3-5 nedelja formira odrasla pantlji~ara. Taenia saginata je naj~e{}e duga 4-10 m, mada u ekstremnim slu~ajevima dosti`e du`inu i do 25 m. U tankom crevu ~oveka cestoda mo`e da `ivi du`i niz godina. Skoleks je krupan, muskulozan, bez rostruma. Broj bo~nih uterinih grana u gravidnim proglotidama iznosi 14-32. Ekonomski zna~aj bovine cisticerkoze ogleda se u odbacivanju jako bobi~avog mesa (nalaz preko deset bobica u mesu) i tro{kovima osposobljavanja slabo bobi~avog. Terapija bovine cisticerkoze se ne primenjuje. Profilaksa CISTICERKOZA SVINJA (CYSTICERCOSIS SUUM) Pod cisticerkozom svinja podrazumeva se prisustvo larvenih oblika pantlji~are ~oveka, Taenia solium, naj~e{}e u mi{i}ima (Slika 45) i srcu. Larva nosi naziv Cysticercus cellulosae. Prema nedovoljno upu}enim izvorima, naziv vrste poti~e od ~injenice da se kod ~oveka naj~e{}e nalazi jedan jedini primerak cestode. To, me|utim, nije ta~no. Etimolo{ki, naziv solium poti~e od arapskog silsilla, {to zna~i lanac. Razvoj i epidemiologija infekcije svinja i ~oveka su u glavnim crtama isti kao kod infekcije goveda sa Cysticercus bovis i ~oveka sa Taenia saginata. Naglasi}emo razlike koje postoje izme|u ovih infekcija. Slika 45. Cysticercosis solium - mi{i}no tkivo svinje Infekcija ~oveka tenidom Taenia solium i infekcija svinje metacestodom su manje rasprostranjene u svetu, ve}inom zbog verskih ograni~enja u konzumiranju svinjskog mesa. Rezultati vi{e istra`ivanja pokazali su da se broj inficiranih kre}e u proseku 2-3 %, s tim da je u endemskim podru~jima daleko ve}i. Uprkos manjoj rasprostranjenosti, Taenia solium ima ve}i zna~aj u patologiji ~oveka od Taenia saginata. Razlog tome je {to ~ovek mo`e da bude inficiran i metacestodom T. solium. Cysticercus cellulosae mo`e da bude lokalizovan u popre~no prugastim i glatkim mi{i}ima, srcu, ali i oku, centralnom nervnom sistemu ~oveka (Slika 46). Zavisno od lokalizacije metacestode kod ~oveka, nastaju razli~iti, veoma ozbiljni poreme}aji funkcija pojedinih ~ula ili nervnog sitema. Infekcija ~oveka zrelim za infekciju sposobnim cisticerkusima rezultira razvojem cestode u tankom crevu, u proseku 7-8 nedelja posle infekcije. Cestoda Taenia solium parazitira u tankom crevu i dosti`e du`inu od 2-8 m. Skoleks je dobro razvijen, snabdeven rostelumom od dva reda kukica. Uterus gravidnih proglotida je manje razgranat, te sa svake strane pru`a po 7-12 lateralnih slepih ogranaka. Infekcija svinja nastupa ingestijom jaja, ili, ~e{}e, gravidnih proglotida ili njihovih delova. Po pravilu, infekcija svinja je velikog intenziteta, tako da se retko na|e manje od deset cis ticerkusa na trupu zaklane `ivotinje. S tim u vezi, ve}i su i gubici zbog odbacivanja mesa. Kod svinja se za 2-3 meseca razvije Cysticercus cellulosae, infektivni oblik za prelaznog doma}ina. Ciste su promera 5-18 mm, izgleda i gra|e kao Cysticercus bovis. U pore|enju sa C. bovis, kazeinizacija i kalcifikacija re|e nastaju, a bobice du`e zadr`avaju sposobnost infekcije (do dve godine). Cisticerkoza svinja se ne le~i iz razloga {to sa epidemiolo{kog stanovi{ta nije opravdana. Slika 46. Cysticercosis cellulosae - mozak ~oveka Profilaksa cisticerkoze svinja i tenioze ljudi prouzrokovane vrstom Taenia solium je istovetna kao i kod infekcije goveda. CISTICERKOZA JETRE (CYSTICERCOSIS HEPATIS) Cisticerkozu jetre doma}ih i divljih `ivotinja izazivaju larveni oblici cestode psa Taenia hydatigena, nazvani Cysticercus tenuicollis. Prelazni doma}ini ove tenide mesojeda mogu da budu doma}i i divlji pre`ivari, svinje, pa i kopitari. Larveni oblici Taenia hydatigena mogu da se na|u na seroznim omota~ima organa trbu{ne duplje, omentumu i mezenterijumu (Slika 47), ali ipak naj~e{}e na seroznom omota~u jetre (Slika 48). Samo ime larve sugeri{e da se radi o cisti~nom larvenom obliku koji visi na dugoj peteljci, "vratu". Prelazni doma}ini se inficiraju ingestijom jaja cestode. Iz jajeta se u tankom crevu osloba|a embrion heksakant, koji portalnim krvotokom dospeva do jetre. Tu napu{ta krvne sudove i kroz parenhim jetre migrira ka njenoj povr{ini. Zreo cisticerkus formiran je 3-4 nedelje po infekciji. Du`ine je do 6 cm. Slika 47. Cysticercus tenuicollis - mezenterijum Pas i divlje kanide se inficiraju ingestijom zrelih cisticerkusa sa trbu{nim organima zaklanih `ivotinja ili kadavera. Kod njih se za ne{to vi{e od mesec dana formira odrasla cestoda. Slika 48. Cysticercus tenuicollis -jetra Najefikasnije spre~avanje infekcije jeste uskra}ivanje ishrane pasa inficiranim iznutricama zaklanih `ivotinja. LARVENE CESTODOZE KUNI]A I ZE^EVA (CYSTICERCOSIS ET COENUROSIS CUNICULORUM ET LEPORUM) Larvene cestodoze kuni}a, ze~eva i glodara izazivaju Cysticercus pisiformis i Coenurus serialis, larveni oblici pantlji~ara mesojeda Taenia pisiformis, odnosno Multiceps serialis. Infekcija je veoma ra{irena u svetskim razmerama, a i na na{im prostorima. Cysticercus pisiformis predstavlja vezikularnu larvu koja jedva da prema{uje dimenzije zrna gra{ka (etimologija naziva vrste) (Slika 49). Prose~ne je veli~ine oko 5-7 mm, a maksimalno oko 13 x 5 mm. Naj~e{}e je lokalizovana na peritoneumu, mezenterijumu ili omentumu, re|e na jetri, ili na povr{ini plu}a. U slu~aju masovne pojave, kod inficiranih prelaznih doma}ina mogu}a je pojava hepatitisa, peritonitisa, a sasvim retko, {to je uslovljeno lokalizacijom larvenih oblika, javlja se pneumonija i pleuritis. Slika 49. Cysticercus pisiformis -visceralni peritoneum Coenurus serialis je ne{to ve}a vezikularna larva od cisticerkusa, izdu`enog oblika. Naj~e{}e se nalazi pod ko`om, izme|u mi{i}a, re|i je nalaz na seroznim ovojnicama organa trbu{ne duplje. Razvoj, epizootiologija i suzbijanje oboljenja su isti kao kod cisticerkoze prouzrokovane sa Cysticercus tenuicollis. CENUROZA ( COENUROSIS) Cenuroza je infekcija malih pre`ivara, re|e goveda ili kopitara larvenim oblicima cestode mesojeda Multiceps multiceps koji nosi naziv Coenurus cerebralis. Postoje opisi ove larve vezikularnog tipa i kod ~oveka. Pojava kod ovaca naziva se brljivost ili vrti~avost, zbog karakteristi~nog na~ina pona{anja u hroni~nom stadijumu bolesti. Cenurusni mehur naj~e{}e je lokalizovan u mozgu i ki~menoj mo`dini (Slika 50). Metacestode mogu da zavr{e svoj razvoj i u mi{i}ima, unutra{njim organima ili potko`nom tkivu, ali izuzetno retko. Larva se opisuje kao mehur ili cista, dijametra 5-6 cm, koji je ispunjen bistrom te~no{}u, sa nizom protoskoleksa. Slika 50. Coenurus cerebralis in situ (mozak) Infekcija prelaznog doma}ina nastaje ingestijom jaja cestode koja izlu~uju inficirani psi. Iz jaja se oslobada embrion heksakant i krvotokom dospeva u sve delove tela. Po izvesnim autorima samo oni koji dospeju u mozak ili ki~menu mo`dinu mogu da dostignu zreli larveni stadijum. Simptomi zavise od intenziteta infekcije i lokalizacije mehura. Embrion heksakant na putu migracije kroz nervno tkivo ostavlja vijugava polja krvarenja i nekroze, dok se ne zaustavi. Posle 2-5 nedelja od prodiranja u nervni sistem promera je oko 3 mm, posle {est nedelja oko 1 cm. Dva meseca od dospevanja u centralni nervni sistem velik je oko 2 cm i u njemu se zapa`a po~etak obrazovanja protoskoleksa. Zreli cenurusni mehur zavr{ava razvoj i postaje infektivan 6-8 meseci posle infekcije. U slu~aju infekcije velikog intenziteta, razvijaju se znaci meningoencefalitisa. Ispoljeni su hiperpireksija, tahikardija i tahipneja. Smanjen je prag osetljivosti na spoljne nadra`aje, naro~ito svetlosne. Postmortalno se zapa`aju vijugavi hodnici ispunjeni krvlju i nekroti~nom masom. Ukoliko stigne da se razvije cista, oko nje nastaje kompresivna atrofija (Slika 51) sa nakupljanjem leukocita na periferiji. Ataksija se ispoljava kao nesiguran hod i spoticanje. Karakteristi~no je beskrajno kretanje u krug, na stranu suprotnu lokalizaciji cenurusnog mehura. Ispoljeno je i neprekidno besciljno kretanje, lutanje. Poreme}aji vida ispoljeni su u vidu hipermetropije, ispada u vidnom polju, ili slepila. ^esta je lokalizacija ciste na povr{ini hemisfera velikog mozga, kada dolazi do rarefakcije parijetalne kosti, pa ~ak nastaje i prekid njenog kontinuiteta. @ivotinja odbija hranu i posle besomu~ne hiperaktivnosti uginjava u kaheksiji. Slika 51. Coenurosis cerebralis -atrofija korteksa (ovca) Dijagnoza Dijagnoza cenuroze postavlja se na osnovu klini~ke slike. Diferencijalno-dijagnosticki treba imati u vidu estrozu. Sumnju potvr|uje nalaz oedema papilae nervi optici (povi{en intrakranijalni pritisak) sa ta~kastim krvarenjima. Edem papile se javlja 1-2 meseca pre ispoljavanja klini~kih simptoma vrti~avosti. Postoje poku{aji dijagnostike cenuroze primenom serolo{kih testova, ali oni daju unakrsnu reakciju. Terapija i profilaksa NEMATODOZE ASKARIDIDOZE ( ASCARIDIDOSES) Askarididoze predstavljaju grupu oboljenja doma}ih i divljih sisara i ptica izazvanu brojnim vrstama nematoda familije Ascarididae. Od doma}ih sisara oboljevaju svinja, gove~e, kopitari, pas i ma~ka. Kod ptica oboljenje prouzrokuju vrste jednog jedinog roda, roda Ascaridia, te se infekcija `ivine naziva askaridiozom. Po ve} ustaljenom redu, askaridioze }e biti predstavljene po doma}inima kod kojih helminti parazitiraju. ASKARIOZA SVINJA ( ASCARIOSIS SUUM) Askarididozu svinja prouzrokuje Ascaris suum, pa se shodno tome i infekcija naziva askarioza. Askarioza je veoma ra{ireno oboljenje svinja, poznato u celom svetu. Infekcijom su naj~e{}e zahva}ene svinje mla|eg uzrasta. Ascaris suum je valjkasti crv ~iji mu`jak dosti`e du`inu do 25 cm, a `enka do 40 cm. Ciklus razvoja zapo~inje polaganjem jaja. @enke pola`u brojna neembrionirana jaja, u kojima se u spoljnoj sredini, ukoliko su uslovi odgovaraju}i, u proseku za 14-18 dana formira larva drugog razvojnog stupnja. Razvoj je du`i ako uslovi razvoja nisu optimalni. Jaja postaju infektivna tokom naredne dve nedelje. Slika 52. Ascarioza svinja Jaja Ascaris suum su veoma otporna na faktore spoljne sredine - mogu da pre`ive i ~etiri godine, ~ak i nakon du`ih perioda zamrzavanja. Na delovanje dezinfekcionih rastvora tako|e su vrlo otporna. Deo razvojnog ciklusa Ascaris suum mo`e da se obavlja u parateni~nim doma}inima (kopnene oligohete). Oni ingestijom zemlje i izmeta unose i jaja askarisa, iz kojih se osloba|aju larve drugog razvojnog stupnja i incistiraju u njihovim tkivima. Infekcija svinja nastaje ingestijom ili embrioniranih, infektivnih jaja, ili inficiranih oligoheta. Endogeni razvoj se odvija obavezno entero-hepato-pulmonalnom migracijom larvi. Larve drugog razvojnog stupnja u digestivnom traktu se osloba|aju jajne opne, probijaju zid tankog creva i portalnim krvotokom dospevaju u jetru. Re|i put do jetre je limfogen. Najve}i broj larvi stigne do jetre u roku od 24 h od ingestije jaja. Slika 53. Ascarioza svinja - mle~ne pege na jetri U jetri se odvija prvo presvla~enje u organizmu doma}ina - presvla~enje larvi drugog stupnja u naredni. Larve se prvi put presvuku u periodu izme|u 18 i 96 h od infekcije. ^etiri do devet dana posle infekcije, larve tre}eg stupnja tako|e hematogenim putem, putuju preko venskog krvotoka, sistema kaudalne {uplje vene, desne polovine srca i pulmonalnih arterija do plu}a. U plu}a sti`u oko 23 dana (3-4 nedelje) posle infekcije. Tu se presvla~e u larve ~etvrtog stupnja. Larve probijaju alveolo-kapilarnu membranu i preko traheje i `drela iska{ljavanjem dospevaju u digestivni trakt. U tankom crevu nastaje finalno presvla~enje, oko mesec dana posle infekicije. Zatim nastupi sazrevanje larvi finalnog, petog stupnja, u odrasle helminte. Prepatentni period traje 6-8 nedelja. U organizmu doma}ina paraziti `ive relativno kratko - 9-12 meseci, ali su `enke vrlo plodne; u stanju su da polo`e 200000 do milion jaja dnevno. Velika plodnost parazita, kao i zna~ajna otpornost njihovih preparazitskih stadijuma u spoljnoj sredini omogu}avaju ra{irenost askarioze svinja. Najve}a o{te}enja u inficiranom organizmu svinje izazivaju larve Ascaris suum u migraciji, dok borave u jetri i plu}ima. Larve u plu}ima izazivaju pneumoniju, sa izra`enom dispnejom. Karakteristi~no je da je naro~ito ote`an ekspirijum. Tako|e, larve Ascaris suum mogu da dovedu do razvoja virusne ili bakterijske pneumonije, ili da dovedu do egzacerbacije infekcije ve} prisutnim mikroorganizmima. Kao posledica migracije larve u jetri, javljaju se lezije koje rezultiraju formiranjem vezivnog tkiva. Ovakva jetra je posuta beli~astim, nepravilnim mrljama, poznatim kao mle~ne pege. Zbog infekcije sa Ascaris suum, po obavljenom pregledu na liniji klanja, velike koli~ine jetre svinja se isklju~uju iz upotrebe. Kao posledica parazitizma odraslih helminata u tankom crevu, mo`e da bude ispoljena smanjena konverzija hrane. U slu~aju prisustva velikog broja nematoda, mogu}a je pojava poreme}aja motorike creva, pa ~ak i opturacionog ileusa. U uslovima stresa askarisi kod svinja mogu da probiju zid creva i na|u se u peritonealnoj duplji, kada se razvija peritonitis. Tako|e mogu da se kre}u retrogradno, ka jednjaku i budu iska{ljani. Zavla~enje nematoda u ductus choledochus prouzrokuje ote`ano isticanje `u~i, ili ~ak i njegovu potpunu opturaciju, kada se javlja opturacioni ikterus. Imuni mehanizmi su neefikasni protiv odraslih helminata, ali su zna~ajni protiv larvi u migraciji. Njihovo pogubno delovanje ispoljeno je u vreme presvla~enja larvi drugog stupnja u tre}i, {to rezultira odsustvom odraslih helminata koji bi trebalo da se razviju prilikom superinfekcije. To ne zna~i da su larve bezuslovno uni{tene, ve} je jednostavno spre~en njihov dalji razvoj i sazrevanje. Dijagnoza Na osnovu ka{lja i podataka da je ranije bilo askarioze kod svinja u istim objektima, mo`e da se posumnja da je uzrok bronhopneumonije prisustvo larve askaridida u plu}ima. Ta~na dijagnoza u ovoj fazi bolesti postavlja se postmortalno, dokazivanjem larvi u kla~ preparatu. Kada askaridide dostignu patentni stadijum razvoja, nije problem da se koprolo{kim pregledom doka`e prisustvo karakteristi~nih jaja kojih obi~no ima u velikom broju. Obdukcijom i pregledom mesa posle klanja `ivotinja, u tankom crevu se zapa`aju beli~asti krupni helminti koji mogu da budu zamenjeni jedino akantocefalom, ali za razliku od nje, nemaju rila kojim bi bili fiksirani za sluzoko`u. Terapija U cilju terapije askarioze svinja neophodno je uni{tavanje helminata u organizmu doma}ina, kao i preparazitskih stadiuma u spoljnoj sredini. TABELA 13. ANTIPARAZITICI KOJI MOGU DA SE KORISTE ZA LE^ENJE ASKARIOZE SVINJA Profilaksa Profilaksu askarioze svinja umnogome ote`ava veoma izra`ena otpornost jaja u spoljnoj sredini. Zbog toga se mere prevencije usmeravaju na smanjenje broja polo`enih jaja i spre~avanje njihove ingestije. Neophodno je odr`avanje objekata i ispusta ~istim. Redovna dehelmintizacija ima odlu~uju}i zna~aj. U intenzivnom uzgoju svinja primenjuje se slede}i program dehelmintizaci je: E krma~e se obavezno dehelminti{u 10-15 dana pre osemenjavanja, kao i pred pra{enje E odlu~ena prasad se tretiraju pre prebacivanja u nove, ~iste prostorije E nerastovi se dehelminti{u svakih {est meseci. U uslovima tradicionalnog, ekstenzivnog uzgoja svinja, profilaksa ostaje bez efekta. Uprkos obimnim saznanjima o detaljima razvoja i stvaranja imuniteta protiv askarisa, ne postoji vakcina protiv askarioze svinja. TOKSOKAROZA TELADI (TOXOCAROSIS VITULORUM) Toksokarozu kod goveda izaziva Toxocara vitulorum, parazit koji u odraslom obliku parazitira skoro isklju~ivo kod teladi starosti do ~etiri ili, eventualno, do {est meseci. Starije `ivotinje su generalno po{te|ene infekcije ovom nematodom. Postoje malobrojni opisi ove vrste i kod malih pre`ivara. Toxocara vitulorum (ranije Neoascaris vitulorum) je najkrupnija nematoda pre`ivara, du`ine tela 25-30 cm (mu`jak, odnosno `enka). Infekcija mo`e da nastane prenatalno, galaktogenim uno{enjem larvi ili ingestijom infektivnih jaja. Prenatalna infekcija nastaje transplacentalno. Po izvesnim autorima ingestija infektivnih jaja ne rezultira razvojem odraslih helminata, ve} se oni u larvenom stadijumu zadr`avaju u tkivima i organima (jetra, plu}a, bubrezi i dr) odraslih `ivotinja. Iz tog izvora inficira}e se telad bilo prenatalno, bilo u neonatalnom periodu galaktogenim putem. Naime, larve mogu da ostanu dormantne i da se pokrenu na migraciju u kasnom graviditetu i tada prodru u plod ili mle~nu `lezdu. Prva pojava jaja u izmetu teladi usledi obi~no u starosti od oko tri nedelje, mada mo`e i ne{to ranije. Izlu~ena jaja postaju infektivna po formiranju larve drugog stupnja, posle ne{to manje od tri nedelje po eliminisanju. Klini~ki zna~aj imaju kako larve u migraciji, tako i odrasli helminti u digestivnom traktu. Kao posledica parazitizma u tankom crevu mo`e da se javi intenzivna dijareja, steatoreja i dehidracija. Ukoliko se stanje ne le~i, dovodi do anoreksije, slabosti i gubitka telesne mase. Spontana eliminacija parazita (engl. self cure) nastaje u uzrastu od 4-5 meseci. Terapija Profilaksa U uslovima gde je infekcija teladi ve} bila prisutna, preporu~uje se dehelmintizacija gravidnih krava i novore|ene teladi lekovima koji imaju larvicidni efekat. To su levamizol (7,5 mg/kg), pirantel (10-20 mg/kg) i fenbendazol (7,5 mg/kg). Sva tri medikamenta daju se peroral- no, a levamizol mo`e da se aplikuje i pour on metodom. PARASKARIOZA KOPITARA (PARASCARIOSIS UNIUNGULATORUM) Parascaris equorum je askaridida koja izaziva infekciju kopitara. Otuda i poti~e naziv oboljenja - paraskarioza. Paraskarioza je kosmopolitska parazitoza. Parascaris equorum je najkrupnija nematoda kopitara i najkrupnija askaridida doma}ih `ivotinja. @enke dosti`u du`inu i do 0,5 m, a mu`jaci do 28 cm. Velikoj ra{irenosti infekcije u celom svetu doprinosi umnogome izrazita plodnost helminata - `enke polo`e dnevno i po 200 000 jaja. Jaja su veoma otporna u spoljnoj sredini, pa zadr`avaju vijabilnost na pa{njaku ili u {tali vijabilnost ponekad i godinama. Razvoj nematode Parascaris equorum je direktan. Infekcija nastaje peroralno, ingestijom infektivnih jaja. Egzogeni razvoj je istovetan kao kod Ascaris suum i tako|e traje oko mesec dana. Pod najpovoljnijim uslovima jaja mogu da postanu infektivna za manje od dve nedelje. Izlu~uju se u neembrioniranom stadijumu, a kada se u njima razvije crvolika larva i jedanput presvu~e, postaju infektivna. Endogeni razvoj se odvija putem entero-hepato-pulmonalne migracije. Larve drugog razvojnog stupnja osloba|aju se iz jaja u tankom crevu. Portalnim krvotokom dospeju u jetru, gde se, prema shvatanjima kalifornijskih istra`iva~a odigra prvo presvla~enje u organizmu doma}ina, te nastaju larve tre}eg stupnja. One krvotokom dalje migriraju u plu}a, a odatle nazad u tanko crevo, gde posle dva presvla~enja postaju odrasli helminti. Po drugim autorima, dva presvla~enja obave se u plu}ima, a tre}e, poslednje, u tankom crevu doma}ina. Prepatentni period je oko deset nedelja kod konja, a oko 12 kod magarca. Migriraju}e larve u jetri ne izazivaju vidljive simptome, mada dolazi do stvaranja mle~nih pega, sli~no kao u razvojnom ciklusu Ascaris suum. Klini~ki zna~aj imaju larve u plu}ima, koje mogu da izazovu poreme}aje zdravlja kod kopitara, sa znacima pneumonije, ka{lja i pojave poja~ane sekrecije iz nosa. Parazitizam odraslih paraskarisa u crevima mo`e da dovede do pojave enteritisa sa posledi~nom dijarejom. Slika 54. Parascaris equorum in situ Povremeno, u slu~ajevima infekcije velikog intenziteta, opisan je opstrukcioni ileus usled nakupljanja znatnog broja helminata impozantnih dimenzija tela (Slika 54). Tom prilikom mo`e da nastane perforacija creva, kada se razvija peritonitis, koji po pravilu rezultira letalnim ishodom. Dijagnoza Dijagnoza paraskarioze postavlja se nalazom jaja Parascaris equorum u izmetu `ivotinja, metodom flotacije. Jaja su krupna, okruglasta i pri mikroskopskom pregledu ne mogu da promaknu. Terapija i profilaksa Ve}i broj antihelmintika uspe{no uni{tava askaridide kopitara ( X Tabela 14). TABELA 14. ANTIPARAZITICI KOJI MOGU DA SE KORISTE ZA LE^ENJE PARASKARIOZE KOPITARA Davanje pirantel pamoata preporu~uje se obavezno mesec dana pre i 10-15 dana posle poro|aja. Podmlatku uzrasta 2-8 meseci treba ga davati na 4 nedelje, a starijima na 8 nedelja. Davanje oksibendazola treba ponavljati u intervalima 6-10 nedelja, ukoliko postoje uslovi za reinfekciju, a febantel u intervalima 6-8 nedelja. Ivermektin mo`e da se primeni kod konja svih uzrasta i reproduktivnog stanja. Moksidektin se daje konjima starijim od ~etiri meseca. Uz primenu medikamentne profilakse, redovni koprolo{ki pregledi, odvojeno dr`anje, pregled i tretman novih konja, kao i odr`avanje higijene u objektima doprine}e suzbijanju i spre~avanju paraskarioze. ASKARIDIDOZA MESOJEDA (ASCARIDIDOSIS CARNIVORUM) Askarididoza mesojeda je ~esto oboljenje, naro~ito u umerenom klimatskom podru~ju. Prouzrokovano je vrstama Toxocara canis, Toxocara cati syn. T. felis et T. mystax i Toxascaris leonina. Toxocara canis je naj~e{}a nematoda nala`ena kod pasa u podru~ju umerene klime. Nematoda je du`ine do 10 cm (mu`jak), odnosno 18 cm (`enka). Parazitira u tankom crevu psa. Psi se inficiraju na nekoliko na~ina - jajima helminata peroralno, ili larvama prenatalno i galaktogeno, kao i predatorstvom. Razvojni ciklus Toxocara canis prikazan je shematski na Slici 68. Inficirane `ivotinje u spoljnu sredinu izlu~uju jaja tipi~no askarididnog tipa. U jajima se za oko dve nedelje formiraju L1 i kasnije, presvla~enjem, L2. Jaja postaju infektivna oko ~etiri nedelje po izlu~ivanju. U starosti pasa od oko pet nedelja po~inje da deluje starosni imunitet protiv toksokare. Posle tog perioda, pove}ava se tendencija larvi drugog stupnja da izbegnu entero-hepato-pulmonalnu migraciju. Larve tada preko aa. i vv. pulmonales i desne polovine srca venskom krvi sti`u do leve pretkomore i komore, a zatim sistemskim krvotokom dospevaju do tkiva gde se ve}inom zadr`e kao hipobiotske larve, u najve}em broju u dijafragmi, mi{i}ima popre~no-prugaste muskulature i bubrezima. Prenatalna infekcija plodova nastaje usled sklonosti larvi drugog razvojnog stupnja ka somatskoj migraciji kod kuja. Naime, pri peroralnoj infekciji kuja prakti~no sve larve zapo~inju somatsku migraciju (ova pojava je manje izra`ena kod pasa mu{kog pola). U {estoj nedelji graviditeta verovatno usled promena hormonskog ili imunog stimulusa, larve drugog stupnja iz tkiva kuje zapo~inju migraciju i preko feto-placentalnog krvotoka sti`u u plu}a fetusa, gde se jedanput presvuku. [tenad se zato ra|a sa larvama tre}eg stupnja u plu}ima, eventualno u crevima. Po ro|enju, razvoj helminata se nastavlja, po{to se presvla~enje u larve ~etvrtog, a zatim petog stupnja obavi u crevima. Prepatentni period pri intrauterinoj infekciji traje 3-4 nedelje. Zapa`eno je da se tokom graviditeta ne oslobode sve hipobiotske larve iz tkiva kuja. Na ovaj na~in, infekcija plodova omogu}ena je tokom nekoliko gestacija, bez ponovne infekcije majke. Mnoge sitne `ivotinje mogu da poslu`e kao parateni~ni doma}ini za larve drugog stupnja Toxocara canis. Razni sitni ki~menjaci i beski~menjaci inficiraju se ingestijom jaja helminata, a psi pak kada pojedu ove `ivotinje sa larvama. Larve Toxocara canis predstavljaju kod ~oveka bitnog uzro~nika stanja poznatog kao larva migrans visceralis i larva migrans oculi ( X Migriraju}e larve kod ~oveka). Toxocara cati syn. T. felis et T. mystax je parazit ma~ke ~iji su mu`jaci dugi oko 5 cm, a `enke 6-10 cm. Infekcija ma~aka nastaje ~e{}e predatorstvom, a re|e peroralnim uno{enjem jaja. Razlog ovome je verovatno odlika ma~aka da zakopavaju svoj izmet. Smatra se da transplacentarna infekcija ne postoji. Slika 55. Toxocara canis in situ -crevo psa Mnogi beski~menjaci (blatarije, oligohete i dr), kao i ki~menjaci (mi{, pacov i dr. sitni glodari) ingestijom jaja Toxocara cati postaju parateni~ni doma}ini ovom helmintu. U njihovom organizmu se obavi migracija larvi, te u organizmu ma~ke ona izostaje. Pri peroralnoj infekciji ma~aka jajima Toxocara cati nastaje entero-hepato-pulmonalna migracija larvi parazita, kao kod vrste Toxocara canis. Efekti larvi u plu}ima manje su zna~ajni nego pri infekciji pasa sa Toxocara canis. Starosni imunitet po~inje da deluje znatno kasnije nego kod pasa - u uzrastu od oko {est meseci. Ne postoji zna~ajna razlika u incidenciji intestinalne infekcije izme|u mla|ih i odraslih jedinki, kao {to je to slu~aj kod pasa. Slika 56. Toxocara cati in situ -`u~ovod ma~ke Toxocara cati mo`e u odraslom obliku da parazitira kod ~oveka. Migriraju}e larve ove vrste askaridide retko se nalaze kod ~oveka. Toxascaris leonina parazitira kod psa i ma~ke. Infekcija je tako|e ~esta u umerenom klimatskom pojasu, ~e{}a nego u suptropskom i tropskom. Du`ina tela Toxascaris leonina dosti`e 7 cm (mu`jak), odnosno 10 cm (`enka). Epidemiologija infekcije izazvane sa Toxascaris leonina je sli~na infekciji sa Toxocara cati. Psi i ma~ke se inficiraju predatorstvom ili peroralnim uno{enjem infektivnih jaja. U slu~aju predatorstva, parateni~ni doma}ini su zapravo istovremeno i prelazni, jer u njihovom organizmu dolazi do presvla~enja larvi drugog stupnja u larve tre}eg stupnja. Entero-hepatopulmonalna migracija larvi nije opisana, niti transplacentarna infekcija. Dijagnoza Askarididoza mesojeda se retko fatalno zavr`ava, te se potreba za dijagnostikovanjem ove infekcije neuporedivo ~e{}e ukazuje intra vitam. Koprolo{kim pregledom lako se dokazuje prisustvo jaja askaridida mesojeda. Jaja su tipi~no askarididnog tipa, sme|e boje, eventualno skoro crna ili sa zelenkastim odsjajem. U sve`em izmetu nalaze se u stanju morule. ^esta je pojava da se celi helminti prona|u u povra}enom sadr`aju ili izmetu inficiranih `ivotinja. Na osnovu njihove veli~ine i izgleda (podse}aju na jednostavnu testeninu koja se koristi za pripremanje supe) lako se prepoznaju. Postmortalnim pregledom tankog creva zapa`aju se helminti na mestu njihove lokalizacije, ili larveni oblici u plu}ima (prepatentni stadijum infekcije). Terapija TABELA 15. ANTIPARAZITICI KOJI SE KORISTE ZA LE^ENJE ASKARIDIDOZE KOD MESOJEDA Profilaksa Najva`nije je spre~iti infekciju sa Toxocara canis. Zbog velike otpornosti jaja askaridida mesojeda, va`no je odr`avanje objekata suvim i ~istim. Narova{ena opna jaja Toxocara canis omogu}ava njihovo prianjanje na podlogu, sa koje se te`e uklanjaju. Redovnom svakodnevnom ~i{}enju treba pridru`iti i temeljno ~i{}enje jedanput nedeljno i tretiranjem let-lampom ili dezinfekcionim rastvorima visoke temperature. Preporu~uje se gajenje pasa u kavezima od ner|aju}eg ~elika, koji se lako odr`avaju. Kavezi treba da su sme{teni u prostorijama gde je onemogu}en pristup glodarima i drugim sitnim `ivotinjama. [tenad treba tretirati u najranijem uzrastu, ~im je mogu}e uzimanje druge hrane sem maj~inog mleka, a ponoviti u uzrastu od dva meseca. U suzbijanja infekcije ma~ke sa Toxocara cati, sa tretiranjem mladunaca nije neophodna `urba, jer infekcija nastaje tek kada `ivotinje po~inju da love. Preporu~uje se prvi tretman sa {est nedelja starosti, a ponovljeni posle 2-4 nedelje. Upravo zbog specifi~nog na~ina infekcije ma~aka, infekciju je nemogu}e iskoreniti, ve} je mogu}e samo njeno suzbijanje. Ma~ke u laktaciji treba tretirati istovremeno sa ma~i}ima. Sli~na je situacija i sa profilaksom infekcije sa Toxascaris leonina. Mogu}e je samo smanjiti ekstenzitet i intenzitet infekcije i to redovnim odr`avanjem higijene u objektima i mestima gde borave psi i ma~ke. Povremenim koprolo{kim pregledom treba kontrolisati postojanje infekcije i po potrebi preduzeti le~enje. Potrebo je zakonski regulisati obavezu vlasnika pasa da izmet svojih ljubimaca uklanjaju sa javnih mesta i zabranu izvo|enja pasa na igrali{ta i parkove. Edukacija stanovni{tva u vezi navika koje se odnose na gajenje pasa (higijena ruku, prostora u kome ljubimci borave, redovna dehelmintizacija i dr) tako|e daje odre|ene rezultate. ASKARIDIOZA PTICA (ASCARIDIOSIS AVIUM) Askaridioza je kosmopolitska, veoma ra{irena infekcija ve}eg broja vrsta ptica, izazvana helmintima familije Ascarididae, roda Ascaridia. U etiologiji oboljenja najve}u ulogu imaju Ascaridia galli, A. compar, A. columbae i A. dissimilis. Najkrupnije su nematode digestivnog trakta ptica. Najmanja je Ascaridia columbae, du`ine tela 16-31 mm (mu`jak) do 20-37 mm (`enka), a najkrupnija Ascaridia galli, veli~ine 5-7,5 cm (mu`jak), odnosno 7-11,5 cm (`enka) (Slika 57). Ascaridia galli i A. compar su paraziti prvenstveno kod koko{i, A. columbae parazitira kod golubova, a A. dissimilis kod }uraka. Najrasprostranjenije vrste su A. galli, koja parazitira kod ve}eg broja vrsta doma}ina (guske, patke, }urke), i A. dissimilis. Razvoj askaridija je direktan. Kopnene oligohete mogu da imaju izvesnu ulogu u ra{irenosti infekcije kao slu~ajni, parateni~ni doma}ini u kojima se zadr`avaju jaja ovih parazita. Prepatentni period bitno zavisi od starosti doma}ina. Kod mla|ih ptica je kra}i, iznosi 5-6 nedelja, a kod starijih imuni mehanizmi su u stanju da produ`e prepatentni period i na dva meseca. Slika 57. Ascaridia galli -opstrukcija creva Deo svog razvoja helminti provode u sluzoko`i tankog creva (oko 10-17. dana od infekcije), kada nanose i najzna~ajnija o{te}enja organizmu doma}ina. Razvija se kataralni, ~esto i hemoragi~ni enteritis. Povratkom helminata u lumen tankog creva zavr{ava se histotropna faza razvoja. Uprkos svojim dimenzijama, askaridije retko izazivaju znatnije poreme}aje zdravlja svojih doma}ina. Kod ptica mo`e da do|e do opturacije creva ukoliko se helminti na|u u ve}em broju. Dijagnoza Dijagnoza askaridioze postavlja se naj~e{}e postmortalnim pregledom. Zbog izra`enih karakteristika (najve}e nematode digestivnog tankog creva i digestivnog trakta uop{te, bele boje) askaridije ne mogu da budu zamenjene drugim vrstama parazita. Koproskopijom se lako ustanove jaja sme|e boje, neembrionirana u vreme polaganja, okru`ena debelom opnom. Prose~na veli~ina jaja Ascaridia galli iznosi 77-94 x 43-55 µm. Treba ih razlikovati od vrlo sli~nih jaja Heterakis spp, koja su manja od 77 µm. Terapija TABELA 16. ANTIHELMINTICI KOJI MOGU DA SE KORISTE ZA LE^ENJE ASKARIDIOZE, HETERAKIOZE I KAPILARIOZE PTICA Profilaksa Profilaksa askaridioze podrazumeva primenu zoohigijenskih mera - odr`avanje ~isto}e u ojektima i ispustima gde `ivina boravi. S obzirom na epizootiologiju infekcije, ne o~ekuje se njena pojava u intenzivnom `ivinarstvu. HETERAKIOZA ( HETERAKIOSIS) Heterakioza je oboljenje cekuma koko{i i }uraka izazvano vrstama roda Heterakis, familije Ascaridiidae. U etiologiji u~estvuju Heterakis gallinae i Heterakis isolonchae. Prva vrsta parazitira prvenstveno kod koko{i i }uraka, a druga kod }uraka, fazana i drugih, divljih, ptica. Heterakis spp. su relativno sitni helminti srazmerno debelog tela. @enke Heterakis gallinae nisu ve}e od 13 mm. H. gallinae se smatra benignom vrstom, dok je H. isolonchae patogen per se. Najve}i zna~aj Heterakis gallinae ima kao mehani~ki prenosilac infekcije koju prouzrokuje Histomonas meleagridis ( W Histomonoza). Razvoj heterakisa je direktan. Neembrionirana jaja za oko dve nedelje postaju infektivna, kada je u njima formirana larva drugog razvojnog stupnja. Odre|enu ulogu u {irenju infekcije imaju kopnene oligohete koje mehani~ki prenose preparazitske stadijume. U njima se iz jaja osloba|aju larve drugog razvojnog stupnja i ostaju za{ti}ene dok ptice ne pojedu gliste. Histotropna faza razvoja kod Heterakis spp. je obligatna i proti~e u zidu cekuma, s tim {to je to kod H. gallinae kratak period. Kod Heterakis isolonchae u ~vorovima proti~e ceo endogeni razvoj i u njima se nalaze i primerci koji ve} pola`u jaja. Prepatentni period traje oko mesec dana. Infekciju sa H. isolonchae prati nodularni tiflitis. Noduli su toliko izra`eni da se zapa`aju i spolja, na neotvorenom crevu. Dijagnoza Dijagnoza heterakioze naj~e{}e se postavlja postmortalno. Nalaz karakteristi~nih nodu la u cekumima i helminata koji zbog morfometrijskih karakteristika i lokalizacije ne mogu da budu zamenjeni niti jednim drugim rodom, nesumnjivo govori o heterakiozi. Jaja u vreme polaganja nisu embrionirana. Po gra|i se ne razlikuju od jaja Ascaridia spp, osim {to su ne{to manjih dimenzija. Grani~nom vredno{}u du`ine smatra se 77 µm. Jaje Heterakis gallinae prose~no je veliko 65-77 x 35-48 µm, ovalno je, sme|e boje, nesegmentirane citoplazme. Terapija i profilaksa OKSIURIOZA ( OXYURIOSIS) Oksiurioza predstavlja infekciju kopitara izazvanu nematodom vrste Oxyuris equi. Mesto parazitiranja ovog helminta je debelo crevo. Oksiurioza je infekcija poznata {irom sveta. Oxyuris equi odlikuje se biolo{kom karakteristikom vezanom za razmno`avanje, a to je polaganje jaja u perianalnom predelu inficiranih `ivotinja. Ova odlika ima zna~aja u patogenezi i dijagnostici infekcije. Oxyuris equi je helmint du`ine 9-12 mm (mu`jak), odnosno 4-15 cm (`enka). @enka ima izrazito su`en zadnji kraj tela, u vidu repa. Odrasli helminti parazitiraju u lumenu cekuma i kolona i, po svoj prilici, hrane se samo njegovim sadr`ajem. Posle oplo|enja, `enke migriraju ka pravom crevu (intestinum rectum), da bi produ`ile vrstu. Jaja pola`u na ko`u perianalne regije, tako {to ostaju zabodene repnim krajem u analnom otvoru doma}ina. Jaja napu{taju telo `enke kroz vulvu, koja se nalazi u prednjoj polovini tela. Pola`u se u gomilicama, unutar sluzavih kapljica, koje ostaju vidljive kao mutno-beli~asti sasu{eni tragovi. Jaja oksiurine su embrionirana, sadr`e crvoliku larvu prvog razvojnog stupnja, L1. U roku od nekoliko dana, naj~e{}e 3-5, u jajetu se formira infektivna larva drugog stupnja. Jaja u vla`noj sredini mogu da ostanu vitalna i do nekoliko nedelja, ali ih isu{ivanje i zamrzavanje brzo uni{tavaju. To je i razlog {to ve}ina preparazitskih stadijuma u spoljnoj sredini, van objekata u kojima konji borave, propadne, te na pa{njaku ne postoje uslovi za infekciju sa Oxyuris equi. Kopitari se inficiraju ingestijom larvi drugog stupnja, koje se nalaze unutar jaja, ili su se izlegle. Mogu}nost autoinfekcije larvama koje se eventualno na|u u lumenu debelog creva, nije potvr|ena (za razliku od infekcije ~oveka oksiurinom Enterobius vermicularis, kod koga je autoinfekcija redovna pojava). Prvi deo endogenog razvoja Oxyuris equi proti~e intramuralno, u debelom crevu. U tom periodu razvijaju se ve}inom blage zapaljenske promene, cirkumskriptne ili difuzne. Larve tre}eg stupnja razvoja koje su se oslobodile iz jaja, prodiru u kripte sluzoko`e cekuma i kolona. Ve} tri do deset dana nakon infekcije, presvla~e se u naredni stupanj. Larve ~etvrtog stupnja kasnije napu{taju zid creva, hrane se sluzoko`om i, vrlo verovatno, krvlju. Poslednje presvla~enje odvija se oko 50 dana od infekcije. Odrasli helminti se naseljavaju u lumenu creva. Njihovo delovanje je mehani~ko i toksi~no. Ukoliko su veoma brojni, izazivaju enteritis i poreme}aje normalne pasa`e creva. Sitne lezije nastale kao posledica ishrane oksiurina sluzoko`om stvaraju ulazna vrata infekcije bakterijama, kada se patolo{ke promene produbljuju i postaju obimnije. Infekcija velikog intenziteta mo`e da izazove crevne kolike. Prepatentni period u razvoju oksiurina kopitara je dugotrajan i iznosi oko pet meseci. Parazitizam odraslih mu`jaka nema ve}eg zna~aja. Za tegobe pri infekciji odraslim helmintima i pona{anje `ivotinja odgovorne su `enke nematoda. Inficirane `ivotinje ose}aju intenzivan svrab izazvan aktivnostima `enki prilikom polaganja jaja i su{enjem sadr`aja kojim su jaja obavijena. Zbog toga se uporno trude da svrab ubla`e ~e{anjem zadnjeg dela tela o zid ili bilo kakvu podlogu. Mogu ~ak i da grizu predeo oko analnog otvora. Usled toga dlaka na repu konja je ra{~upana, lomi se, a kasnije nastaju i rane na repu i perianalnom predelu (Slika 58). ^este su sekundarne bakterijske infekcije i mijaza rana. Slika 58. Oxyuriosis equi -rep inficiranog konja Dijagnoza Dijagnoza oksiurioze se lako postavlja, naj~e{}e ve} na osnovu karakteristi~nog simptoma - svraba u perianalnoj regiji i promena na tom delu tela. Usled ~e{anja mogu}a je pojava rana na repu i perianalnom predelu. Dijagnoza se potvrduje pregledom perianalnog brisa u kome se lako zapa`aju jaja. Jaja su krupna, jajolika, ne{to spljo{tena na jednoj strani, sa sluzavim ~epom na jednom od polova. Terapija TABELA 17. ANTIHELMINTICI KOJI MOGU DA SE PRIMENE U LE^ENJU OKSIURIOZE KOPITARA Profilaksa U cilju profilakse oksiurioze preporu~uje se redovna koprolo{ka kontrola svih konja. S obzirom da oksiurioza predstavlja {talsku parazitsku infekciju, naro~ita pa`nja treba da se obrati na higijenske uslove u objektima gde konji borave, kao i na pribor kojim se odr`ava higijena prostora i samih konja. Prostirka treba da je uvek suva i ~ista. Novonabavljeni konji obavezno treba da se dehelminti{u pre nego {to se priklju~e ostalima. STRONGILOIDOZA ( STRONGYLOIDOSIS) Strongiloidoza je oboljenje sisara izazvano nematodama roda Strongyloides. Pripadnici roda, generalno, ne ispoljavaju visoku specifi~nost u pogledu izbora doma}ina, te svaka vrsta helminata roda Strongyloides mo`e da parazitira kod tri ili vi{e vrsta doma}ina. Kod mesojeda (pas, druge kanide, ma~ka, primati), uklju~uju}i i ~oveka parazitira Strongyloides stercoralis, kod pre`ivara Strongyloides papillosus, kod svinja Strongyloides ransomi, a kod kopitara Strongyloides westeri. Strongyloides spp. su sitni, kao konac tanki helminti, koji parazitiraju u tankom crevu, prete`no u duodenumu i po~etnom delu jejunuma. Njihova veli~ina varira od oko 2 do najvi{e 9 mm. Najsitniji je parazit mesojeda, a najkrupnija vrsta je Strongyloides westeri. Strongiloidoza je oboljenje `ivotinja mla|eg uzrasta, dok se kod odraslih, mahom zbog stvaranja imuniteta, veoma retko javlja. Rod Strongyloides karakteri{e se naro~itim razvojnim ciklusom, koji mo`e da bude homogoni~an ili heterogoni~an. U evolutivnom smislu, Strongyloides spp. predstavlja prelaz od neparazitskih ka parazitskim nematodama. Homogoni~ni ciklus se odvija u doma}inu, a oblici koji se javljaju u spoljnoj sredini jesu jaja i larve prvog, drugog i tre}eg razvojnog stupnja. Populaciju parazita u doma}inima predstavljaju isklju~ivo partenogenetske `enke. One su ili oviparne ili ovoviviparne. Njihova embrionirana jaja prirodnim putem dospevaju u spoljnu sredinu, gde se iz njih oslobode rabditiformne larve prvog stupnja razvoja, koje posle dva presvla~enja postaju ili rabditiformne larve tre}eg stupnja ili filariformne larve istog stupnja razvoja (=infektivne larve). Rabditiformne larve i filariformne larve dobile su naziv po obliku jednjaka. Rabditiformni jednjak ima kaudalno pro{irenje, bulbus, a filariformni je malog pre~nika celom svojom du`iom. Formiranje infektivih larvi u spoljnoj sredini najbr`e je kod Strongyloides ransomi, gde mo`e da se odigra i za samo 24 h. Filariformne larve su naro~ito osetljive na uslove koji vladaju u spoljnoj sredini i mogu maksimalno da pre`ive tek nekoliko dana. Poguban efekat na njih osim isu{ivanja ima nedostatak kiseonika i zamrzavanje. Heterogonija je poseban vid razmno`avanja smenom generacija: postoje partenogentske `enke, ali pod odre|enim uslovima iz njihovih larvi nastaju polno zreli mu`jaci i `enke koji `ive slobodnim, neparazitskim `ivotom. Oni kopulacijom daju potomstvo - tako|e infektivne larve. Koji }e se na~in razmno`avanja ostvariti, prvenstveno zavisi od aktivnosti imunih mehanizama doma}ina, kao i uslova koji vladaju u spoljnoj sredini (pH, vlaga, temperatura). Od rabditiformnih larvi tre}eg razvojnog stupnja razvi}e se odrasli mu`jaci i `enke koji `ive slobodno (heterogoni~ni ciklus). Kopulacijom `enki i mu`jaka koji vode neparazitski na~in `ivota, nastaju tako|e embrionirana jaja. Iz njih nastaju filariformne larve tre}eg stupnja, kojima se inficiraju odgovaraju}i doma}ini. Kod ovog roda helminata, naro~ito kod vrste Strongyloides stercoralis, mogu}a je retroinfekcija, autoinfekcija ili hiperinfekcija. Infektivne oblike predstavljaju infektivne larve, larve tre}eg razvojnog stupnja. Infekcija doma}ina nastaje naj~e{}e na jedan od dva mogu}a na~ina - peroralnim uno{enjem larvi (naj~e{}e kontaminisanom hranom i vodom) i aktivnim probijanjem larvi kroz ko`u. Predilekciono mesto prodiranja larvi je ko`a interdigitalnih prostora i abdomena. Prodiranje filariformnih larvi kroz ko`u interdigitalnih prostora favorizuje infekciju bakterijama, od kojih je najzna~ajnija Bacteroides nodosus, uzro~nik zarazne {epavosti ovaca. U slu`aju perkutane infekcije, na mestima prodiranja larvi javlja se eritem i zapaljenjska reakcija. Ustanovljeno je da je kod vrste Strongyloides ransomi postoji i mogu}nost prenatalne infekcije transplacentarnim prodiranjem larvi u plod. U prvim danima `ivota podmladak mo`e da se inficira i galaktogenim putem, larvama prisutnim u mleku. Larve koje su aktivno dospele u organizam doma}ina perkutanim putem, obavljaju entero-hepato-pulmonalnu migraciju, posle ~ega probijaju alveolo-kapilarnu membranu, iska{ljavanjem napu{taju plu}a i gutanjem dospeju do tankog creva gde se nasele. U pulmonalnoj fazi bolesti javlja se ka{alj i dispneja, a intestinalnu fazu prate dijareja i opstipacija koje se smenjuju i ~este sekundarne infekcije. Kod vrste Strongyloides stercoralis larve nisu migracijom obavezno usmerene na plu}a, ve} ve}ina njih migrira preko raznih organa. Prepatentni period kod peroralne infekcije iznosi oko deset dana, a kod perkutane, zbog migracije, ne{to du`e traje. Slika 59. Strongyloides sp in situ -u sluzoko`i (histol. preparat) Strongiloidoza se ispoljava klini~kim promenama samo kod `ivotinja najmla|eg uzrasta. Kod pre`ivara je infekcija gotovo uvek tolikog intenziteta da ostaje bez simptoma. Kod mesojeda u fazi migracije larve mogu da se jave simptomi od strane disajnih organa (ka{alj, dispneja). U kasnijoj fazi mogu da budu ispoljeni bol u abdomenu, dijareja koja se smenjuje sa opstipacijom i posledi~ni gubitak telesne mase. Sve ove promene prati hipereozinocitofilija. Strongyloides ransomi prouzrokuje masivne lezije tkiva ploda ukoliko do|e do prenatalne infekcije velikim brojem larvi poreklom iz organizma gravidne krma~e, ili infekcije galaktogenim putem. U oba slu~aja migracija larvi uzrokuje o{te}enja brojnih tkiva i organa prasadi, kao i zida creva u kojima larve borave. Strongyloides westeri kod kopitara ne izaziva zna~ajne promene. Dijagnoza Dijagnoza strongiloidoze intra vitam postavlja se koprolo{kim pregledom metodom flotacije i/ili metodom po Bermanu. Obdukcijom mogu da se ustanove kataralne promene na tankom crevu i, veoma pa`ljivim pregledom, nematode na mestu lokalizacije. Naro~ito je va`no imati na umu da helminti Strongyloides spp. mogu da promaknu zbog izuzetno malih dimenzija tela. U cilju njihovog pronala`enja, povr{ina creva se pregleda lupom, ili se crevni sadr`aj ispira nad parazitolo{kim sitom. Terapija Profilaksa STRONGILIDOZA KOPITARA (STRONGYLIDOSIS UNIUNGULATORUM) Strongilidozu kopitara izazivaju brojne vrste helminata familije Strongylidae. Strongilide kopitara mogu da se svrstaju u tzv. velike i male. Podela je uslovljena prvenstveno veli~inom tela helminata, ali se ove dve grupe razlikuju i po endogenom razvoju i klini~ko-patolo{kom zna~aju. Oboljenje kopitara izazvano velikim strongilidama Velikim strongilidama kopitara nazivaju se tri vrste Strongylus vulgaris, Strongylus edentatus i Strongylus equinus. U celokupnoj patologiji kopitara uslovljenoj prisustvom parazita, velike strongilide predstavljaju najva`nije etiolo{ke agense. Osim kod konja, parazitiraju kod magarca, mule, mazge, zebre i dr. divljih kopitara. Rasprostranjene su {irom sveta. Odrasli primerci ovih helminata `ive u debelom crevu (Slika 60). Endogeni razvoj obavljaju migracijom larvenih i mladih oblika. Vrste se, izme|u ostalog, razlikuju po putu i trajanju migracije. Jaja se izlu~uju u stadijumu morule. Pod povoljnim okolnostima (vlaga u izobilju i temperatura oko 35oC), unutar jajeta formira se larva prvog razvojnog stupnja koja ve} za oko 1-2 dana napu{ta jaje. Pri temperaturi oko 35oC, potrebno je oko tri dana za formiranje infektivne larve tre}eg stupnja razvoja, L3. Infekcija nastaje ingestijom LL3, koje se osloba|aju ko{uljice kada dospeju u tanko crevo doma}ina. Dalji razvoj je karakteristi~an za pojedine vrste. Slika 60. Strongylus vulgaris in situ Strongylus vulgaris predstavlja najsitniju, ali najpatogeniju vrstu strongilida kopitara. Du`ina tela odraslih `enki ne prelazi 2,5 cm. Mu`jaci su veli~ine oko 1,5 cm. Infektivne larve unete alimentarnim putem, zavla~e se u mukozu creva, presvla~e u larve ~etvrtog stupnja, zatim se probijaju do krvnih sudova i kroz tuniku intimu arterija putuju oko dve nedelje do arteria mesenterica cranialis. U njenom zidu ostaju najdu`e do oko ~etiri meseca. Po presvla~enju u odrasle nezrele oblike, larve petog stupnja razvoja, vra}aju se kroz arterije do debelog creva i probijaju njegov lumen. Prva jaja Strongylus vulgaris pojavljuju se u izmetu oko 6-8 meseci posle infekcije. Kolike prouzrokuju stadijumi u migraciji kroz arterije. Odrasli helminti u crevima nanose o{te}enja koja po svojim razmerama i zna~aju daleko zaostaju za patogenim efektom larvenih oblika. Larve tokom migracije o{te}uju endotel arterija i stimuli{u stvaranje tromba. Kao posledica tromboembolije nastaje poreme}aj vaskularizacije creva, a mogu}i su i infarkti. Razvijaju se poreme}aji funkcije creva i kolike. Druga mogu}nost je nastanak aneurizmi, ~ije prskanje ima fatalan ishod. Strongylus vulgaris je izuzetno zna~ajan zbog o{te}enja kranijalne mezenterijalne arterije izazvanih prepatentnim stadijumima razvoja parazita. Usled nastalih o{te}enja nastaju gangrenozni enteritis, staza crevnog sadr`aja, eventualno ruptura creva i druge posledice, zavisno od lokalizacije infarkta. Strongylus vulgaris je jedan od naj~e{}ih uzroka kolika konja. Strongylus edentatus dosti`e du`inu od oko 4 cm. Larve probijaju zid creva i preko portalne vene sti`u do jetre, gde se presvla~e u larve ~etvrtog razvojnog stupnja i obrazuju ~vori}e. Posle oko devet nedelja noduli prskaju, larve se osloba|aju, migriraju po peritoneumu ka debelom crevu. Zatim formiraju kazeozne ~vori}e u zidu creva, iz kojih izlaze tek oko godinu dana posle infekcije. Aberantne larve ili putevi njihove migracije zapa`aju se i na mestima gde se to ne o~ekuje (grudna duplja, testisi i dr). Prepatentni period traje najmanje 6, pa sve do 12 mese ci. Strongylus equinus je najkrupnija strongilida kopitara. Usna ~aura je kao i kod ostalih vrsta, dobro razvijena. Sa njenog dna izrastaju ukupno tri zuba - dva mala i jedan veliki koji je dvokrak pri vrhu. Odrasle `enke dosti`u du`inu do 5 cm, a mu`jaci do 3,5 cm. Larve se zavla~e u submukozu tankog creva, ili dublje slojeve tkiva, sve do subseroze, tu rastu i presvla~e se, formiraju}i nodule. Zatim, posle nekoliko dana, migriraju preko peritoneuma u jetru, gde tako|e formiraju nodularne tvorevine. Tu se zadr`avaju 6-7 nedelja i presvla~e u larve ~etvrtog razvojnog stupnja. Po osloba|anju iz jetre, presvla~e se u naredni larveni stupanj i migriraju u razne organe trbuha, a naj~e{}e u pankreas i retroperitonealno tkivo. Zatim se vra}aju u debelo crevo. Put od ~vori}a u zidu creva do jetre i od jetre do debelog creva, larve prelaze preko peritoneuma. Prepatentni stadijum traje oko devet meseci. Pojedini primerci Strongylus equinus dnevno uzimaju i do 10 ml krvi, zbog ~ega u slu~ajevima infekcije velikog intenziteta izazi vaju veoma izra`enu anemiju. Sve velike strongilide, Strongylus vulgaris, Strongylus edentatus i Strongylus equinus, kao tipi~ni predstavnici familije, imaju dobro izra`enu usnu ~auru. Hrane se mukozom creva i krvlju (naro~ito Strongylus equinus). Time dovode do o{te}enja creva, hemoragije i hipoproteinemije. Razvija se dijareja, dehidracija, edemi i op{ti poreme}aji - hipertermija, depresija, anoreksija i gubitak telesne mase. Hemoragija vodi ka anemiji, {to je naro~ito izra`eno u slu~aju infekcije sa Strongylus equinus. Slika 61. Strongylus vulgaris larve in situ Larve Strongylus equinus i Strongylus edentatus retko izazivaju o{te}enja koja se klini~ki manifestuju, za razliku od larvi Strongylus vulgaris koje izazivaju znatne probleme u fazi migracije. Odrasli primerci Strongylus vulgaris izazivaju u crevima tek neznatna o{te}enja. Slika 62. Strongylus vulgaris usna ~aura larve sa delom sluzoko`e Slika 63. Tromboza A. mesenterica crenialis kao posledica delovanja larvi Strongylus vulgaris Ra{irenosti strongilidoze doprinosi nekoliko ~inilaca: H brzo formiranje infektivnih larvi u spoljnoj sredini H velika otpornost larvi tre}eg razvojnog stupnja u spoljnoj sredini; one mogu ~ak i da prezime na pa{njaku, ukoliko temperatura pada ispod 0oC samo povremeno, H velika plodnost helminata - konj inficiran malim brojem odraslih nematoda dnevno mo`e da izlu~i i milione jaja. Oboljenje kopitara izazvano malim strongilidama Malim strongilidama ili cijatostomama kopitara naziva se 16 rodova sa preko 30 vrsta familije Strongylidae. Helminti su mahom veli~ine 1-2 cm, mada mu`jaci izvesnih vrsta predstavljaju izuzetak, jer ne prema{uju du`inu od 5 mm. Usna `aura malih strongilida je slabije razvijena u odnosu na velike. Najpoznatiji rodovi malih strongilida kopitara prikazani su u Tabeli 18. TABELA 18. LISTA NAJPOZNATIJIH RODOVA MALIH STRONGILIDA KOPITARA Egzogeni deo razvojnog ciklusa malih strongilida ne razlikuje se od velikih strongilida kopitara. Endogena faza razvoja odvija se bez migracije. Histotropna faza proti~`e u zidu creva, unutar nodula. Kod larvenih oblika postoji mogu}nost pojave hipobioze. Prepatentni period kod malih strongilida kopitara traje od 6 nedelja, do preko 4 godine, {to zavisi od vrste helminta i imunog statusa doma}ina. Patolo{ki efekat malih strongilida je znatno manji nego velikih. Ukoliko su noduli prisutni u velikom broju, mogu} je razvoj poreme}aja resorptivne funkcije debelog creva. Za Cyathostomum spp. je dokazano da se hrane i krvlju, te doprinose razvoju anemije. Ostale vrste malih strongilida hrane se epitelom crevne sluzoko`e i sadr`ajem creva. Dijagnoza Za vreme faze migracije (prepatentna faza razvoja), dijagnoza strongilidoze kopitara se intra vitam te{ko postavlja. Po sazrevanju parazita, pouzdana dijagnoza postavlja se koprolo{kim pregledom i nalazom jaja helminata. Na osnovu njihovih morfolo{kih karakteristika nije mogu}a determinacija vrsta. Odre|ivanje pripadnosti vrsti mogu}e je jedino na osnovu infektivnih larvi dobijenih koprokulturom. Kolike usled verminoznog arteritisa mogu da budu pra}ene pojavom bolnog tumefakta koji se palpira u korenu mezenterijuma. Ponekad je to mogu}e da se zapazi rektalnim pregledom. Postmortalno se lako zapa`aju larve u migraciji i/ili odrasli helminti u lumenu creva. Terapija Profilaksa Cilj profilakse strongilidoze je minimiziranje kontaminacije pa{njaka. Sa tim u vezi, pre poru~uje se: U obavezan karantin i koprolo{ki pregled novonabavljenih konja; U redovna koprolo{ka kontrola svih kopitara koji borave na pa{i, sa ciljem da se pravovremeno dijagnostikuje infekcija; U u slu~aju postojanja infekcije, tretiranje antihelminticima svih kopitara sa jednog pa{njaka treba obavezno da usledi istovremeno i to bez obzira da li su sve `ivotinje inficirane; U u predelima sa vla`nim pa{njacima konje bi trebalo tretirati antihelminticima redovno, u intervalima od po 4-8 nedelja. EZOFAGOSTOMOZA (OESOPHAGOSTOMOSIS) Ezofagostomoza je parazitska infekcija svinja i pre`ivara izazvana nematodama roda Oesophagostomum. Ezofagostomine pripadaju grupi najpatogenijih strongilida papkara. Prouzrokova~i ezofagostomoze prikazani su po doma}inima (Tabela 19). TABELA 19. LISTA PROUZROKOVA^A EZOFAGOSTOMOZE DOMA]IH @IVOTINJA Razvoj ezofagostomina je direktan. Inficirane `ivotinje izlu~uju jaja strongilidnog tipa. U jajetu se vremenom formira crvolika larva. Larva prvog stupnja razvoja napu{ta jaje, hrani se, raste, dva puta presvla~i i postaje infektivna larva. Infekcija `ivotinja nastaje ingestijom larvi tre}eg stupnja. Endogeni razvoj karakteri{e histotropna faza u terminalnom delu tankog creva i debelom crevu. Presvla~enje larvi u ~etvrti stupanj nastaje unutar nodula koji su se obrazovali intramuralno. Larve ~evrtog stupnja razvoja izlaze u lumen creva, u debelom crevu se presvla~e u naredni stupanj i odrastu. Prepatentni period kod primarne infekcije traje oko tri nedelje. Kod ponovljenih infekcija larve se vrlo dugo, mesecima, zadr`avaju intramuralno, {to je posledica delovanja imunih mehanizama doma}ina. Posledica imuniteta je formiranje nodula koji se sastoje od leukocita, vezivnog tkiva i ne{to te~nosti, pre~nika >_ 5 mm, vidljivih i sa serozne povr{ine creva (Slika 64 i 65). Konsekutivno nastaje poreme}aj funkcije delova creva u kojima su noduli formirani. Porme}eni su peristaltika, digestija i resorpcija. Nastaje dijareja, edemi (hipoproteinemija!), anemija, `ivotinje su apati~ne. Izra`en je gubitak telesne mase. Noduli mogu da perforiraju, kada nastaje peritonitis, koji rezultira isceljenjem i adhezijama, ili letalnim ishodom. Slika 64. Akutna ezofagostomoza (debelo crevo, mukoza) Slika 65. Hroni~na ezofagostomoza (debelo crevo, mukoza) EZOFAGOSTOMOZA SVINJA (OESOPHAGOSTOMOSIS SUUM) Ezofagostomoza je kosmopolitski rasprostranjena nematodoza kod svinja. Najra{ireniji prouzrokova~ je Oesophagostomum dentatum. Mu`jak ove vrste je du`ine 8-12 mm, a `enka 12-15 mm. Re|e u infekciji u~estvuju Oesophagostomum longicaudatum i Oe. brevicaudatum. Razvojni ciklus ezofagostomina svinja u glavnim crtama je identi~an, te }e biti prikazan na primeru Oesophagostomum dentatum. Inficirane `ivotinje izmetom u spoljnu sredinu izlu~uju jaja. Jaja se nalaze u stadijumu blastule i strongilidnog su tipa. Pod optimalnim uslovima embrioniraju u toku jednog dana. Crvolika larva napu{ta jaje, dva puta se presvla~i i postaje infektivna najmanje oko pet dana po izlu~ivanju jaja (pri temperaturi 22-24oC). Na temperaturama razli~itim od optimalne, razvoj je du`i. Larve tre}eg razvojnog stupnja su prili~no otporne na zamrzavanje, koje mogu da pre`ive i u trajanju od oko deset dana. Na sobnoj temperaturi, uz prisustvo dovoljno vlage, ove larve pre`ive i do godinu dana. Isu{ivanje slabo pod- nose i po~inju da uginjavaju ve} posle deset minuta. Infekcija ezofagostominama nastaje uglavnom kod svinja koje se nalaze na pa{i. Me|utim, zaraza je mogu}a i ako `ivotinje izlaze na inficirane ispuste ili dvori{ta. Infekcija svinja nastaje ingestijom larvi tre}eg razvojnog stupnja. One prvi deo endogenog razvoja mogu da obave u zidu bilo kog segmenta digestivnog tubusa, ali najve}i broj larvi to u~ini u zidu debelog creva. U nodulima larve provedu obi~no 6-10 dana, mada ovaj period mo`e da traje i znatno du`e - nekoliko meseci. Poslednje presvla~enje ezofagostomina odvija se u lumenu creva, posle ~ega one sazrevaju i zapo~inju ciklus razmno`avanja. Prva jaja u izmetu `ivotinja obi~no mogu da se doka`u 50-55 dana posle infekcije. Noduli koji se formiraju u mukozi debelog creva usled razvoja ezofagostomina, prominiraju iznad povr{ine creva. Sastoje se od nekroze i zapaljenske reakcije. Zapa`eno je da Oesophagostomum longicaudatum izaziva obimnija o{te}enja u odnosu na Oe. dentatum. Po{to larve napuste nodule, ~vorovi se postepeno smanjuju i na tim mestima se posle oko 35 dana zapa`a samo granulaciono tkivo. U slu~aju stalnog postojanja izvora infekcije, lezijama mo`e da bude prekrivena velika povr{ina debelog creva. Tada dolazi do kataralnog kolitisa i zadebljanja zida creva. Mogu} je nalaz lezija i u zavr{nim partijama tankog creva. Ovakvo stanje je pra}eno dijarejom, koja je hroni~no prisutna. Uginu}a su kod ezofagostomoze svinja retka pojava. Infekcija velikog intenziteta pra}ena je intestinalnim smetnjama i stalnom dijarejom. Najvi{e su inficirane mla|e svinje i kod njih se zapa`a usporen rast i razvoj. Mogu}a je pojava anemije. EZOFAGOSTOMOZA PRE@IVARA (OESOPHAGOSTOMOSIS RUMINANTIUM) Od triju vrsta ezofagostomina pre`ivara, Oesophagostomum venulosum i Oe. columbianum predstavljaju parazite ovaca i koza, dok Oesophagostomum radiatum preferira goveda. Navedene ezofagostomine su kosmopolitske rasprostranjenosti, sa izuzetkom Oesophagostomum columbianum koja je rasprostranjena u predelima sa toplijom klimom. Ezofagostomine pre`ivara hrane se mukozom creva, ali ih veli~ina i gra|a usne ~aure ograni~ava da dopru do kapilarnih krvnih sudova. Oesophagostomum venulosum je manje patogena vrsta koja parazitira kod ovaca; histotropnu fazu razvoja obavlja u zidu debelog creva, ona je kratkotrajna i ne izaziva zna~ajnija o{te}enja. Za razliku od prethodne, Oesophagum columbianum prvi, histotropni deo svog endogenog razvoja obavi uglavnom u tankom crevu, nodule formira u dubljim slojevima tkiva, sve do lamina muscularis mucosae, {to je pra}eno masivnom reakcijom fibroblasta. Kod primarne infekcije noduli su sitniji i larva ~etvrtog stupnja razvoja osloba|a se za oko nedelju dana. Kod `ivotinja koje su stekle izvestan imunitet (ponovljena infekcija), noduli dosti`u veli~inu do 2 cm, veoma su lako uo~ljivi i perzistiraju do 15 meseci. Poznata je pojava da pojedine larve perforiraju zid creva ka seroznoj strani, kada se obrazuju uglavnom cirkumskriptne granulomatozne lezije, koje kasnije fibroziraju i kalcifikuju. Pojava dijareje poklapa se sa izlaskom prvih larvi iz nodula i u slu~aju infekcije sa Oe. columbianum javlja se 5-6 dana posle infekcije. Dijareja ima intermitentan tok i koincidira sa oslobadanjem novih populacija larvi. Larve su u prili~noj meri za{ti}ene od dejstva antihelmintika dok se nalaze unutar nodula, tako da je pojava dijareje mogu}a i posle terapije. Usled fibroznih promena kojima podle`u o{te}enja koja zaostaju za nodulima, poreme}ena je crevna peristaltika i bolest uzima hroni~an tok. @ivotinje postaju iznurene, slabije uzimaju hranu i posledice se zapa`aju i godinu dana po po~etku infekcije. U slu~aju infekcije veoma velikog intenziteta, mogu} je letalan ishod usled ulcerativnog kolitisa (oko 3-4 nedelje po pojavi prvih znaka bolesti). Ekonomske {tete nastaju najve}im delom zbog slabijeg kvaliteta vune, kao i neupotrebljivosti tankog creva ovaca za bilo kakvu industrijsku preradu (resorptivni konac za primenu u hirurgiji, omoti za proizvode industrije mesa). Kod goveda se te{ko oboljenje javlja samo kod mladih jedinki- starije infekciju podnose prili~no dobro. Prepatentna faza razvoja Oesophagostomum radiatum proti~e u intramuralnim nodulima raspore|enim celom du`inom creva, a koji su najbrojniji u tankom crevu. Noduli su pre~nika do 5 mm i u kasnijoj fazi mogu da kalcifikuju. Najve}i patogeni zna~aj imaju upravo nodularne tvorevine u tankom crevu gove~eta. Dijareja se javlja, u prvo vreme intermitentna, zatim profuzna i stalna. Prisutni su i op{ti poreme}aji zdravstvenog stanja. Dijagnoza ezofagostomoze Intravitalno postavljanje dijagnoze ezofagostomoze ote`ano je iz nekoliko razloga U najve}i problem tokom infekcije ezofagotominama prouzrokuju larveni stadijumi, koji ne pola`u jaja, te koprolo{ka dijagnostika nema primenu; U dijareja koja se javlja kao simptom kod ezofagostomoze mo`e da bude veoma razli~ite etiologije; U jaja ezofagostomina su strongilidnog tipa i na osnovu njihovih morfolo{kih karakteristika ne mogu da se diferenciraju od drugih strongilida. Razlikovanje njihovih jaja od jaja Hyostrongylus rubidus mogu}e je na osnovu odre|enih karakteristika larvi tre}eg razvojnog stupnja dobijenih koprokulturom. Najpouzdanija dijagnoza ezofagostomoze postavlja se postmortalno. Ezofagostomoza predstavlja bolest stada, te kada postoji sumnja na ovo oboljenje, najbolje je `rtvovati nekoliko grla ovaca ili koza u cilju pravovremenog postavljanja ta~ne dijagnoze. Terapija Profilaksa ANKILOSTOMATIDOZA (ANCYLOSTOMATIDOSIS) Ankilostomatidoza je infekcija helmintima familije Ancylostomatidae. Brojne vrste parazitiraju kod doma}ih `ivotinja (Tabela 20) i ~oveka. Osobenost pripadnika familije je da infekciju mogu da izazovu ne samo uneti peroralno, ingestijom infektivnih larvi, ve} veoma ~esto, ako ne i naj~e{}e, aktivnim prodiranjem larvi tre}eg razvojnog stupnja kroz intaktnu ko`u doma}ina. Razvoj ankilostomatida je direktan, bez prelaznih doma}ina. TABELA 20. LISTA NAJVA@NIJIH ANKILOSTOMATIDA DOMA]IH @IVOTINJA I ^OVEKA Ankilostomatide imaju dobro razvijenu usnu ~auru u kojoj se, zavisno od vrste, nalazi odre|eni broj zuba i/ili plo~ica. Tako Ancylostoma caninum ima tri para zuba, a Uncinaria stenocephala dve lamele. Oni predstavljaju mo}no oru`je kojim helminti nanose ozlede doma}inu, a u osnovi imaju ulogu u uzimanju hrane. ANKILOSTOMATIDOZA PRE@IVARA (ANCYLOSTOMATIDOSIS RUMINANTIUM) Bunostomoza je naj~e{}a ankilostomatidoza pre`ivara. Izazvana je dvema vrstama roda Bunostomum - B. phlebotomum i B. trigonocephalum. Obe vrste parazitiraju u tankom crevu. Treba naglasiti da se kod pre`ivara sre}e naj~e{}e istovremena infekcija ankilostomatidama i sa vi{e vrsta trihostrongilida, kao i nekolim vrstama strongilida. Sindrom izazvan ovim helminti ma opisuje se kao parazitski gastroenteritis ( W Trihostrongilidoza pre`ivara). Razlog istovremenoj pojavi tako brojnih uzro~nika infekcije jeste velika sli~nost uslova koji pogoduju pojavi i {irenju infekcije pojedinim vrstama helminata. Bunostomum phlebotomum je jedna od najpatogenijih nematoda goveda. Odrasli helminti dosti`u du`inu 1-2,8 cm. Infekcija nastaje perkutanim prodiranjem larvi tre}eg razvojnog stupnja ili njihovom ingestijom. Na mestu prodora ovih larvi kroz ko`u ubrzo nastaje otok, kasnije ko`a postaje rapava, a mogu da se pojave i sitne kruste. Migracijom larve dospevaju u plu}a, gde u znatnoj meri pove}avaju svoj dijametar i du`inu, posle ~ega se presvla~e u larve ~etvrtog stupnja razvoja. One iska{ljavanjem dospeju do tankog creva, gde se poslednji put presvuku i odrastu. Prepatentni period iznosi 50-60 dana. Peroralno unete larve tre}eg stupnja imaju mnogo manju {ansu da se razviju u odrasle oblike. Prema rezultatima izvesnih istra`ivanja, tek od 12-14 % ingestiranih infektivnih larvi nastaju odrasli helminti. U tom slu~aju larve tre}eg stupnja provode izvesno vreme u zidu creva. Infekcija sa oko 50 primeraka dovodi do vrlo izra`ene anemije. Bledilo sluzoko`a je lako uo~ljivo, kao i edemi koji su posledica hipoproteinemije. Zbog mogu}nosti perkutane infekcije, oboljevaju i `ivotinje u najranijem dobu. Bunostomum trigonocephalum parazititra kod ovaca i koza. Ovaj helmint je ne{to je manji od bunostome goveda; du`ina `enki ne prema{uje 2,6 cm. Infekcija nastaje peroralno ili perkutano. U slu~aju perkutane infekcije, obavezna je entero-hepato-pulmonalna migracija. Polaganje jaja zapo~inje 4-6 nedelja posle infekcije. Bunostome pre`ivara izazivaju krvarenja u plu}ima tokom svoje migracije. Kasnije, kada dospeju do creva, usnom ~aurom izazivaju o{te}enja crevnog epitela. Hrane se krvlju i sluzoko`om. Anemija, hipoproteinemija i razvoj edema redovno prate bunostomozu. Kod mladih `ivotinja mogu}i su slabost i pareza zadnjih ekstremiteta. U slu~aju infekcije velikog intenziteta javlja se kaheksija i letalni ishod. ANKILOSTOMATIDOZA MESOJEDA (ANCYLOSTOMATIDOSIS CARNIVORUM) Ankilostomatidoza je ~esto i veoma ra{ireno oboljenje pasa i ma~aka. Helminti su lokalizovani u tankom crevu. Ancylostoma caninum je parazit psa, Ancylostoma tubaeforme ma~ke, a Uncinaria stenocephala parazitira u tankom crevu i psa i ma~ke. Sve tri vrste su kosmopolitske rasprostranjenosti. Najkrupnija vrsta je A. caninum, ~ije `enke dosti`u 1,5-1,8 cm, dok je A. tubaeformae ne{to sitnija (`enke 1,2-1,5 cm). @enke Uncinaria stenocephala su znatno manje - njihova du`ina tela ne prelazi 1,2 mm. Mesojedi mogu da se inficiraju perkutano ili peroralno, infektivnim larvama, larvama tre}eg razvojnog stupnja. Anemija je hemoragi~nog tipa i mo`e da bude veoma izra`ena. Ustanovljeno je da u proseku dnevni gubitak krvi po pojedinom helmintu mo`e da iznosi 0,12 ml. Intrauterina infekcija nastaje u slu~ajevima kada se hipobiotske larve aktiviraju i prodiru u plod, ili, re|e, kada larve iz plu}nog krvotoka pre|u u sistemski i lutaju}i po raznim organima tela dospeju i u plod. Galaktogena infekcija bitan je na~in infekcije {tenadi u prvim danima `ivota. Aktivisane hipobiotske larve u stanju su da prodru i u mle~nu `lezdu i kolostrumom i/ili mlekom inficiraju novoro|enu {tenad. U slu~aju perkutane infekcije, nastaje egzantem na mestu prodora larvi. Ponovljene infekcije obi~no dovode do intenzivnijih promena na ko`i, u vidu papula i vezikula. Slika 66. Ankilostoma se hrani sluzoko`om (histol. preparat) Slika 67. Ankilostomatidoza - lezije tankog creva (makroskopski) Dijagnoza Kod mesojeda sumnju na ankilostomatidozu pobu|uje pojava krvi u izmetu. Koprolo{kim pregledom `ivotinja inficiranih ankilostomatidama zapa`aju se jaja strongilidnog tipa. Determinacija rodova i vrsta prisutnih helminata obavlja se na osnovu morfolo{kih karakteristika larvi tre}eg stupnja razvoja koje se dobijaju koprokulturom. Postmortalnom dijagnostikom ustanovljavaju se karakteristi~ne promene na tankom crevu i pronalaze helminti na mestu njihove lokalizacije. Le{evi su anemi~ni. Terapija U terapiji ankilostomatidoze pre`ivara koriste se isti medikamenti kao u le~enju parazitskog gastoenteritisa ( W Trihostrongilidoza pre`ivara. Terapija). Terapija ankilostomatidoze mesojeda podrazumeva primenu efikasnog antihelmintika i, po potrebi, preparata gvo`|a. Kod {tenadi u najranijem uzrastu postoji mogu}nost da se gubitak krvi kompenzuje jedino transfuzijom. Antihelmintici koji se naj~e{}e primenjuju jesu mebendazol, fenbendazol, nitroskanat i dihlorvos. Profilaksa SINGAMOZA ( SYNGAMOSIS) Singamoza predstavlja oboljenje traheje i plu}a prouzrokovano helmintima vrste Syngamus trachea. Infekcija je prisutna kod doma}ih i divljih ptica {irom sveta. Sli~no oboljenje gusaka i pataka izaziva Cyathostoma bronchialis. Syngamus trachea je nematoda svetlo crvene boje. Mu`jak i `enka nalaze se konstantno u stanju kopulacije, pa `enka i mu`jak zbog toga zajedno podse}aju na ra~vu. Otuda poti~e naziv ra~vasti crv. Mu`jaci su du`ine 2-6 mm, a `enke 5-20 mm (Slika 68). Slika 68. Syngamus trachea in situ Infektivne oblike predstavljaju jaja sa formiranom larvom i slobodne larve. Ustanovljeno je da infekcije velikog intenziteta mogu da nastanu ingestijom tzv. transportnih doma}ina kao {to su razne artropode (naj~e{}e muve), zatim pu`evi, oligohete. U ovim beski~menjacima larve Syngamus trachea mogu da ostanu vitalne i za infekciju sposobne godinama. Infekcija je sezonska, jer je vezana za pojavu velikog broja oligoheta na povr{ini zemlje. Slika 69. Singamoza - uginu}e usled opstrukcije vazdu{nih puteva Tokom infekcije mogu} je razvoj verminozne pneumonije i iznenadnih uginu}a. Ptice vape za vazduhom, tresu glavom, odbijaju hranu. Vremenom gube telesnu masu i gu{e se zbog prisutnih helminata i zapaljenske reakcije na mestu njihove lokalizacije. Bolest mo`e da ima veliki ekonomski zna~aj kod koko{i, }uraka i drugih ptica gajenih u ekstenzivnim uslovima. Najvi{e su pogo|ene mla|e `ivotinje. U farmskim uslovima gajenja singamoza ne predstavlja problem. Dijagnoza Dijagnoza singamoze postavlja se nalazom karakteristi~nih jaja u izmetu metodom flotacije zasi}enim rastvorom kuhinjske soli. Jaja su dimenzija 70-100 x 43-46 µm, sa zadebljalim operkulumom na oba pola. Klini~ki znaci mogu da budu od koristi u postavljanju dijagnoze. Na obdukciji ili pri klanju zapa`a se ve}i broj helminata koji mogu da zapu{e lumen bronhija ili traheje. @enke su kao krv crveni crvi, u stalnoj kopulaciji sa znatno sitnijim i bledoru`i~astim mu`jacima. Terapija TABELA 21. ANTIHELMINTICI KOJI MOGU DA SE PRIMENE U TERAPIJI SINGAMOZE Profilaksa Prevencija singamoze kod ptica koje se ekstenzivno gaje skoro da je neizvodljiva, jer je nemogu}e uni{titi parateni~ne doma}ine (transportni doma}ini). Da bi se spre~ilo uno{enje infekcije u jato, odnosno pristup divljih ptica, mogu da se postave mre`e preko ispusta gde boravi `ivina. CIJATOSTOMOZA ( CYATHOSTOMOSIS) Cijatostomoza je infekcija pataka, gusaka, labudova i niza drugih divljih ptica koju prouzrokuje nematoda Cyathostoma bronchialis. Cyathostoma bronchialis je strongilida ne{to krupnija od Syngamus trachea. Mu`jaci su dugi 8-12 mm, a `enke 2-3 cm. Sve`e izolovani primerci su crvenkaste boje. Razvojni ciklus cijatostoma nalikuje na razvoj Syngamus trachea. Jaja su iste gra|e, ovalna, sa operkulumom na oba pola, obi`no sadr`e osam blastomera u vreme polaganja. Za oko dve nedelje u jajetu se formira crvolika larva. Cijatostomoza je infekcija koja se sa odraslih ptica, nosilaca parazita, {iri na podmladak. Naro~ito su ugro`eni pa~i}i, kod kojih nije redak letalan ishod usled opturacije traheje ili larinksa brojnim parazitima. Dijagnozni postupak, terapija i profilaksa oboljenja, isti su kao i kada se radi o singamozi ( W Singamoza). TRIHOSTRONGILIDOZA PRE@IVARA (TRICHOSTRONGYLIDOSIS RUMINANTIUM) Trihostrongilidoza pre`ivara je oboljenje abomazusa i creva izazvano odre|enim vrstama nematoda familije Trichostrongylidae. Trihostrongilidoza pre`ivara nazivala se i drugim imenima - strongiloza pre`ivara, parazitski gastroenteritis, `eluda~no-crevna strongilidoza. I danas se u literaturi na na{em jeziku sre}u ovi termini, mada bi trebalo prihvatiti etimolo{ki i stru~no ispravniji naziv - trihostrongilidoza. Razlog neprihvatanju termina parazitski gastroenteritis je ~injenica da je on previ{e {irok i ne defini{e prouzrokova~e. Tako|e, termin strongiloza/strongilidoza nije odgovaraju}i, jer svi helminti koji u~estvuju u sindromu izazvanom nematodama kojima se pre`ivari inficiraju na pa{njaku nisu strongilide, ~ak je njih daleko manje u odnosu na pripadnike familije trihostrongilide. Uzro~nici trihostrongilidoze koji su ustanovljeni u na{oj zemlji navedeni su u Tabeli 22. Trihostrongilide su tanki, kon~asti helminti, promera nekoliko desetina do 500 µm. Du`ina tela varira, od 4-5 mm (mu`jak Trichostrongylus colubriformis), do 3 cm (`enka Haemonchus contortus). Trihostrongilidoza pre`ivara je oboljenje poznato {irom Zemljine kugle. Ra{irenost pojedinih vrsta varira, kako u pojedinim delovima sveta, tako i u odre|enom podru~ju tokom godine. Ova poslednja pojava naziva se sezonskom dinamikom pojavljivanja i odr`avanja pojedinih vrsta helminata. Trihostrongilidoza je uvek izazvana sa vi{e rodova helminata, ali ~esto preovla|uju simptomi prouzrokovani jednim rodom, pa tada i bolest dobija odgovaraju}i naziv - hemonhoza, trihostrongiloza i sl. TABELA 22. LISTA TRIHOSTRONGILIDA, PARAZITA OVCE, KOZE I GOVE^ETA Trihostrongilidoza malih pre`ivara kod nas ima znatno ve}i zna~aj u odnosu na trihostrongilidozu goveda zbog na~ina gajenja `ivotinja. Naime, trihostrongilidoza predstavlja tipi~an primer tzv. pa{ne parazitske infekcije, jer se `ivotinje inficiraju ingestojom ifektivih oblika helminata koji se nalaze na pa{njaku. U na{oj zemlji trihostrogilidoza je veoma ra{irena i prakti~no da nema ovce koja nije inficirana bar nekom od brojnih vrsta. Ra{irenost oboljenja je naro~ito velika u uslovima velike vlage zemlji{ta - pored reka, potoka i bara, na vodoplavnim terenima i u vreme velikih ki{a. Epizootije se javljaju tokom pa{nog perioda, ukoliko za to postoje uslovi (dovoljno vlage, sa temperaturama > 0oC). Trihostrongilidoza je oboljenje koje se prvenstveno javlja kod ovaca mlade kategorije, i zato poseban problem predstavlja kod jagnjadi i {ilje`adi. Zbog na~ina ishrane koza, jarad retko oboljeva jer nije u situaciji da unese ve}i broj infektivnih oblika. Odrasle ovce su inficirane malim brojem helminata i predstavljaju izvor infekcije za mlade kategorije. Prvi slu~ajevi obolelih ovaca javljaju se 1-2 meseca po izgonu na pa{u. Larve trihostrongilida privla~i voda i vlaga uop{te, pa u uslovima kada su pa{nja~ke biljke vla`ne (posle ki{e, za vreme dok se rosa zadr`ava na njima i sl) migriraju ka vrhovima stabljika i `ivotinje ih tada unose u ve}em broju. Gubici nastali usled infekcije trihostrongilidama mogu da budu indirektni i direktni. Kod inficiranih `ivotinja smanjena je konverzija hrane, samim tim smanjuje se proizvodna sposobnost (smanjeno lu~enje mleka), vuna je slabijeg kvaliteta, a kod jagnjadi postoji zastoj u rastu i razvoju (Slika.70) . Mogu}a su i uginu}a, naro~ito kod mla|ih kategorija. Mortalitet mo`e da iznosi i preko 50 %. Slika 70. Zdravo jagnje (levo) i jagnje inficirano trihostrongilidama Razvoj svih trihostrongilida je direktan. Pre`ivari se inficiraju na pa{njaku, kada sa zelenom masom ili vodom unesu infektivne larve. Izvor infekcije predstavljaju starije ovce koje su nosioci manjeg broja helminata i izlu~uju jaja. Jaja trihostrongilida su strongilidnog tipa, a u spoljnu sredinu dospevaju u stadijumu blastule. Posle odre|enog vremena, zavisno od temperature i vrste helminta, formira}e se larve prvog razvojnog stupnja. Za to je potrebno jedan do nekoliko dana. Larva napu{ta jaje, posle izvesnog vremenskog perioda se presvla~i, postaje larva drugog, a zatim i tre}eg stupnja. Izuzetak od ovoga je rod Nematodirus, ~ije se infektivne larve formiraju unutar jajeta i napu{taju ih tek posle drugog presvla~enja. Larve tre}eg razvojnog stupnja izuzetno su otporne na spoljne uslove, larve Haemonchus contortus i Ostertagia circumcincta pre`ive i do godinu dana, Trichostrongylus colubriformis i du`e. Interesantno je da larve tre}eg stupnja Haemonchus contortus mogu da se formiraju samo na ni`im temperaturama (7oC). Infekcija pre`ivara nastaje uno{enjem larvi tre}eg razvojnog stupnja. Endogeni razvoj se obavlja delimi~no putem histotropne faze koja se odvija u zidu pojedinih segmenata digestivnog trakta. Posle toga, dva presvla~enja nastaju u lumenu `eluca ili creva, a zatim helminti odrastu i zapo~inju reprodukciju. Histotropna faza razvoja traje razli~ito dugo i zavisi u najve}oj meri od imuniteta, a znatno manje od vrste trihostrongilide. Hipobiozu upra`njavaju naro~ito larve tre}eg stupnja vrsta rodova Ostertagia i Trichostrongylus. Larve trihostrongilida izazivaju kongestiju crevne sluzoko`e i krvarenja, a posebno Haemonchus contortus (Slika 71). Larve Nematodirus spp, Trichostrongylus spp, Ostertagia spp. i Cooperia spp. stvaraju sitnije nodule i izazivaju kataralno zapaljenje na mestima parazititranja. U podru~ju umerene klime, kakva je mahom i u na{oj zemlji, najva`niji patogeni efekat ostvaruju vrste rodova Haemonchus, Ostertagia i Trichostrongylus. Slika 71. Haemonchus contortus in situ (zapaljenje sluzoko`e abomazusa) Odrasli helminti prouzrokuju lokalna o{te}enja sluzoko`e abomazusa i tankog creva. Masivne infekcije dovode do poreme}aja u pasa`i creva. Brojni helminti smanjuju sadr`aj hranljivih materija u digestivnom traktu doma}ina, a odre|ene vrste ( Haemonchus contortus) hrane se i krvlju. Erozije sluzoko`e stvaraju mogu}nost za pojavu sekundarnih bakterijskih infekcija. Ista je i etiologija poreme}aja resorpcije. Klini~ka slika je izra`ena samo pri infekciji velikog intenziteta i to kod mla|ih kategorija. Obi~no, 2-4 nedelje po infekciji, nastupa apatija, smanjen apetit i polidipsija. Zbog hipoproteinemije nastaju edemi, malaksalost se postepeno razvija, kao i smanjenje telesne mase. Dijareja predstavlja ~estu pojavu. Mogu}a su uginu}a. Kod starijih kategorija `ivotinja infekcija je manjeg intenziteta, datira iz ranijeg perioda, pa je samim tim i klini~ka slika hroni~na. Uo~ava se izvesna slabost i bolest je obi~no bez naro~itih posledica po zdravstveno stanje `ivotinja. Me|utim, smanjuje se proizvodnja inficiranih ovaca, a vuna tako|e ima slabiji kvalitet i opada. Dijagnoza Premortalna dijagnoza trihostrongilidoze postavlja se koprolo{kim pregledom. Metodom flotacije lako se dokazuje prisustvo jaja strongilidnog tipa. Determinacija rodova i vrsta mogu}a je jedino morfometrijskom analizom larvi tre}eg stupnja razvoja dobijenih koprokulturom. Kod malih pre`ivara, ako se uka`e potreba (nagla pojava simptoma kod `ivotinja koje borave na pa{i) uputno je uraditi dijagnosti~ko klanje i obdukcijom ustanoviti promene koje su helminti izazvali, kao i same trihostrongilide. Zbog izuzetno malih dimenzija vrsta pojedinih rodova, neophodan je veoma pa`ljiv pregled digestivnog tubusa, uz kori{}enje parazitolo{kih sita. Terapija TABELA 23. ANTIHELMINTICI KOJI SE MOGU DA KORISTE U LE^ENJU TRIHOSTRONGILIDOZE PRE@IVARA Profilaksa TRIHOSTRONGILIDOZA KOPITARA (TRICHOSTRONGYLIDOSIS UNIUNGULATORUM) Trihostrongilidozu kod kopitara prouzrokuje Trichostrongylus axei, nematoda koja se parazitira i kod pre`ivara i svinja. Radi se o sitnoj trihostrongilidi, direktnog razvojnig ciklusa ( W Trihostrongilidoza pre`ivara). U uslovima umerene toplote i dovoljno vlage, u neembrioniranim jajima za oko dva dana razvija se L1, napu{ta jaje i posle dva presvla~enja, u roku od 7-14 dana postaje infektivna. Preparazitski stadijumi su prili~no otporni, jer u uslovima umerene klime mogu i da prezime na pa{njaku i izazovu infekciju u rano prole}e, ~im se `ivotinje izgone na pa{u. Endogeni razvoj je bez migracije. Odvija se intramuralno, u `elucu, unutar nodula. Larve tre}eg razvojnog stupnja prodiru u sluzoko`u, izme|u `lezda `eluca, gde izazivaju stvaranje nodularnih promena, sli~no kao {to to ~ine Ostertagia spp. Erozije glandularnog epitela i zamena nediferenciranim }elijama dovode do pove}anog permeabiliteta sluzoko`e `eluca. Prepatentni stadijum razvoja traje oko 25 dana. Unakrsna infekcija izme|u pre`ivara i kopitara je mogu}a, te u slu~ajevima kada se ove `ivotinje zajedno napasaju mo`e da do|e do infekcije kopitara velikim brojem infektivnih larvi. Tada postoje uslovi da se kod konja razvije gastritis. Infekcija malim brojem trihostrongilusa obi~no je asimptomatska. Me|utim, ako je prisutan u znatnom broju (>_ 104), Trichostrongylus axei je u stanju da patogenim delovanjem izazove dijareju, inapetenciju, smanjen prirast. TRIHOSTRONGILIDOZA KUNI] A (TRICHOSTRONGYLIDOSIS CUNICULORUM) Kod kuni}a, doma}ih i divljih, parazitira vi{e vrsta helminata familije Trichostrongylidae, od kojih su Trichostrongylus retortaeformis i Graphidium strigosum najzna~ajnije. Trihostrongilide kuni}a su helminti malih dimenzija tela, nalik na tanak konac, du`ine 4-16 mm. Razvoj je direktan, bez prelaznog doma}ina. Infektivne oblike predstavljaju larve tre}eg stupnja razvoja. Po njihovoj ingestiji nastavlja se razvoj u ~etvrti i peti stupanj, bez migracije. Od larvi petog stupnja razvoja nastaju odrasli helminti. Trichostrongylus retortaeformis je parazit tankog creva. ^est je parazit kuni}a. Graphidium strigosum parazitira u `elucu kuni}a. Re|a je vrsta. Kuni}i se inficiraju ingestijom infektivne larve, obi~no sa sve`om zelenom masom. Same po sebi, trihostrongilide kod kuni}a nemaju izra`eni patogeni efekat, ali predstavljaju zna~ajan dodatni faktor koji dovodi do egzacerbacije postoje}ih infekcija digestivnog trakta druge etiologije. Tiabendazol i tetramizol mogu da se koriste u cilju dehelmintizacije kuni}a. U odgajiva~nicama u kojima postoji stalna mogu}nost infekcije trihostrongilidama, potreban je redovan tretman svakih 4-8 nedelja. AMIDOSTOMATIDOZA (AMIDOSTOMATIDOSIS) Amidostomatidoza je oboljenje mi{i}nog `eluca ptica izazvano strongilatama familije Amidostomatidae, odnosno vrstama Amidostomum anseris i Epimidiostomum uncinatum. Oboljevaju doma}a patka i guska, a tako|e i njihovi divlji srodnici. Amidostomatide su helminti srednje veli~ine. Mu`jak Amidostomum anseris je du`ine 10-15 mm, `enka 12-24 mm. Epomidiostomum uncunatum dva puta manji - mu`jak dosti`e 6-7 mm, a `enka 10-11 mm. Razvoj amidostomatida je direktan. Jaja se u vreme izlu~ivanja nalaze u stadijumu blastule; jaja Amidostomum anseris neretko su ve} i embrionirana. Infektivne larve, larve tre}eg stupnja, nastaju brzo, za 4-6 dana od dospe}a u spoljnu sredinu. Veoma su otporne na spoljne uslove, sem na isu{ivanje. Pod iole povoljnim uslovima larve mogu da pre`ive i do 3-4 nedelje. Zamrzavanju teko|e odolevaju, ~ak i u trajanju do 2-3 meseca. Ptice se amidostomatidama inficiraju na pa{njaku, ingestijom embrioniranih jaja koja sadr`e larve tre}eg stupnja, ili izleglim larvama istog stupnja razvoja. Prepatentni period kod Amidostomum anseris traje oko 40 dana, posle ~ega zapo~inje polaganje jaja. Jaja su ovalna, strongilidnog tipa. Oboljenje mo`e da bude vrlo opasno, pra}eno mortalitetom do 30 % kod podmlatka doma}e guske i patke. Tada se javljaju anemija, inapetencija, slabost, pad telesne mase i usporen rast i razvoj. Patoanatomske promene obuhvataju zapaljenje i hemoragije ispod ro`natog sloja mi{i}nog `eluca, gde paraziti borave. Sluzoko`a mo`e da bude nekroti~na, tako da je pretvorena u detritus. Mogu}a je pojava reakcije tkiva u vidu nodula koji dopiru duboko do mi{i}nog sloja `eluca. Dijagnoza Amidostomatidoza se naj~e{}e dijagnostikuje post mortem. Nalaz ru`i~astih strongilida ispod ro`natog sloja mi{i}nog `eluca i karakteristi~ne patolo{ke promene ukazuju da se radi o amidostomatidozi. Koproskopijom se nalaze jaja strongilidnog tipa, eventualno sa crvolikom larvom ( Amidostomum anseris). Dimenzije jaja Amidostomum anseris su 85-110 x 50-80 µm; jaja Epomidiostomum uncinatum su sitnija - 74-80 x 48-50 µm. Terapija i profilaksa METASTRONGILOZA SVINJA (METASTRONGYLOSIS SUUM) Metastrongiloza svinja je oboljenje plu}a izazvano nematodama familije Metastrongylidae, roda Metastrongylus. U etiologiji u~estvuju tri vrste (Tabela 24) Metastrongiline svinja su kosmopolitske rasprostranjenosti. U Jugoslaviji je zabele`en ekstenzitet infekcije koji se kretao i do 47 %. Infekcija svinja naj~e{}e je izazvana vrstom Metastrongylus elongatus. Od metastrongiloze u najve}em procentu oboljevaju svinje starosti do oko {est meseci. Tokom infekcije razvija se odre|eni stepen imuniteta, te do infekcije starijih jedinki te`e dolazi. Opisan je self cure mehanizam sli~an kao kod diktiokauloze pre`ivara, koji se ispoljava kroz smanjenje populacije helminata nekoliko nedelja posle infekcije. TABELA 24. LISTA METASTRONGILINA SVINJA Metastrongiline imaju indirektan razvojni ciklus. Prelazne doma}ine predstavljaju brojne vrste kopnenih oligoheta ( Lumbricus terrestris, Eisenia foetida i dr). Kod njih se razvoj odvija u zidu alimentarnog kanala, naj~e{}e jednjaka, a zatim i u dorzalnom krvnom sudu. Vreme potrebno za formiranje larvi tre}eg stupnja razvoja najbr`e je na temperaturi 22-23oC, i iznosi svega 16 dana. Na ni`im temperaturama razvoj se usporava. Postojanje prelaznih doma}ina ima veliki epizootiolo{ki zna~aj, jer su u njihovoj telesnoj duplji preparazitski stadijumi nematoda za{ti}eni od spoljnjih nepovoljnih ~inilaca. Slobodni preparazitski stadijumi tako|e ispoljavaju visoku postojanost i otpornost na spoljne uticaje. Tako na primer, zamrzavanje mogu da pre`ive i u trajanju od dve nedelje. Teorijski, razvojni oblici u oligohetama mogu da `ive koliko i ove gliste - do sedam, ili maksimalno deset godina. Me|utim, najdu`e dokazano vreme pre`ivljavanja preparazitskih stadijuma u oligohetama iznosi ne{to vi{e od 18 meseci. Odrasli helminti lokalizovani su u bronhijama manjeg kalibra i bronhiolama, naro~ito kaudalnih lobusa plu}a. Du`ine su do oko 5 cm (`enka Metastrongylus apri), kon~astog oblika tela. Jaja koja `enke polo`e su embrionirana, obavijena debelom, grubom opnom. Kopnene oligohete ingestijom unose ve}inom larve prvog razvojnog stupnja, koje se ubrzo oslobode jajne opne. Pod optimalnim uslovima, pri temperaturi od oko 22-26oC, za desetak dana u telu gliste formiraju se larve tre}eg stupnja. Infekcija svinja metastrongilinama nastaje jedino u uslovima kada su one u prilici da unesu inficirane gliste sa infektivnim larvama. Larve tre}eg stupnja razvoja limfotokom dospevaju do mezenterijalnih limfnih ~vorova, gde se presvla~e u naredni stupanj. Krvlju i limfom larve ~etvrtog stupnja sti`u u plu}a, gde od njih nastaju larve petog stupnja i zatim odrasli primerci. Prepatentni period traje oko ~etiri nedelje. Parazitizam nezrelih metastrongilina izaziva hipertrofiju mi{i}a bronhija, peribronhijalnu hiperplaziju limfoidnog tkiva, konsolidaciju plu}a i emfizem. Aspiriranje jaja helminata u manje bronhije izaziva sve izra`eniji emfizem i konsolidaciju, kao i hipersekreciju bronhijalnog sekreta. Oko mesec i po dana od infekcije, hroni~ni bronhitis i emfizem su dobro razvijeni, kao i noduli sivkaste boje, naro~ito u kaudalnim lobusima plu}a (Slika 72). Nodularne promene imaju te`nju da se pove}aju i konfluiraju. Ka{alj se javlja samo pri infekciji ve}eg intenziteta (infekcija sa oko 4000 infektivnih larvi). Zapo~inje 10-13 dana posle infekcije, a najizra`eniji je 4-5 nedelja po infekciji. Temperatura tela kre}e se u fiziolo{kim granicama. Me|utim, stanje se ~esto komplikuje sekun darnim bakterijskim infekcijama, naj~e{}e prouzrokovanim pasterelama, kada se razvija pneumonija. U tom slu~aju javlja se i hipertermija. Slika 72. Metastrongiloza svinja - kaudalni lobusi plu}a Osim {to metastrongiline kod svinja izazivaju promene u plu}ima, postoje indicije da mogu da budu mehani~ki prenosioci virusa influence svinja, kao i virusa kolere svinja. Postoji mogu}nost i da poja~avaju efekte ve} prisutnih virusa u disajnim organima. Kod infekcije izuzetno velikim brojem larvi (>_ 8000), ispoljeni su i op{ti poreme}aji, kao {to su uzimanje manje koli~ine hrane, gubitak telesne mase, sporiji rast i dr. Dijagnoza Koprolo{ka dijagnostika metastrongiloze svinja mogu}a je metodom flotacije rastvorima ve}e gustine (zasi}eni vodeni rastvor magnezijum-sulfata ili cink-sulfata). Pri postavljanju dijagnoze treba imati na umu da za ka{alj i dispneju mogu da budu odgovorni virusi i/ili bakterije, jer se jaja metastrongilina mogu da ustanove i u izmetu klini~ki zdravih svinja. Za postavljanje dijagnoze metastrongiloze mo`e da bude od koristi i podatak da su svinje boravile na inficiranom pa{njaku, odnosno da je i ranije bilo slu~ajeva metastrongiloze na tom podru~ju. Postoji mogu}nost da se oligohete ispitaju na prisustvo infektivnih oblika metastrongilina. Postmortalnim pregledom plu}a lako se dokazuju helminti na mestu lokalizacije, kao i promene koje zahvataju kaudalne lobuse. Virusnu pneumoniju karakteri{u promene na kranijalnim re`njevima plu}a. Terapija Profilaksa DIKTIOKAULOZA ( DICTYOCAULOSIS) Diktiokauloza je oboljenje respiratornog trakta biljojeda, izazvano nematodama roda Dictyocaulus, podfamilije Dictyocaulinae. Specifi~nost ovih vrsta helminata u odnosu na doma}ina je veoma izra`ena (Tabela 25). TABELA 25. LISTA PROUZROKOVA^A DIKTIOKAULOZE DOMA]IH @IVOTINJA PROUZROKOVA^I DOMA]INI Dictyocaulus filaria ovca i koza Dictyocaulus viviparus gove~e Dictyocaulus arnfieldi kopitari Od diktiokauloze oboljevaju kako doma}e `ivotinje, tako i njihovi divlji srodnici. Postoji diktiokauloza malih pre`ivara, zatim goveda, kao i diktiokauloza kopitara. Diktiokauloza malih pre`ivara (Dictyocaulosis ovium et caprarum) Diktiokauloza ovaca i koza je poznata u celom umerenom klimatskom podru~ju. Na na{im prostorima upravo kod ovih `ivotinja diktiokauloza je najzna~ajnija, jer je i najra{irenija. U ve}ini ostalog dela sveta ovakav zna~aj ima bovina diktiokauloza. Etiolo{ki agens oboljenja je Dictyocaulus filaria. To je tanana nematoda, beli~aste boje i kon~astog oblika, du`ine 3-8 cm (mu`jak), odnosno 5-10 cm (`enka). Ra{irenosti diktiokauloze doprinosi ~injenica da su infektivne larve veoma vijabilne i mogu da prezime na pa{njaku. Naro~itu za{titu za njih predstavljaju ko{uljice prethodnih larvenih stadijuma koje one ne odbacuju. Izvor infekcije zato predstavlja pa{njak ve} po izgonu na pa{u. Pored toga, starije `ivotinje elimini{u odre|eni broj larvi, iako kod njih infekcija proti~e asimptomatski. Preparazitski stadijumi su izuzetno osetljivi na isu{ivanje. Infekcija pre`ivara nastaje ingestijom larvi tre}eg razvojnog stupnja, koje za 2-5 dana sti`u u plu}a. Limfotokom prethodno dospeju u mezenterijalne limfne ~vorove, gde provedu kra}e vreme i presvuku se u larve ~etvrtog stupnja. Prepatentni period je ne{to du`i nego kod goveda i iznosi oko ~etiri nedelje. Patogeneza oboljenja je sli~na kao kod velikih pre`ivara, sa epitelizacijom alveola, infiltracijom makrofagima i eozinofilima. Prisutno je i peribronhijalno nakupljanje }elija. Emfizem se razvija kao intersticijalni i pulmonalni (Slika 73). Komplikacije pneumonije agensima bakterijske etiologije ~e{}e se sre}u nego kod goveda, te je u vezi sa time i patoanatomska slika odgovaraju}a. Slika 73. Dictyocaulus filaria -promene na plu}ima Prvi znaci koji se javljaju u stadu su ka{alj, a kasnije i sluzava sekrecija iz nosnih otvora. Diktiokauloza goveda (Dictyocaulosis bovum) Uzro~nik diktiokauloze goveda je Dictyocaulus viviparus. Parazitira u traheji, bronhijama i bronhiolama. Mu`jak je dug 4-5 cm, a `enka 6-8 cm. Osim kod gove~eta, paraziti ove vrste opisani su kod kamile i vi{e vrsta jelena. Oboljenje goveda se endemski javlja u umereno-klimatskim podru~jima sa velikom koli~inom padavina. Sli~no kao kod vrste Dictyocaulus filaria, infektivne larve Dictyocaulus viviparus mogu da pre`ive zamrzavanje, odnosno da prezime na pa{njaku. Ra{irenosti infekcije doprinosi i dug `ivot helminata (do 6 meseci) i veliki intenzitet infekcije `ivotinja starih oko godinu dana, kako je to ustanovljeno istra`ivanjima u Velikoj Britaniji, gde je diktiokauloza goveda naro~ito ra{irena i izu~avana. Mla|e `ivotinje u uslovima stalne infekcije umerenim brojem larvi sti~u solidan imunitet, tako da podnose parazitizam diktiokaulina, za razliku od `ivotinja koje se dovedu sa terena slobodnih od diktiokauloze, koje uginjavaju od posledica infekcije. Me|utim, u odsustvu stalnog izvora infekcije, imunitet slabi i posle 4-6 nedelja pada na toliki nivo da `ivotinja mo`e i da ugine od odre|enog broja infektivnih larvi koje je ranije bila dobro podnosila. Infekcija goveda nastaje uno{enjem larvi tre}eg razvojnog stupnja. One vrlo brzo hematogeno dospeju do plu}a, gde se najranije oko petog dana od infekcije mogu da zapaze pato-histolo{ke promene u vidu nakupljanja makrofaga, d`inovskih }elija i eozinofilnih granulocita u alveolama. Usled nakupljanja sadr`aja alveole kolabiraju. Larve ~etvrtog stupnja zatim migriraju ka bronhijama. Kolabiranje alveola je reverzibilno i kada se bronhiole oslobode sadr`aja, plu}no tkivo povrati svoju funkciju. Oko tri nedelje od infekcije mo`e da do|e do komplikacija - formiranja hijalinih membrana u zahva}enim alveolama, kada u promenjenim delovima plu}a prestaje ventilacija. Prepatentni period iznosi oko 3-3,5 nedelje. Jaja koje `enke polo`e, kao i larve se aspiriraju u sitnije bronhiole i alveole, kada nastaje reakcija organizma na strano telo. Nakupljaju se velike koli~ine neutrofilnih granulocita, makrofaga i d`inovskih }elija. Formira se zelenkasti gnojni sadr`aj i nastaje edem plu}a. Delovi plu}a koji nisu zahva}eni parazitizmom diktiokaulina postaju emfizematozni. Postpatentna faza parazitizma pra}ena je uginu}em helminata i postepenim ozdravljenjem doma}ina. U slu~ajevima infekcije velikog intenziteta zapa`ena je pojava epitelizacije alveola kuboidnim }elijama koje spre~avaju difuziju gasova kroz alveolo-kapilarnu membranu i dovode do asfiksije. Tako `ivotinje koje su prebolele po~etnu fazu bolesti, pra}enu stvaranjem hijalinih membrana, mogu da uginu u zavr{noj fazi bolesti. Razlog epitelizaciji alveola nije poznat. Klini~ki se krajem prve nedelje zapa`a obi~no slab ka{alj, a krajem druge asfiksija i dispneja postaju simptomi koji preovladavaju. U toj fazi mo`e da nastupi uginu}e. U fazi bolesti koja odgovara patentnoj fazi u razvoju helminata, dispneja i tahipneja mogu da budu u tolikoj meri izra`ene da broj respiracija prema{uje stotinu. Diktiokauloza kopitara (Dictyocaulosis uniungulatorum) Diktiokauloza kopitara je infekcija poznata {irom sveta, ali se kao oboljenje javlja sporadi~no. Nisu poznata endemi~na podru~ja. I na na{im prostorima predstavlja retko oboljenje. Prouzrokovano je diktiokaulinom Dictyocaulus arnfieldi. Mu`jaci ove vrste dosti`u du`inu do 4 cm, a `enke 7 cm. U~estalost pojave infekcije je ve}a kod magaraca, pa se smatra da su oni zapravo glavni doma}ini. Infekcija nastaje tokom pa{ne sezone, a oboljenje je ispoljeno ujesen ili po~etkom zime. Endogeni razvoj je isti kao kod diktiokaulina pre`ivara. Inficirane `ivotinje izlu~uju jaja koja su embrionirana. Ubrzo po njihovom eliminisanju u spoljnu sredinu, larve se osloba|aju i ~esto nalaze slobodne u izmetu. Kod obolelih kopitara nastaje hiperplazija epitela alveola i peribronhijalna infiltracija limfocotima i polimorfoniklearima. Ka{alj je slabo izra`en i zapa`a se oko dve nedelje posle infekcije. Uginu}a od diktiokauloze kod kopitara predstavljaju retkost. Letalni ishod nastupi 3-8 nedelja posle infekcije. Dijagnoza diktiokauloze Dijagnoza diktiokauloze postavlja se na osnovu dokaza larvi prvog stupnja razvoja u izmetu inficiranih `ivotinja. Jedini izuzetak predstavljaju kopitari, koji izmetom izlu~uju embrionirana jaja Dictyocaulus arnfieldi. Kod malih pre`ivara diktiokauloza predstavlja bolest stada te se na osnovu simptoma i poznavanja epizootiologije ranijih pojava oboljenja mo`e sa velikom verovatno}om da postavi dijagnoza. U slu~aju bolesti stada, korisno je `rtvovati odre|eni broj `ivotinja sa simptomima da bi se infekcija ustanovila pre nego {to helminti dostignu patentnu fazu svog `ivotnog ciklusa. Slika 74. Dictyocaulus sp. in situ Postmortalna dijagnostika nije problemati~na, jer nalaz helminata ne mo`e da promakne (Slika 74). Pored toga, mogu da se ustanove i odgovaraju}e patolo{ke promene. Terapija TABELA 26. ANTIHELMINTICI KOJI MOGU DA SE PRIMENE ZA LE^ENJE DIKTIOKAULOZE PRE@IVARA Profilaksa PROTOSTRONGILIDOZA OVACA I KOZA (PROTOSTRONGYLIDOSIS OVIUM ET CAPRARUM) Protostrongilidoza malih pre`ivara je infekcija plu}a ovce, koze i brojnih vrsta divljih pre`ivara. Kao uzro~nici protostrongilidoze kod malih pre`ivara naj~e{}e se spominju ~etiri vrste podfamilije Protostrongylinae( X Tabela 27). TABELA 27. PROTOSTRONGILINE, UZRO^NICI INFEKCIJE MALIH PRE@IVARA U ciklus razvoja protostrongilina obavezno je uklju~ena neka od ve}eg broja vrsta pu`eva - prelaznih doma}ina. Nastanak infekcije mogu} je tokom cele godine, izuzev u vreme veoma hladnih zimskih dana, kada su pu`evi neaktivni i u periodu vrelog, suvog leta, kada im aktivnosti svode na minimum. @enke helminata pola`u embrionirana jaja iz kojih se larve prvog stupnja osloba|aju jo{ u bronhiolama. Kretanje larvi potpomognuto je strujanjem bronhijalne sekrecije, pa one dospevaju u `drelo i dalje u alimentarni trakt. Larve prisutne u izmetu veli~ine su 300-400 µm, promera tela 16-22 µm. Jednjak im je rabditiforman. Repni kraj je, zavisno od vrste, karakteristi~no savijen i nosi trnolike izra{taje. U spoljnoj sredini, u izmetu, larve mogu da pre`ive mesecima. Povoljnije uslove za pre`ivljavanje pru`aju ni`e temperature i ve}a vla`nost sredine. Larve su u stanju kra}e vreme (oko tri dana) da pre`ive i zamrzavanje. Pu`evi se hrane nesvarenim produktima iz izmeta pre`ivara, kojom prilikom se larve protostrongilina aktivno probijaju kroz njihovo stopalo. Posle dva presvla~enja od njih nastaju infektivne larve. Period neophodan za nastanak infektivnih larvi zavisi najvi{e od temperature -najkra}e traje pri temperaturi od 30oC, kada iznosi 8 dana, ali mo`e da se produ`i na vi{e od tri meseca. Infektivne larve mogu da pre`ive u organizmu prelaznih doma}ina i preko dve godine. Infekcija ovaca i koza nastaje kada one na pa{njaku sa zelenom masom, slu~ajno, unesu i pu`eve inficirane larvama protostrongilina. U digestivnom traktu pre`ivara, pod uticajem enzima, larve tre}eg stupnja razvoja osloba|aju se iz tela prelaznih doma}ina. Po probijanju zida creva, larve tre}eg stupnja dospeju do mezenterijalnih limfnih ~vorova, a odatle putem ductus thoracicusa u desnu polovinu srca i zatim u plu}a. Probijanjem alveolo-kapilarne membrane stacioniraju se u bronhiolama manjeg kalibra. Presvla~enje u larve ~etvrtog i petog stupnja razvoja nastaje u plu}ima. Du`ina prepatentnog perioda varira od jednog do vi{e meseci. Razvojem imuniteta produ`ava se period polnog sazrevanja protostrongilina. Protostrongylus refescens izaziva stvaranje nodularnih promena (Slika 75) i predela konsolidacije plu}a oblika klina, sa bazom pre~nika 1-2 cm. Re|i je isti nalaz u dubini plu}nog tkiva. Slika 75. Protostrongylus rufescens - patohistolo{ke promene na plu}ima Kao rezultat parazitizma vrste Muellerius capillaris nastaju nodularne lezije pre~nika od jednog do nekoliko milimetara, koje sadr`e odrasle helminte, jaja i larve prvog stupnja razvoja. Lezije su u po~etku tamne, sastoje se od kongestioniranih kapilara i krvarenja koji okru`uje larve (Slika 76). Promene postepeno gube boju, da bi na kraju postale beli~aste, kada sadr`e delimi~no kalcifikovane ostatke larvi, degenerisane leukocite, plazma }elije i granulaciono tkivo. Slika 76. Muellerius capillaris -patohistolo{ke promene u plu}ima Infekcija protostrongilinama u ve}ini slu~ajeva ne prouzrokuje klini~ke simptome. Pri infekciji velikog intenziteta javljaju se op{ti poreme}aji zdravstvenog stanja i sklonost ka infekciji plu}a druge etiologije. Postoje indicije da protostrongilidoza ovaca i koza doprinosi razvoju enterotoksemije. Dijagnoza Za premortalnu dijagnostiku prototrongilidoze najbolje je koristiti Bermanov metod koprolo{kog pregleda. U rutinskoj dijagnostici metod po Vajdi zadovoljava, jer je obi~no prisutan dovoljan broj helminata da bi se na ovaj na~in, pregledom manje koli~ine izmeta, infekcija ustanovila. Determinacija vrsta protostrongilina mo`e da se obavi pregledom larvi prvog razvojnog stupnja, na osnovu morfolo{kih karakteristika njihovog repnog kraja. Obdukcijom se dolazi do egzaktne dijagnoze protostrongilidoze. Odrasli helminti se lako nalaze. Na plu}ima se zapa`aju brojni noduli, a mikroskopskim pregledom njihovog sadr`aja dokazuju se jaja i larve prvog stupnja. Terapija TABELA 28. ANTIHELMINTICI KOJI SE PRIMENJUJU U LE^ENJU PROTOSTRONGILIDOZE Profilaksa Profilaksu protostrongilidoze u velikoj meri ote`ava prisustvo prelaznih doma}ina. Po{to je uni{tavanje brojnih vrsta pu`eva ekonomski neopravdano, pribegava se uskra}ivanju pa{njaka u periodima kada je vla`nost zemlji{ta velika, kao i u jutarnjim i ve~ernjim satima, kada su pu`evi najaktivniji. PARAFILARIOZA ( PARAFILARIOSIS) Parafilarioza je infekcija gove~eta i kopitara vrstama Parafilaria bovicola, odnosno Parafilaria multipapillosa. Parafilarije su kao konac tanki helminti du`ine 3-7 cm (Slika 77). Parazitiraju u potko`nom tkivu, unutar nodula, gde stvaraju otvore ka povr{ini ko`e iz kojih isti~e hemoragi~ni sekret. Po{to je sekrecija izra`enija kada se konji oznoje od napora, oboljenje se kod njih naziva i krvavo znojenje, a zbog sezonske pojave i letnje krvarenje. Tokom infekcije, broj rana koje stvaraju parafilarije stalno se uve}ava, jer one menjaju lokalizaciju. Ipak, najve}i broj nalazi se u predelu grebena, skapula i vrata. Slika 77. Parafilaria bovicola in situ Razvoj parafilarija odvija se obavezno posredstvom prelaznog doma}ina, a to su muve. Vektor Parafilaria bovicola je kosmopolitska vrsta Musca autumnalis (Slika 78), a u pojedinim delovima sveta postoje i specifi~ne vrste u kojima se odvija razvoj. U ju`noj Africi to su Musca xanthomela, M. lusoria i M. nevilli, a u Indiji M. vitripennis; ove muscine ne bodu. Slika 78. Musca autumnalis na rani (parafilarioza) Larve Parafilaria multipapillosa prenose hematofage diptere Haematobia antipalpis i druge vrste ovog roda. One bodu i sisaju krv, kada unose larve prvog stupnja parafilarije (= mikrofilarije). Larve obave deo svog razvoja u insektu i kao infektivne larve (LL3) napu{taju usni aparat muve prilikom hematofagije. Za razvoj u pravom doma}inu potrebno je oko godinu dana. Oboljenje je benignog karaktera i spontano prolazi tokom zimskog perioda, kada aktivnost prelaznih doma}ina prestaje. Smatra se da odrasli helminti posle polaganja embrioniranih jaja uginu. Poseban problem predstavlja ~injenica da rane koje krvare predstavljaju mamac za druge vrste muva koje uznemiravaju `ivotinje i pola`u jaja, odnosno larve. Tako mo`e da se razvije mijaza. Rane koje su na~inile parafilarije podle`u sekundarnoj infekciji. Ukoliko se noduli nalaze na mestima na koja nale`e zapre`ni pribor ili sedlo, konji mogu da budu neupotrebljivi za rad dok rane ne zacele. Terapija i profilaksa ONHOCERKOZA ( ONCHOCERCOSIS) Onhocerkoza je relativno bezazleno oboljenje kopitara i goveda izazvano filarijama roda Onchocerca. Odrasli helminti borave u ligamentima i to naj~e{}e u ligamentum nuchae, a re|e u ligamentima i fleksornim tetivama zadnjih ekstremiteta. Jo{ re|u lokalizaciju predstavlja fibrozno tkivo i intermuskularno vezivno tkivo. Kod ~oveka oboljenje je veoma ozbiljnog karaktera, prouzrokovano specifi~nom vrstom Onchocerca volvulus. U epizootiologiji va`nu ulogu imaju diptere rodova Culicoides i Simulium. Helminti roda Onchocerca su tanki crvi du`ine 2-6 cm, ~vrsto uklup~ani unutar nodula u tkivu. Tokom obdukcije, kod aktivnih lezija, u ovim nodulima pronalaze se helminti. Razvojni ciklus Onchocerca spp. je tipi~an za Filaroidea, sa izuzetkom {to se mikrofilarije znatno ~e{}e nalaze u vezivnom tkivu, a ne u perifernoj cirkulaciji. Onhocerkoza kopitara (Onchocercosis uniungulatorum) Kod kopitara infekciju onhocercinama izaziva kosmopolitska vrsta Onchocerca cervicalis i O. reticulata. Prelazni doma}ini onhocercina kopitara su ceratopogonide, Culicoides nubeculosus i dr. vrste istog roda. U njima se odvija razvoj larvi od prvog do tre}eg stupnja. Odrasli insekti prilikom uboda doma}ina u krvotok ubacuju larve tre}eg razvojnog stupnja. One krvotokom dospevaju do predilekcionog mesta boravka odraslih onhocercina. Tamo izazivaju reakciju u vidu bezbolnog difuznog otoka koji se postepeno pove}ava i postaje opipljiv. Kasnije se smanjuje i obrazuje se kalcifikovani fokus iznad koga ko`a ostaje intaktna. Mogu}a je pojava otvorenih fistula, ali nije sasvim razja{njeno da li je to posledica infekcije sa Onchocerca reticulata ili je neophodno i delovanje bakterija, po{to su i one prisutne, a naj~e{}e Brucella abortus. Onchocerca reticulata nalazi se u vezivnom tkivu fleksornih tetiva mahom prednjih ekstremitetima konja. Patolo{ki proces je sli~an kao kod parazitizma O. cervicalis i rezultira formiranjem fibroznih ~vori}a. Onhocerkoza goveda (Onchocercosis bovum) Infekcija gove~eta mo`e da bude izazvana sa vi{e vrsta onhocercina, od kojih je jedino Onchocerca gutturosa kosmopolitska. Ulogu njenih prelaznih doma}ina imaju simulide. Osim nje poznate su afri~ke vrste O. dukei i O. ochengi, a zatim O. gibsoni, ra{irena u Aziji, ju`noj Africi i Australiji. Vektori O. dukei su simulide, O. gibsoni prenosi Culicoides pun- gens, eventualno i dr. vrste istog roda, a prelazni doma}ini O. ochengi nisu poznati. Odrasli oblici nematode Onchocerca gutturosa nalaze se u velikim ligamentima, ligamentum nuchae, ligamentima lakta, kolena i oko zglobova ekstremiteta. Parazitizam nema zna~ajnijih posledica. Dijagnoza U slu~ajevima kada postoje karakteristi~ne promene u predelu ligamentum nuchae, postavljanje dijagnoze onhocerkoze mogu}e je ve} na osnovu adspekcije. U laboratorijskim uslovima dijagnoza se postavlja nalazom mikrofilarija u uzorcima ko`e uzetim biopsijom. Najbolje je biopsiju uraditi na predilekcionim mestima uboda insekata (donji delovi trupa), a naro~ito u predelu linea alba. Uzorci ko`e se potom potapaju u zagrejan fiziolo{ki rastvor gde stoje najmanje 6 h. Potom se u sedimentu tra`e mikrofilarije. Terapija i profilaksa AKUARIOZA ( ACUARIOSIS) Akuarioza je infekcija `lezdanog `eluca `ivine izazvana spiruroidama familije Acuariidae, a roda Acuaria syn. Dispharynx. Naj~e{}e prouzrokova~e predstavljaju Acuaria spiralis i Acuaria hamulosa. Razvoj ovih helminata obavlja se delom u prelaznim doma}inima, brojnim vrstama sitnih vrsta suvozemnih rakova ( Isopoda). Pravi doma}ini akuarija su koko{, }urka, golub i divlje ptice. Akuarije su sitne spiruroide. Du`ina mu`jaka Acuaria spiralis iznosi 7-8, a `enke 9-10 mm. A. hamulosa syn. Dispharynx nasuta duga je 5 mm, (mu`jak), odnosno 5-9 mm (`enka). Helminti `ive prednjim delom zabijeni u dubinu mukoze mi{i}nog `eluca. Osim u `lezdanom `elucu, Acuaria spiralis mo`e da se na|e i u tankom crevu, a A. hamulosa u mi{i}nom `elucu `ivine. Infekcija odraslih ptica je od manjeg zna~aja i obi~no proti~e bez simptoma. Prouzrokuje hipersekreciju sluzi. Kod mlade `ivine infekcija mo`e da bude kobna, jer paraziti izazivaju brojna o{te}enja sluzoko`e `eluca u vidu ulcera; istovremeno se razvija i anemija. Bolest je pra}ena apatijom, inapetencijom, gubitkom telesne mase i usporenim rastom i razvojem. Kod inficiranih jedinki, postmortalno se uo~ava hipertrofija zida i dilatacija `lezda `lezdanog `eluca, u tolikoj meri da ponekad njegov lumen mo`e da bude maksimalno redukovan. Na sluzoko`i su razvijeni znaci zapaljenja. U te{kim slu~ajevima celokupno tkivo zida `eluca pretvoreno je u nekroti`nu masu u kojoj su pojedini slojevi tkiva histolo{ki neprepoznatljivi. Dijagnoza Koprolo{ki nalaz embrioniranih jaja dimenzija 36-40 x 20-22 µm, okru`enih debelom opnom govori u prilog prisustva akuarija. Ipak, dijagnoza se naj~e{}e postavlja postmortalnim dokazivanjem helminata koji mogu da budu celom du`inom tela zavu~eni u proliferisanu sluzoko`u `lezdanog `eluca. Terapija i profilaksa HABRONEMOZA ( HABRONEMOSIS) Habronemoza je oboljenje kopitara izazvano spiruroidama Habronema muscae, Habronema megastoma i Habronema microstoma. Habronemoza je kosmopolitski rasprostranjena infekcija. Habroneme su sitni, kon~asti helminti reda veli~ine 10-20 mm. Najkrupnija je Habronema microstoma - mu`jak je dug 9-16 mm, `enka 15-25 mm. H. muscae je ne{to manja - 8-14 mm (mu`jak), odnosno 12-22 mm (`enka), a H. megastoma je najsitnija vrsta, ~iji mu`jak meri 7-10 mm, a `enka nije ve}a od 10-13 mm. Inficirane muve vrsta Musca domestica i Stomoxys calcitrans naj~e{}e sle}u na ve} postoje}e rane. Iz njihovog usnog aparata izlaze larve Habronema spp. tre}eg stupnja razvoja (LL3). Larve izazivaju zapaljensku reakciju, koja se razvija u granulomatozni dermatitis. Aktivno se kre}u po ranama i hrane tkivnim detritusom. To je i uzrok sporom zarastanju rana. Ukoliko su `ivotinje na kojima parazitiraju larve u mogu}nosti da li`u rane, larve habronema zavr`avaju svoj razvoj u `elucu doma}ina. Habronemoza prouzrokovana larvama mo`e da bude okularna ili kutana -habronemosis ocularis i habronemosis cutis (Slika 79). Na ranama inficiranim larvama habronema razvija se masivna granulacija, sa sitnim kalcifikovanim poljima veli~ine zrna pirin~a. Ove rane pokazuju znake spontanog zarastanja u periodu kada muve nisu aktivne (zima, odnosno period su{e), ali se, kada se za to steknu uslovi, stanje ubrzo pogor{ava. Ovakve rane predstavljaju vrata infekcijama razli~ite etiologije, pa i mijazi rana. Slika 79. Kutana habronemoza (usna konja) Odrasle habroneme nalaze se u `elucu, ispod sloja sluzi. Svojim prisustvom Habronema megastoma, syn. Draschia megastoma, u stanju je da izazove stvaranje tumefakata pre~nika i do 10 cm. Razvoj habronema zapo~inje kada `enke helminata polo`e embrionirana jaja. Iz spoljne sredine ona u digestivni trakt larvi muva dospeju ingestijom (koprofagija). Potpuno razvijena larva habroneme tre}eg stupnja formira se u vreme kada imago muve napu{ta lutkinu ko{uljicu. Larve habronema spontano napu{taju usni aparat muva kada one slete na `ivotinju, {to se de{ava naj~e{}e na ve} postoje}im ranama, oko o~iju `ivotinja, ili na predelima ko`e prekrivene sekretom polnih organa. Odatle larve migriraju u tkiva i pri tome izazivaju iritaciju. Inficirani kopitari zato te`e da li`u ili grizu mesta boravka larvi, ili da na neki drugi na~in ubla`e nadra`aj i svrab. Tada dolazi do ingestije larvi habronema. Odrasli helminti razvijaju se iz progutanih LL3 za 1,5-2 meseca. Oni naj~e{}e ne izazivaju naro~ite poreme}aje zdravstvenog stanja. Mogu}i su tek bla`i poreme}aji motorike `eluca. Tumefakti prouzrokovani vrstom Habronema megastoma mogu da rupturiraju, kada se razvija peritonitis koji se u najve}em broju slu~ajeva fatalno zavr{ava. Dijagnoza Koproskopijom mogu da se doka`u jaja odraslih helminata. Zbog njihovih malih dimenzija, postoji verovatno}a da ostanu nezapa`ena. Postoji mogu}nost postmortalnog nalaza odraslih helminata u `elucu. Na osnovu postojanja rana koje te{ko ili nikako ne zarastaju, do dijagnoze kutane, odnosno okularne forme, lako se dolazi. U brisevima rane mogu da se doka`u larve habronema. Pri sumnji na `eluda~nu habronemozu, nalaz jaja se olak{ava kada se tra`e u lava`i `eluca. Obi~no se u tu svrhu koristi 2 % rastvor natrijum-bikarbonata koji se daje sondom. Terapija TABELA 29. IZBOR ANTIHELMINTIKA ZA LE^ENJE HABRONEMOZE @ELUCA Profilaksa TELAZIOZA ( THELAZIOSIS) Telazioza je oboljenje oka gove~eta i kopitara izazvano spiruroideama roda Thelazia. U etiologiji u~estvuju Thelazia rhodesi, koja parazitira prvenstveno kod goveda i Thelazia lacrymalis, primarno lokalizovana na konjunktivama kopitara (Slika 80). Infekcija se sre}e {irom sveta. Slika 80. Thelazia sp. in situ Thelazia rhodesi parazitira u konjunktivalnoj kesi velikih pre`ivara, re|e kod ovce i koze. Helminti su mle~nobele boje, veli~ine 8-18 mm (mu`jaci 8-12, `enke 12-18 mm). Kutikula im je popre~no izbrazdana. Za potpuni razvoj neophodni su prelazni doma}ini - Musca larvipara, Musca autumnalis i Musca amica. Muve sekretima oka unose larve prvog razvojnog stupnja; u njima se za oko dve do ~etiri nedelje obavi razvoj do tre}eg stupnja. Insekti prenose infektivne larve salivom. Odrasli helminti razvijaju se iz larvi tre}eg stupnja razvoja u roku od 20 do 25 dana po infekciji. Osim Thelazia rhodesi, kod gove~eta mogu da parazitiraju i Thelazia skrjabini i Thelazia gulosa. Na na{em podru~ju telazioza se javlja sezonski, {to je uslovljeno, sa jedne strane, pojavom i razmno`avanjem muva-prelaznih doma}ina, a sa druge strane trajanjem `ivota odraslih helminata koji nije du`i od nekoliko meseci. Zato se prvi slu~ajevi infekcije telazijama javljaju oko mesec dana po po~etku aktivnosti muva, zatim intenzitet i ekstenzitet infekcije raste, dosti`e maksimum po~etkom jeseni, da bi se kasnije postepeno smanjivao zbog dijapauze muva i spontanog eliminisanja uginulih odraslih helminata iz oka doma}ina. U pojedinim geografskim podru~jima infekcija telazijama je veoma ra{irena, inficiran je veliki broj `ivotinja, ali obimnije lezije oka naj~e{}e izostaju. Kod obolelih `ivotinja klini~kim pregledom oka zapa`a se hipersekrecija suznih `lezda, konjunktivitis i zamu}enje ro`nja~e. O~na jabu~ica mo`e da bude ote~ena i pokrivena eksudatom. U slu~aju istovremene bakterijeske infekcije sekret sadr`i primese gnoja. Ukoliko se ne preduzme le~enje, mo`e da se razvije progresivni keratitis i ulcus corneae. Sekundarna infekcija predstavlja gotovo redovnu pojavu. Infekcije ve}im brojem telazija dovode do keratitisa, uznemirenosti `ivotinja, pa ~ak i smanjenja telesne mase. Thelazia lacrimalis je parazit suznog kanala i konjunktivalne kese kopitara. @enke parazita su viviparne, pa je u suzama mogu}e prona}i samo larve. Du`ina mu`jaka je 8-12 mm, a `enki oko 18 mm. Dijagnoza se postavlja nalazom odraslih helminata ispod o~nih kapaka. U sekretu suznih `lezda mogu}e je dokazati larve prvog razvojnog stadijuma, LL1. Kod kopitara diferencijalno dijagnosti~ki dolaze u obzir habronemoza i onhocerkoza. Infektivne larve habronema mogu da prouzrokuju nastanak ulcerativnih granuloma blizu medijalnog o~nog ugla. Larve onhocerke takode mogu da inficiraju oko i izazovu konjunktivitis. Za onhocerkozu su patognomoni~ni sitni beli~asti ~vori}i, manji od 1 mm, koji se lako uo~avaju na pigmentiranoj konjunktivi. Postoji mogu}nost i infekcije pasa telazijama, kada etiolo{ki agens predstavlja Thelazia callipaeda. Infekcija predstavlja retkost. Ista vrsta napada o~i ~oveka i kuni}a. Terapija Telazije goveda se uni{tavaju levamizolom u dozi od 5 mg/kg i ivermektinom primenjenim u dozi 200 µg/kg telesne mase. Oba antihelmintika daju se supkutano. Kod kopitara dolazi u obzir primena fenbendazola 10 mg/kg telesne mase, tokom pet dana. Ivermektin i levamizol imaju ograni~en efekat. Mo`e da se poku{a mehani~ko uklanjanje helminata po postignutoj anesteziji ve`nja~a. Potrebno je dati antibiotske masti zbog sekundarne infekcije. U profilaksi telazioze mo`e da pomogne smanjenje populacije ili uni{tavanje muva. TRIHURIOZA ( TRICHURIOSIS) Trihurioza predstavlja infekciju debelog creva brojnih vrsta sisara izazvanu nematodama podreda Trihuroidea, familije Trichuridae, a roda Trichuris. Najzna~ajniji prouzrokova~i ove helmintoze navedeni su u Tabeli 30. TABELA 30. LISTA NAJZNA^AJNIJIH PROUZROKOVA^A TRIHURIOZE DOMA]IH SISARA Trihuridama mogu da budu inficirane sve `ivotinje, bez obzira na starost, ali se klini~ki ispoljeno oboljenje javlja kod najmla|eg uzrasta. Odrasle `ivotinje su zna~ajne sa epizootiolo{kog stanovi{ta jer, iako su inficirane manjim brojem helminata, predstavljaju stalan izvor infekcije za mla|e kategorije. Razvoj trihurida je direktan, bez posredstva prelaznih doma}ina. Trihuride parazitiraju u debelom crevu svojih doma}ina, u najve}em broju u cekumu. Izazivaju kataralni tiflitis, sa cirkumskriptnim nodularnim ognji{tima. Ove promene predstavljaju rezultat mehani~kog delovanja helminata, jer oni borave ne samo na povr{ini cekuma, ve} zavu~eni u njegovu sluzoko`u. Prednji, znatno tanji kraj trihurida koji je oko dva puta du`i od zadnjeg, debljeg, zabijen je u mukozu i nazire se kao tanak kon~asti produ`etak (Slika 81). Slika 81. Trichuris sp. in situ To je zapravo jednja~ki kraj helminata koji predstavlja ezofagus obavijen samo jednim slojem }elija. Svi ostali organi sme{teni su u zadnjem kraju tela koji je i vi{estruko deblji od prednjeg. Trihurioza je hroni~no oboljenje koje kod `ivotinja starijih od godinu dana proti~e asimptomatski. Izuzetno retko, gotovo sporadi~no, mogu}a je pojava klini~kih znakova i kod odraslih `ivotinja. Ve}inom se tada radi o `ivotinjama koje boluju i od neke bolesti druge etiologije ili su kahekti~ne. Kod inficiranih `ivotinja mla|eg doba mogu da se pojave crevne kolike, naro~ito kod mesojeda. Dijareja sa eventualnom melenom je gotovo redovna pojava, ali se ~esto smenjuje sa opstipacijom. Usled toksi~nog delovanja helminata mogu}a je pojava somnolencije. Dijagnoza Dijagnoza trihurioze naj~e{}e se postavlja koprolo{kim pregledom. Primenjuje se metod flotacije zasi}enim rastvorom kuhinjske soli. Jaja su toliko karakteristi~na, da ne mogu da promaknu u mikroskopskom preparatu, niti da budu zamenjena nekim drugim. Terapija TABELA 31. ANTIHELMINTICI KOJI SE PRIMENJUJU U TERAPIJI TRIHURIOZE Profilaksa S obzirom da je trihurioza parazitska infekcija koja se javlja u uslovima kada `ivotinje borave bilo u objektima, bilo u prirodi, njena profilaksa obuhvata primenu mera i u stajama i na pa{njaku. Korisno je odvojeno dr`anje razli~itih starosnih kategorija `ivotinja kada god je to izvodljivo. Jaja trihurida su otporna na uslove u spoljnoj sredini. U objektima treba primeniti mehani~ko ~i{}enje i uni{tavanje preparazitskih stadijuma let-lampom. Isto se primenjuje i na ispustima, ukoliko su betonski. Pregonsko napasanje ima smisla. KAPILARIOZA PTICA (CAPILLARIOSIS AVIUM) Kapilariozu ptica uzrokuje ve}i broj helminata familije Capillariidae, roda Capillaria. Zavisno od vrste, kapilarije parazitiraju u razli~itim segmentima digestivnog tubusa. Kapilarije su tanki helminti debljine dlake (etimologija naziva roda!); njihova {irina naj~e{}e ne prelazi 100 µm. Zavisno od vrste, du`ina se kre}e u rasponu od 1 do 6 cm. Karakteristika familije kapilaride je zavla~enje parazita prednjim, ne{to tanjim krajem duboko u mukozu. Uobi~ajna je podela kapilarioze ptica na kapilariozu voljke i jednjaka, i kapilariozu creva. Kapilariozu voljke, izazivaju dve vrste helminata: Capillaria annulata i C. contorta. Capillaria caudinflata, C. obsignata i C. anatis prouzrokuju crevnu kapilariozu ptica. Prve dve vrste lokalizovane su prvenstveno u tankom crevu, a Capillaria anatis u cekumima, mada je mogu} njen nalaz i u tankom crevu. Prelazni doma}ini kapilarija ptica su kopnene oligohete, osim za C. obsignata, koja ima direktan razvoj. Postoji mogu}nost i da se razvojni ciklus C. contorta tako|e obavi bez posredstva oligoheta. Prepatentni period razvoja kapilarija kod ptica traje 3-4 nedelje. Izvor infekcije predstavljaju starije ptice koje su u velikom procentu inficirane manjim brojem helminata i kod kojih infekcija proti~e asimptomatski. Kapilarioza voljke predstavlja ~estu infekciju kod mla|ih ptica, koko{i, }uraka, galinacea (fazan, jarebica, grlica) i drugih divljih ptica. Nalaz kapilarija u jednjaku predstavlja re|u pojavu. Capillaria annulata je veli~ine 18-26 mm (mu`jak), odnosno 25-60 mm (`enka). Capillaria contorta je ne{to manjih dimenzija tela - mu`jak 8-17 mm, a `enka 15-60 mm. Obe vrste su veoma patogene. Infekcija velikim brojem izaziva veoma izra`eno zadebljanje zida voljke i jednjaka usled edema. Prisutno je kataralno ili krupozno zapaljenje sluzoko`e. Ptice su slabe i veoma mr{ave. U tankom crevu koko{i, }uraka i galinacea parazitiraju Capillaria caudinflata i C. obsignata. Prva vrsta je ne{to ve}a i meri 9-25 mm, a druga 7-18 mm. Prvenstveno u cekumima patke, guske, koko{i, }urke parazitira Capillaria anatis. Obe vrste uzrokuju ~esta uginu}a ve} u prepatentnom stadijumu. Sedam do 15 dana posle infekcije nastaje intenzivna dijareja, melena i nagla uginu}a. U hroni~noj fazi infekcija je pra}ena zadebljanjem zida creva, odnosno cekuma i obilnim lu~enjem sluzi. Dijagnoza Koprolo{kim pregledom, metodom flotacije zasi}enim vodenim rastvorom natrijumhlorida, dokazuje se mno{tvo jaja karakteristi~nog izgleda - oblika bureta, sa providnim ~epovima na oba kraja. Na osnovu njihovih morfolo{kih karakteristika nemogu}a je determinacija vrsta. U slu~aju kada se radi o infekciji prepatentnim stadijumima helminata dijagnozu je nemogu}e postaviti na osnovu koproskopije, ve} samo obdukcijom. Zbog izuzetno tankog tela kapilarija, postmortalni pregled treba da obuhvati mikroskopski pregled razmaza sastruganog sadr`aja sa povr{ine creva, ili ispiranje creva nad parazitolo{kim sitom. Sadr`aj dobijen ispiranjem pregleda se razliven u petri-{olji, na tamnoj podlozi. Terapija i profilaksa TRIHINELOZA ( TRICHINELLOSIS) Trihineloza je kosmopolitska zoonoza od koje mogu da obole ~ovek, doma}a i divlja svinja, pacov, medved i ve}ina drugih sisara. Sa epidemiolo{kog aspekta, svinja je najva`niji doma}in trihinele; infekcija ~oveka neuporedivo re|e nastaje mesom odstreljene divlja~i. Smatra se da infekcije trihinelom nema u Australiji i Danskoj. Uzro~nici trihineloze su vi{e predstavnika roda Trichinella - T. spiralis, T. nelsoni, T. britovi, T. nativa i T. pseudspiralis. U novije vreme se spominju jo{ dve vrste - Trichinella papuae i T. murrelli. Trichinella spiralis (T-1) je svakako najra{irenija vrsta. Primarni je uzro~nik trihineloze doma}ih `ivotinja i ~oveka, mada je ima i kod divljih `ivotinja. Slabo je otporna na zamrzavanje. Vrlo dobro se razmno`ava kod svinje, pacova i mi{a. Trichinella nelsoni (T-7) parazitira kod zveri i strvinara u Africi (prvenstveno familije Felidae i Hyenidae). Slabo je infektivna za svinju i pacova. Ne podnosi zamrzavanje, ali je relativno otporna na visoku temperaturu. Trichinella britovi (T-3) je evroazijska vrsta, opisana kod karnivora. Trichinella nativa (T-2) adaptirana je na hladno}u i vrlo otporna na zamrzavanje, po ~emu je prepoznatljiva. Naj~e{}eg doma}ina predstavlja polarni medved, ~esta je kod divljih kanida i mor`a. Slabo je infektivna za svinju i pacova. Trichinella pseudospiralis (T-4) ne stvara ~auru. Jedina je vrsta trihinele koja je infektivna za sisare i ptice. Do 1995. smatralo se da postoji samo u silvati~nom ciklusu, bez u~e{}a ~oveka. Od tada je dokazana infekcija ~oveka u Rusiji, Tajlandu i Francuskoj. Umereno je infektivna za svinju, pacova i mi{a. Trichinella papuae (T-10) predstavlja drugu vrstu koja ne stvara kapsule. Larve su ne{to ve}e u odnosu na Tr. spseudospiralis. Do sada je dokazana samo u Papuanskoj Novoj Gvineji. Infektivna je za mi{a, ali ne i za koko{ku. Trichinella murrelli (T-5) je severnoameri~ka vrsta trihinele. Primarni je parazit karnivora, kod svinja se slabo razmno`ava. Nala`ena je i kod malog broja konja i ljudi. Predstavlja rizik za ljude koji konzumiraju meso divlja~i. Slabo podnosi zamrzavanje. Osim nabrojanih vrsta trihinele, postoje opisana jo{ ukupno tri serotipa - T-6, nala`en do sada u severnoj Americi, kao i dva serotipa srodna Tr. britovi: afri~ki T-8 i japanski T-9. Naredno izlaganje odnosi se na Tr. spiralis, s obzirom da je njen `ivotni ciklus najbolje izu~en, njen zna~aj neuporedivo ve}i u odnosu na ostale vrste i serotipove, a i jedina je prisutna na na{im prostorima. Odrasli primerci Trichinella spiralis borave u tankom crevu, a larve u popre~no-prugastim mi{i}ima (Slika 82) jednog te istog doma}ina. Predilekcionim mestima smatraju se dijafragma, interkostalni mi{i}i i maseteri. Kod svinja je najve}i broj larvi nala`en u crura diaphragmae, zatim u jeziku, maseterima i mi{i}ima trbuha, mada je ustanovljeno da intenzitet infekcije ima izvesnog uticaja na mesto nalaza najve}eg broja larvi. Kod konja najve}i broj larvi opisan je u mi{i}ima jezika, zatim maseterima, dijafragmi i mi{i}ima vrata. Zbog kratkog `ivotnog veka, odrasli helminti se retko mogu da prona|u u crevu. @enka je du`ine oko 3 mm, sa dugim uterusom u kome se nalaze larve. Mu`jak je sitniji, du`ine svega oko 1 mm. Helminti borave u prostorima izme|u crevnih resica tankog creva. Po oplo|enju mu`jaci uginjavaju, a `enke se zavla~e dublje u mukozu i posle tri dana po~inju da ra|aju na hil jade larvi - do kraja svog `ivota `enka u proseku svakih pola sata pola`e po jednu larvu. Ove larve prvog razvojnog stupnja limfotokom i krvotokom dospevaju do popre~no-prugastih mi{i}a. Prodiru u mi{i}na vlakna, gde se u~aure i saviju u karakteristi~an polo`aj. Parazitirane mi{i}ne }elije nazivaju se u stru~nom `argonu }elije negovateljice. Proces u~auravanja zavr{ava se po isteku sedam nedelja od infekcije, za koje vreme larve postaju infektivne i takve ostaju godinama. Vremenom, u~aurene larve mogu da podlegnu kalcifikaciji. Slika 82. Trichinella spiralis -u~aurena larva (hematoksilin-eozin) Razvoj trihinele se nastavlja kada druga `ivotinja, omnivor ili karnivor, naj~e{}e mesom inficirane `ivotinje unese larve prvog razvojnog stupnja. Opisane su infekcije trihinelom ~ije su larve bile poreklom iz razli~itih hraniva koja su sadr`avala komponente animalnog porekla. U tankom crevu narednog doma}ina za dva dana, posle ~etiri presvla~enja nastaju odrasli mu`jaci i `enke. Time je zatvoren razvojni ciklus Trichinella spp. Generalno, infekcija je kod doma}ih `ivotinja retko pra}ena simptomima. Me|utim, ukoliko se unese na hiljade larvi, {to je mogu}e kod `ivotinja, a ni kod ~oveka ne predstavlja raritet, razvija se enteritis. Posle 1-2 nedelje, usled prodora velikog broja larvi u mi{i}e, razvija se hipertermija, eozinocitofilija, miozitits i miokarditis. Kod ~oveka je pojava periorbitalnog edema i ascitesa gotovo redovna pojava. Iako se bolest ljudi le~i antihelminticima i antiinflamatornim lekovima, u ovoj fazi mo`e da do|e do smrti. Smrt nastaje usled paralize disajne muskulature, ali i prodora velikog broja larvi u mozak. Ukoliko se bolest ne zavr{i fatalno, posle 2-3 nedelje zapo~inje pobolj{anje. @ivotinje se inficiraju ingestijom vitalnih i infektivnih larvi trihinele, na vi{e na~ina. Opisano je da je do infekcije do{lo tokom lova, kanibalizmom, strvinarenjem ili koprofagijom. H Ulov inficiranih `ivotinja verovatno je naj~e{}i na~in na koji se `ivotinje inficiraju, a naro~ito kada su u pitanju zveri. H Kanibalizam. Neretko infekcija trihinelom nastaje ingestijom pripadnika iste `ivotinjske vrste. H Ishrana kadaverima. Larve trihinele mesecima mogu da ostanu vitalne, ~ak i u mesu koje se raspada, te strvinari mogu da postanu njihove `rtve. H Koprofagija. Larve trihinele mogu da se na|u u izmetu inficiranih `ivotinja u toku crevne faze infekcije, kada njihova ingestija tako|e mo`e da dovede do nastanka infekcije. Kao tzv. transportni doma}ini ulogu u epizootiologiji i epidemiologiji imaju neke `ivotinjske vrste koje `ive u vodi (iz grupe krustacea ili riba), koje se inficiraju ishranom udavljenim kopnenim `ivotinjama. Drugi va`an ~inilac koji doprinosi ra{irenosti trihineloze jeste veliki broj doma}ina, kako u arkti~kim predelima, tako i u podru~jima umerene klime (naj~e{}e su to razne vrste glodara, mrki medved, jazavac i divlja svinja), ali i u tropskom pojasu (lav, leopard, hijena, {akal). Podaci o broju larvi trihinele koje su u stanju da izazovu klini~ke simptome infekcije ~oveka se veoma razlikuju. Broj se kre}e od 50 do 500. Najpre mogu da se jave vomitus i dijareja, pra}eni bolovima u predelu abdomena. Hipertermija, groznica, op{ta slabost mogu da prate ceo tok bolesti. Karakteristi~ni edemi naro~ito periorbitalni, hemoragije na konjunktivama i retini nastaju kao posledica alergijskog vaskulitisa. Zatim se javlja mialgija i ograni~ena pokretljivost popre~no-prugastih mi{i}a. Simptomi mogu da budu izra`eni u vremenskom trajanju od jedne do osam nedelja, {to zavisi od serotipa trihinele, intenziteta infekcije i imunog statusa organizma doma}ina. Oporavak je obi~no dug i potrebno je da prode vi{e meseci dok organizam povrati svoje funkcije. Letalni ishod nastaje obi~no kao posledica vaskularnog ili toksi~nog {oka. Dijagnoza Dijagnoza ne mo`e sa sigurno{}u da se postavi intra vitam. Kod nas se obavezno primenjuje jedna od dve metode pregleda mesa: trihineloskopija i ve{ta~ka digestija (postupci predvi|eni Pravilnikom o na~inu obavljanja veterinarsko-sanitarnog pregleda i kontrole `ivotinja pre klanja i proizvoda `ivotinjskog porekla). Uzorci mesa za trihineloskopiju stavljaju se izme|u dve plo~e kompresivnog stakla. ^aura sa larvom je veli~ine oko 0,5 x 0,25 mm (Slika 83), a oslobo|ena larva 0,8-1,0 mm. Slika 83. Trichinella spiralis -larva (kompresivno staklo) Za masovne preglede u cilju ustanovljavanja ra{irenosti infekcije na izvesnom podru~ju, mogu da se koriste imunodijagnosti~ki metodi, najbolje ELISA. ELISA je ujedno i najpouzdaniji test za premortalnu dijagnostiku trihineloze. Terapija Profilaksa VERMINOZNI GASTRITIS SVINJA (GASTRITIS VERMINOSA SUUM) Svinje mogu da budu inficirane nekolikim vrstama helminata koje su lokalizovane u njihovom `elucu. Sindrom verminoznog gastritisa svinja ne predstavlja poseban nozolo{ki entitet, jer su promene razli~ite kako po obimu, tako i po kvalitetu, zavisno od prouzrokova~a i drugih ~inilaca. Tako|e, i helminti koji prouzrokuju gastritis kod svinja pripadaju razli~itim taksonomskim kategorijama (Tabela 32), sa razli~itim biolo{kim karakteristikama. TABELA 32. LISTA NAJZNA^AJNIJIH UZRO^NIKA VERMINOZNOG GASTRITISA SVINJA VRSTA HELMINTA TAKSONOMSKA PRIPADNOST FAMILIJI Hyostrongylus rubidus Familija Trichostrongylidae Gnathostoma hispidum Familija Gnathostomatidae Ascarops strongylina Physocephalus sexalatus Familija Spiruridae Simondsia paradoxa Hyostrongylus rubidus je trihostrongilida veli~ine 5-10 mm. Razvojni ciklus se obavlja bez prelaznog doma}ina. Inficirane `ivotinje izlu~uju jaja strongilidnog tipa. Ona ubrzo embrioniraju u spoljnoj sredini (za oko 40 h). Infektivne larve obrazuju se tokom narednih sedam dana. Larve tre}eg razvojnog stupnja unete hranom ili vodom prodiru u `lezde `eluca, gde parijetalne }elije alteri{u u nediferencirane. One se ubrzano dele i proliferacijom obrazuju nodule koji prominiraju na povr{inu mukoze. Hemoragija i ulceracije nodularnih promena nisu retkost. Postoji mi{ljenje da su hiostrongilusi hematogafi paraziti. Kao posledica patolo{kog procesa koji oni prouzrokuju, javlja se inapetencija, anemija i smanjena konverzija hrane. Prepatentni period iznosi oko 3-4 nedelje. Slika 84. Hyostrongylus rubidus in situ Kod infekcije hiostrongilusom postoji fenomen dormantnih larvi, koje ostaju u hipobiotskom stanju zbog delovanja imunih mehanizama. Gnathostoma hispidum se razvija posredstvom dvaju prelaznih doma}ina. Jaja koje pola`u `enke su neembrionirana, u njima se u spoljnoj sredini obrazuju larve prvog stupnja razvoja. Larve napu{taju jaja i postaju `rtve kopepoda ( Cyclops spp). U rakovima se formiraju larve drugog stupnja. Drugi prelazni doma}in mo`e da bude neki od sitnih ki~menjaka - ribe, vodozemci, reptili, ptice, sisari, a naj~e{}e `aba, zmija ili riba. Inficira se ingestijom zara`enog prvog prelaznog doma}ina, posle ~ega se u njegovoj muskulaturi razviju larve tre}eg stupnja. U razvojnom ciklusu mogu da budu uklju~eni i parateni~ni doma}ini (ptice, zmije, `abe), u kojima ne napreduje razvoj larvi tre}eg stupnja, ali koje predstavljaju izvanredno mesto za o~uvanje vitalnosti infektivnih larvi. Svinja se inficira ingestijom drugog prelaznog ili parateni~nog doma}ina, koji sadr`i larve tre}eg razvojnog stupnja. U zidu njenog `eluca se obrazuju odrasli mu`jaci i `enke. Helminti su zdepastog tela, du`ine oko 3 cm (`enke mogu da budu i ne{to du`e), pokrivenog trnolikim izra{tajima. @ive u fibroznim nodularnim izraslinama od kojih najve}e mogu da budu pre~nika 3-4 cm. To su zapravo ciste debelih zidova, ispunjene te~no{}u u kojima se nalaze helminti. Larve Gnathostoma spp. mogu da budu uzro~nici sin droma visceralnih migriraju}ih larvi kod ~oveka ( X Migriraju}e larve kod ~oveka). Spiruride ( Ascarops strongylina syn. Arduenna strongylina, Physocephalus sexalatus i Simondsia paradoxa) u najve}em broju slu~ajeva ne izazivaju zna~ajna o{te}enja `eluca. Ascarops i Physocephalus su sitni helminti du`ine oko 2 cm, fiksirani na povr{ini sluzoko`e (Slika 85), u sloju sluzi. Njihovo prisustvo izaziva kataralne promene sluzoko`e `eluca svinja (gastritis catarrhalis). @enke pola`u embrionirana jaja. Deo razvoja odvija se u prelaznom doma}inu, nekoj od brojnih vrsta koprofagih insekata. Svinje se inficiraju ingestijom prelaznih doma}ina koji sadr`e infektivne larve. Prepatentni period kod Ascarops strongylina traje ~etiri, a kod vrste Physocephalus sexalatus oko {est nedelja. Slika 85. Ascarops strongylina in situ Mu`jaci i `enke simondsije se razlikuju po svojoj lokalizaciji. @enke `ive u malim cistama u kriptama `eluca, odakle prominira samo prednji kraj. Mu`jaci borave na povr{ini mukoze. Parazitizam vrste Simondsia paradoxa rezultira kataralnim zapaljenjem sluzoko`e `eluca, a boravak `enki rezultira fibroznom reakcijom. Razvoj simondsije se odvija preko prelaznog doma}ina koji nije poznat (verovatno se radi o koprofagim insektima). Dijagnoza Dijagnoza verminoznog gastritisa svinja nije mogu}a na osnovu klini~kih simptoma, koji su ili oskudni, nespecifi~ni, ili izostaju. Postavljanje dijagnoze naj~e{}e usledi koprolo{kim pregledom ili postmortalno. Nalaz jaja strongilidnog tipa kod sumnje na gastritis izazvan hiostrongilusom zahteva deterinaciju roda na osnovu morfometrijskih karakteristika infektivnih larvi. Jaja su sli~na jajima Oesophagostomum spp, od kojih se razlikuju samo po ne{to ve}em broju sitnijih blastomera. Jaja Gnathostoma hispidum su vrlo karakteristi~na i ne mogu da promaknu prilikom pregleda. Jaja spirurida svinja su sitna, ovalna i embrionirana - u njima se nalazi crvolika larva. Obdukcijom uginulih ili zaklanih `ivotinja u `elucu se zapa`aju karakteristi~ne promene, kao i nematode koje su ih prouzrokovale. Terapija Profilaksa VERMINOZNI GASTRITIS GUSAKA I PATAKA (GASTRITIS VERMINOSA ANSERUM ET ANATUM) Doma}a `ivina mo`e da bude izlo`ena infekciji nekolikim vrstama helminata koji izazivaju oboljenje `lezdanog `eluca. Isti prouzrokova~i mogu da budu lokalizovani i u susednim segmentima digestivnog trakta (jednjak, mi{i}ni `eludac, tanko crevo). Najzna~ajniji uzro~nici ovakve infekcije jesu Echinuria uncinata, Tetrameres fissispina i Hystrichis tricolor. Echinuria uncinata i Tetrameres fissispina su spiruroide familije Acuaridae, odnosno Tetrameridae. Hystrichis tricolor je dioktofimoida iz familije Dioctophymidae. Echinuria uncinata je kon~asti helmint du`ine 9-10 (mu`jak), odnosno 12-18 mm (`enka). Ulogu prelaznih doma}ina u njegovom razvoju imaju vodeni rakovi ( Daphnia spp). Inficirane su divlje i doma}e patke i guske, a postoje opisi i kod labudova. U pravom doma}inu helminti se zavla~e u sluzoko`u `lezdanog `eluca, u grupama od 2-6, izazivaju zapaljenje i proliferaciju u vidu nodula. ^vorovi mogu da budu pre~nika i do 1,5 cm. Isovremeno, sluzoko`a je prekrivena obilnom sluzi. Uginu}e mo`e da nastupi usled izgladnjivanja zbog redukovanog lumena `lezdanog `eluca, kao i eventualne opturacije nodularnim promenama. Tetrameres fissispina ima ve}i broj razli~itih vrsta prelaznih doma}ina - osim vodenih rakova, to mogu da budu buba-{vabe, skakavci i razni tvrdokrilci. Infekcija je najra{irenija kod divljih ptica (divlje patke i guske). Mo`e da bude prisutna i kod sve doma}e `ivine, naj~e{}e kod patke, goluba i }urke. Parazit ima veoma izra`en seksualni dimorfizam - `enke su okruglaste, dijametra do oko 5 mm, mu`jaci su kon~asti, du`ine do 6 mm, sa dva uzdu`na reda trnolikih nastavaka okrenutih put nazad. @enke parazitiraju u `lezdama `eluca, a mu`jaci na njegovoj povr{ini, ispod sloja sluzi. Hystrichis tricolor je parazit prvenstveno divlje patke, mada je opisan i kod doma}e. Razvija se posredstvom prelaznih doma}ina, brojnih vrsta oligoheta. Kod histrihisa postoji trobojna prebojenost tela (belo-crveno-crno), odakle etimolo{ki poti~e naziv vrste. Veli~ina helminata iznosi od 2,5 cm (mu`jak) do oko 4 cm (`enka). Helminti su na prednjem kraju tela prekriveni brojnim redovima trni}a. Jaja su veli~ine oko 85 x 40 µm, sa opnom koja kao da je posuta granulama. Paraziti borave najpre u `lezdama `lezdanog `eluca, zatim u ~vornatim tvorevinama raspore|enim na celoj povr{ini njegove sluzoko`e. Noduli mogu i da se zagnoje. Ukoliko perforiraju ka spoljnoj strani `eluca, razvijaju se adhezije kojima `eludac mo`e da priraste za plu}a ili srce. U takvim slu~ajevima ishod je letalan. Terapija i profilaksa Terapija infekcije `lezdanog `eluca ptica sprovodi se kao i kod ve}ine helmintoza od kojih one oboljevaju ( W Askaridioza. Terapija). Profilaksa verminoznog gastritisa gusaka i pataka svodi se na poku{aje uni{tavanja prelaznih doma}ina ( W Kapilarioza. Profilaksa). MIGRIRAJU]E LARVE KOD ^ OVEKA (LARVA MIGRANS CUTANEA ET LARVA MIGRANS VISCERALIS) Organizam ~oveka mogu da napadnu brojne vrste helminata za koje u normalnim prilikama on nije doma}in. Nematode koje na ovakav na~in zapo~inju parazitizam kod ~oveka ne mogu da kompletiraju svoj `ivotni ciklus, ve} se on prevremeno zavr{ava u odre|enom stadijumu razvoja. Fenomen koji se pri tome razvija nazvan je migriraju}a larva ili larva migrans. U zavisnosti od mesta na kojima ove nematode borave, poku{avaju}i da `ive parazitskim na~inom `ivota, migriraju}e larve su podeljene na kutane i visceralne. Migriraju}e larve u ko`i (larva migrans cutanea syn. larva currens) kod ~oveka pred stavljaju nezrele oblike nematoda familija Ancylostomatidae i Strongyloides spp, a koji nisu prilago|eni parazitizmu kod ~oveka. Larve ovih helminata prodiru perkutano, retko se zadr`avaju na mestu prodora, migriraju u ko`i, ostavljaju}i za sobom izuvijane, crvenkaste tragove zapaljenske reakcije (Slika 86). U ko`i se i zavr{ava njihov razvoj. Ceo proces traje nekoliko nedelja. Slika 86. Larva migrans -promene na ko`i Pri ponovljenim infekcijama reakcija mo`e da bude burna usled razvoja preosetljivosti (Slika 87). Slika 87. Larva migrans -reakcija preosetljivosti Kao najzna~ajnije vrste ankilostomatida u patologiji izazvanoj migriraju}im larvama, navode se Ancylostoma brasiliense, Uncinaria stenocephala i Bunostomum phlebotomum. Od manjeg su zna~aja Ancylostoma caninum i Ancylostoma ceylanicum. Ancylostoma brasiliense je parazit mesojeda (pas, ma~ka, lisica, vuk i dr) u tropskim i suptropskim predelima, a Ancylostoma ceylanicum parazitira u tankom crevu vi{e vrsta glodara. U okviru roda Strongyloides, kao uzro~nici sindroma kutane migriraju}e larve, opisani su Strongyloides papillosus, S. stercoralis, S. myopotami i S. procyonis. Nematode roda Strongyloides ne ispoljavaju naro~ito izra`enu sklonost ka parazitizmu kod jedne odre|ene vrste, ali mo`e da se ka`e da je Strongyloides myopotami prvenstveno parazit nutrije, a S. procyonis - rakuna. Larva migrans visceralis je naziv za larve helminata koji migriraju po raznim visceralnim organima ~oveka, za koje on nije odgovaraju}i doma}in. Naj~e{}i uzro~nici sindroma visceralne migriraju}e larve jesu nematode mesojeda roda Toxocara. Larve Toxocara canis su ~est uzro~nik sindroma izazvanog migriraju}im larvama, a najizra`eniji patogeni efekat ispoljavaju ako se na|u u oku. Toxocara cati retko u~estvuje u etiologiji sindroma, ali zato odrasli primerci mogu da parazitiraju u tankom crevu ~oveka. Sindrom visceralne migriraju}e larve odlikuje se hroni~nom hipereozinocitofilijom, eozinofilnim granulomatoznim lezijama i hepatomegalijom. Infiltracija plu}a, kao i hiperglobulinemija usled pove}anja .-globulinske frakcije tako|e su ~esti. Sindromom su naj~e{}e obuh va}ena deca starosti do oko ~etiri godine, zbog ~estog bliskog kontakta sa psima. Hipereozinocitofilija je stalno prisutan simptom. Broj eozinofilnih granulocita mo`e da prema{i i 50 %. Povremeno se javlja hipertermija. Inapetencija je pra}ena sporijim rastom i razvojem. Ka{alj, mialgija i artralgija su skoro stalni simptomi. Larve se naj~e{}e nalaze u jetri, plu}ima, mozgu, ali su nala`ene i u oku. De{avalo se da su promene u oku, eozinofilni granulomi, pogre{no dijagnostikovani kao retino-blastomi, zbog ~ega je ~ak dolazilo i do nepotrebne enukleacije oka. Retko se sre}e kombinovani oblik migriraju}e larve, kutano-visceralna, koja odre|eno vreme boravi u ko`i i organima ~oveka. Jedan od uzro~nika je larva spiruroidee Gnatostoma spinigerum. Infekcija se sre}e na Dalekom istoku i u Australiji. Odrasli helminti parazitiraju u `elucu psa i ma~ke. Re|e u etiologiji u~estvuju larve Gnathostoma hispidum. Larveni oblici u migraciji nalaze se kod ~oveka naj~e{}e u ko`i, izmedu stratum germinativum i korijuma, ali su nala`eni i u ve`nja~i oka. ^ovek se inficira uno{enjem incistiranih larvenih oblika parazita, koji se nalaze u termi~ki neadekvatno obra|enom mesu riba ili `aba. U ko`i ~oveka formiraju se ili nodularne tvorevine sa centrom koji ima sklonost ka stvaranju apscesa, ili pak vijugavi tuneli ispunjeni eozinofilnim i neutrofilnim granulocitima i plazma-}elijama. Dijagnoza stanja izazvanog migriraju}im larvama kod ~oveka postavlja se tehnikom ELISA (Enzyme-linked immuno assay, imunoenzimski test). Uprkos brojnim nastojanjima da se na|e {to je mogu}e bolje re{enje, zadovoljavaju}a terapija sindroma migriraju}ih larvi kod ~oveka jo{ uvek nije poznata. AKANTOCEFALOZE MAKRAKANTORINHOZA SVINJA (MACRACANTHORHYNCHOSIS SUUM) Makrakantorinhoza predstavlja oboljenje tankog creva izazvano parazitizmom akantocefale Macracanthorhynchus hirudinaceus. Naj~e{}e se javlja kod svinje, mada mo`e da bude prisutno kod psa, gove~eta, majmuna, divljih mesojeda, glodara, pa i ~oveka. Macracanthorhynchus hirudinaceus je krupan crv, ru`i~aste boje, ~iji mu`jak meri 5-10 cm, a `enka 20-35 cm. Odlikuje ga prisustvo jakog retraktilnog rostruma nazvanog proboscis, kojim se fiksira za zid creva (Slika 88). Slika 88. Macracanthorhynchus hirudinaceus in situ Razvoj je indirektan; delom se odvija u nekoj od vi{e vrsta koprofagih insekata ( Melolonta melolonta, Scarabeus sacer, Cetonia aurata i dr). Jaja helminta su embrionirana u vreme polaganja - u njima se nalazi larva, akantor. U telesnoj duplji insekta, od njega se formira infektivna larva, akantela. Pravi doma}in se inficira uno{enjem prelaznog, u ~ijem se celomu razvila akantela. Prepatentni stadijum Macracanthorhynchus hirudinaceus iznosi oko 2-3 meseca. Paraziti u tankom crevu svinje mogu da `ive 1-2 godine. Ra{irenosti makrakantorinhoze doprinosi velika plodnost `enki parazita, zna~ajna otpornost njihovih jaja, kao i mogu}nost infekcije prelaznih doma}ina velikog intenziteta. Tako broj polo`enih jaja tokom dana mo`e da dostigne i 250 000. Jaja u spoljnoj sredini mogu da pre`ive godinama. Infektivna larva u celomu prelaznog doma}ina za{ti}ena je od spoljnih uticaja i sposobna za infekciju 2-3 godine, koliko `ivi prelazni doma}in. Postoje opisi infekcije koprofagih insekata i sa 130 akantela. Klini~ka slika oboljenja nije karakteristi~na. Kao posledica parazitizma javlja se poja~ana peristaltika i dijareja. Posledi~no, vremenom dolazi do smanjenja telesne mase. Kod inficiranih `ivotinja prisutan je bol u trbuhu. Mogu}a je pojava melene. Na mestu fiksiranja parazita postoje nekroti~na ognji{ta, okru`ena zapaljenskom zonom. Ove promene su tolikih dimenzija da ~esto mogu da se uo~e i sa serozne strane creva. Ukoliko helminti svojim proboscisom probiju i serozni omota~, nastaje perforacija creva koja naj~e{}e ima letalni ishod. Dijagnoza Dijagnoza makrakantorinhoze postavlja se koprolo{kim pregledom inficiranih `ivotinja. Jaja helminata dokazuju se primenom rastvora za flotaciju velike gustine ili pak sedimentiranjem. Karakteristi~nog su izgleda - tamno sme|a, ovalna, sa debelom ~etvoroslojnom opnom, koja okru`uje larvu poznatu kao akantor. Dimenzije jaja iznose 66-110 x 40-65 µm. Postmortalnim pregledom u tankom crevu svinja pronalaze se helminti karakteristi~nog izgleda, koji su prouzrokovali o{te}enja proboscisom. Terapija Profilaksa AKANTOCEFALOZA PTICA (ACANTHOCEPHALOSIS AVIUM) Akantocefaloza ptica je infekcija kojoj su izlo`ene ukoliko se gaje pored voda. Razlog tome je neophodno prisustvo akvati~nih prelaznih doma}ina. Dva su glavna prouzrokova~a akantocefaloze kod ptica- Polymorphus minutus syn. Polymorphus boschadis i Filicollis anatis. To su etiolo{ki agensi koji parazitiraju u tankom crevu pataka, gusaka, labudova i drugih divljih ptica, re|e i kod `ivine. Obe vrste se ubrajaju u sitna akantocefala. Du`ina tela `enke Polymorphus minutus ne prelazi 10 mm, a mu`jaka samo 3 mm. Boje je karakteristi~no narand`aste. Razvojni ciklus ove akantocefale odvija se preko krustacea Gamarus pulex i Gamarus lacustris. U ovim sitnim rakovima se za 1,5-2 meseca od akantora razviju akantele. Filicollis anatis je ne{to krupnija vrsta; mu`jaci su dugi 6-8, a `enke 10-25 mm. Boja mu`jaka je bela, a `enki `uta. Razvoj se obavlja posredstvom krustacea Asellus aquaticus. U njemu se za 25-40 dana formira akantela. Infekcija ptica dovodi do dijareje, apatije, postepenog progrediraju}eg smanjenja telesne mase i uginu}a. Nekroti~na ognji{ta u vidu nodula razli~ite veli~ine, maksimalno do veli~ine zrna gra{ka, uo~avaju se ve} sa serozne strane creva. Filicollis anatis je lokalizovan prete`no u srednjoj tre}ini tankog creva, a Polymorphus minutus u kaudalnoj. Kataralnim promenama zahva}eno je tanko crevo celom du`inom. Paraziti se nalaze pri~vr{}eni duboko zavu~enim proboscisom, koji mo`e da dopire do mi{i}nog, eventualno i seroznog sloja tankog creva. Dijagnoza Premortalna dijagnoza akantocefaloze kod ptica ograni~ena je na mogu}nost koproskopije i nalaza karakteristi~nih jaja. Simptomi su nespecifi~ni i nisu od koristi u dijagnostici. Postmortalnim pregledom zapa`aju se karakteristi~ne promene u tankom crevu i helminti pri~vr{}eni proboscisima na mestu lokalizacije. Terapija Profilaksa ARTROPODOZE LINGVATULOZA ( LINGUATULOSIS) Lingvatuloza je infekcija doma}ih i divljih `ivotinja pentastomidom imena Linguatula serrata syn. L. rhynaria. Izuzetno retko ova artropoda sre}e se i kod ~oveka. Sa stanovi{ta veterinarsko-medicinske parazitoligije, Linguatula serrata je jedina zna~ajna Pentastomida. Du`ina tela mu`jaka Linguatula serrata iznosi 18-20 mm, a maksimalna {irina 2 mm. @enka je duga 8-13 cm i malo {ira od mu`jaka. Oblik im je izdu`en, podse}a na jezik (etimologija naziva familije na srpskom jeziku - jezi~njaci). Odrasle primerke ove vrste nalazimo kod psa, vuka, re|e lisice, izuzetno su retko opisani kod kopitara, malih pre`ivara i ~oveka. Parazitiraju u nosnim i ~eonim {upljinama. Larve prvog i drugog stupnja razvoja razvijaju se uglavnom kod biljojeda (pre`ivari, kopitari, kuni}i), naj~e{}e po ingestiji zelene mase na kojoj se nalaze jaja parazita. Odrasle lingvatule su pri~vr{}ene za sluzoko`u nosa i sinusa kukicama koje okru`uju njihov usni otvor. Svojim prisustvom i pokretima izazivaju zapaljenje sluzoko`e, svrab, uznemirenost doma}ina, u~estalo kijanje, katkad i ote`ano disanje. Mogu}a je pojava poreme}aja degluticije, ili pak vomitusa. Infekciju mo`e da prati i gubitak telesne mase. Postoji mogu}nost infekcije ~oveka. Najte`u komplikaciju infekcije predstavlja aspiracija odraslih primeraka, kada mo`e da nastupi i letalan ishod usled asfiksije. Dijagnoza Ta~na dijagnoza lingvatuloze postavlja se nalazom jaja u nosnom sekretu. Jaja ponekad mogu da se doka`u metodom flotacije u izmetu. Terapija i profilaksa DEMODIKOZA ( DEMODICOSIS) Demodikoza je ektoparazitoza vi{e vrsta sisara, izazvana akarinama familije Demodicidae, roda Demodex. Opisano je ukupno preko 60 vrsta unutar roda. Sa izuzetkom parazita svinje i ~oveka, vrste nose naziv prema doma}inima - Demodex canis, D. bovis, D. cati, D. ovis, D. caprae, D. equi, D. cuniculi. Kod svinje demodikozu prouzrokuje Demodex phylloides, a kod ~oveka Demodex brevis i D. folliculorum. Demodicide pripadaju podredu Prostigmata, ili Trombidiformes, reda Acarina. Telo je crvoliko, du`ine 100-330 µm. Parazitiraju u dla~nim folikulima i lojnim `lezdama (Slika 89). Lokalizacija parazita u ovim strukturama ko`e znatno ote`ava le~enje, jer je uzro~nik te{ko dostupan akaricidima. Demodikoza je ektoparazitoza koja, za razliku od {uge, nije kontagiozna, niti promene koje je prate izazivaju svrab. Slika 89. Demodex sp. in situ DEMODIKOZA PASA ( DEMODICOSIS CANIS) Demodikoza ima najve}i zna~aj kod pasa, kako zbog ra{irenosti infekcije kod ovih `ivotinja, tako i po te`ini klini~kih promena, prognoze i le~enja. Izgleda da kod pasa mora da postoji i neki dodatni faktor koji uslovaljava klini~ko ispoljavanje bolesti, jer se i kod velikog broja zdravih pasa mogu da na|u primerci Demodex canis. Poznato je da su odre|ene rase predisponirane (nema~ki ov~ar). Verovatno je da imuni status tako|e ima uticaja. Ustanovljena je i nasledna predispozicija za demodikozu; zbog toga ne treba da se dozvoli parenje pasa koji su bolovali od generalizovane demodikoze. Stres bitno uti~e na intenzitet klini~kih promena kod demodikoze. Hormonske promene, kao i graviditet, mogu da imaju velikog uticaja na ispoljavanje bolesti. Demodex canis ispoljava imunosupresivno delovanje na obolele pse. Infekcija pasa nastaje u prvim danima `ivota, prilikom sisanja. To je period kada su {tenad u dugotrajnom bliskom kontaktu sa ko`om majke, od koje se tada i inficiraju. Klini~ki znaci bolesti ispoljavaju se kasnije, ili - kod najve}eg broja pasa -nikad. U zavisnosti od lokalizacije promena, kod pasa se demodikoza opisuje kao E lokalizovana demodikoza E generalizovana demodikoza E pododermatitis prouzrokovan vrstom Demodex canis. Oblici bolesti su skvamozni i pustulozni. Pustulozna forma je posledica sekundarne bakterijske infekcije naj~e{}e stafilokokom. Lokalizovana demodikoza Lokalizovana demodikoza obi~no po~inje na licu ili prednjim nogama, kao jasno ograni~ena, crvenkasta lezija koja se peruta (Slika 90). Naj~e{}e spontano prolazi. Slika 90. Lokalizovana demodikoza psa Lokalizovana demodikoza je skoro isklju~ivo bolest {tenadi. Kod {teneta obolelog od ove forme postoji {ansa od oko 90 % da nastupi spontano izle~enje. Ukoliko je bilo obolelih me|u precima, {ansa se smanjuje na 50 %. Prema aktuelnim shvatanjima, lokalizovana demodikoza kod {tenadi ne treba da se le~i, ve} se prati da li }e se razviti u generalizovanu. Ukoliko izle~enje nastupi spontano, {tenad mo`e da se koristi za priplod. Ako se bolest generalizuje, pas treba da se kastrira. Odrasli psi re|e obole od lokalizovane demodikoze. Za sada ne postoji dovoljno pouzdanih podataka u literaturi na osnovu kojih bi se procenio zna~aj i dala prognoza u svakom pojedina~nom slu~aju pojave lokalizovane demodikoze kod odraslog psa. Uve}ani limfni ~vorovi su prognosti~ki nepovoljni i obi~no su predznak pojave generalizovane forme. Generalizovana demodikoza Generalizovana demodikoza obi~no po~inje kao lokalizovana. Kasnije je zahva}ena ko`a celog tela, pokrivena je krastama, mestimi~no bez dlake, peruta se (Slika 91). Slika 91. Generalizovana demodikoza psa Obi~no se javlja kod mladih pasa. Odrasli psi naj~e{}e ne obole, osim kada im je imuni sistem poreme}en, ili ako imaju maligne tumore. Prognoza generalizovane demodikoze kod pasa mla|ih od godinu dana u prili~noj meri je povoljna - 30-50 % obolele {tenadi spontano ozdravi, bez bilo kakvog le~enja, mada je le~enje naj~e{}e potrebno, da bi se olak{alo ozdravljenje. Pododermatitis Pododermatitis izazvan demodeksom javlja se na {apama (Slika 92). ^esto je pra}en bakterijskom infekcijom. Najte`i oblici zabele`eni su kod pasa rasa stari engleski ov~arski pas i {ar-pej. Paraziti mogu da budu toliko duboko lokalizovani da mogu da se doka`u jedino u materijalu uzetom biopsijom. ^esto se de{ava da kod le~enja generalizovane demodikoze {ape predstavljaju poslednje upori{te demodeksa. Slika 92. Pododermatitis prouzrokovan demodikozom Slika 93. Pododermatitis - gro plan Terapija Kod generalizovane demodikoze obi~no je prisutna i sekundarna infekcija ko`e, koju treba le~iti antibioticima. Kortizonski preparati se ne primenjuju u terapiji demodikoze, jer umanjuju imuni odgovor doma}ina i u ovom slu~aju od njih je ve}a {teta nego korist. Izvesna pobolj{anja kod generalizovane demodikoze posti`u se visokim dozama vitamina E. Nije sasvim jasno da li je to posledica neposrednog delovanja tokoferola, ili je on poja~ao delovanje amitraza. Dobra ishrana pobolj{ava uslove za ozdravljenje. Tako|e, obolele pse treba redovno dehelmintisati i vakcinisati. DEMODIKOZA DRUGIH VRSTA @ IVOTINJA Zna~aj demodikoze kod drugih vrsta sisara daleko zaostaje za zna~ajem kod pasa. Kod ma~ke, svinje, gove~eta, ovce, koze i kuni}a pojava demodikoze neuporedivo je re|a, a po povr{ini ko`e koju zahvata naj~e{}e ne prelazi okvire lokalizovane ektoparazitoze. Vrste roda Demodex strogo su specifi~ne u pogledu izbora doma}ina, te nema preno{enja infekcije me|u pripadnicima raznih vrsta sisara. Demodikozu gove~eta prouzrokuje Demodex bovis. Prema rezultatima istra`ivanja u nekim delovima SAD kod 10-15 % zdravih goveda evidentirana je infekcija malim brojem demodeksa, uz potpuno odsustvo simptoma. Bolest zapo~inje na glavi i prednjim nogama, u vidu alopecije i pojave vezikula veli~ine glave ~iode do zrna gra{ka. Diferencijalno-dijagnosti~ki dolazi u obzir sarkoptes-{uga. Promene se {ire na predeo ramena i le|a. Stres, deficitarna ishrana i genetski ~inioci imaju uticaja i na klini~ko ispoljavanje demodikoze kod goveda. Sli~ne promene zabele`ene su i kod koza. Uzro~nik je Demodex caprae. Oboljene ovaca je retko. Javlja se u vidu lokalizovanih promena koje se perutaju. Demodikoza konja je benigne prirode. Mogu da se jave alopecija, perutanje ili pustule, pra}eni pruritusom. Promene su obi~no ograni~ene na vrat, postepeno jenjavaju, ili se {ire na predeo glave, prednjih nogu i le|a. Demodex phylloides kod svinja izaziva pustulozne promene. Prva pojava lezija je oko o~iju i na nju{ci, odakle mogu da se {ire ka trbuhu. Ma~ke retko oboljevaju od demodikoze. Promene se javljaju u spoljnjem u{nom kanalu i na glavi. Oboljenje kuni}a je relativno retko. Ukoliko postoji potreba da se le~i demodikoza, kod svih `ivotinja, osim kod ma~ke mo`e da se koristi amitraz (u obliku kupke, 125 ppm). KRPELJI I NJIHOV ZNA^AJ ZA DOMA] E @IVOTINJE I ^ OVEKA Ixodoidea ili krpelji su akarine krupnog tela. Neke vrste `ive parazitski, a mnoge su vektori ili prelazni doma}ini brojnih uzro~nika zaraznih i parazitskih bolesti. Ixodoidea se dele na familije Argasidae i Ixodidae. U skladu sa tim i prisustvo krpelja na doma}inu naziva se argasidoza (argasidosis), odnosno iksodidoza (ixodidosis). Pripadnici dveju familija bitno se razlikuju po odre|enim osobinama, a naro~ito po u;estalosti i trajanju hematofagije. @enke iksodidnih krpelja pri~vrste se za ko`u, sisaju krv i samo site padaju na tlo, dok `enke argasidnih krpelja sisaju krv vi{e puta, uglavnom no}u. Krpelji familije Ixodidae U Evropi `ive vrste {est rodova iksodida E Ixodes, E Haemaphysalis, E Hyalomma, E Dermacentor, E Rhipicephalus i E Boophilus. Rod Ixodes ima brojne vrste od kojih je u svetu najrasprostranjenija Ixodes ricinus. Larve, nimfe i adulti sisaju krv razli~itih doma}ih i divljih `ivotinja i ~oveka. Od vrsta roda Haemaphisalis, kad nas je vrlo rasprostranjen Haemaphysalis punctata. Napada kopitare, pse, goveda i prenosi Babesia bigeminum. Ostale vrste jesu H. sulcata, H. inermis, H. otophila, H. concinna. H. otophila sisa krv kopitara i jelena. Vrste roda Hyalomma su najve}i krpelji. Hyalomma detritum syn. mauritanicum je veoma rasprostranjen. Hyalomma excavatum takode `ivi na na{im prostorima i prenosi tajleriozu. H. scupense i H. plumbeum su druge poznate vrste ovog roda. Krpelji Dermacentor spp bodu prvenstveno kopitare i pse, ali mogu i ostale vrste `ivotinja. Vrste - Dermacentor marginatus, D. reticulatus i D. pictus; ovaj poslednji prenosi Babesia caballi. Kod ~oveka Dermacentor spp. prenose uzro~nike Q-groznice i tularemije. Rhipicephalus bursa i Rh. sanguineus su najpoznatije vrste svoga roda. Prvi napada pre`ivare, konje i pse, retko druge `ivotinje. Vektor je Babesia bovis, B. bigeminum, B. canis, Theileria parva. Rhipicephalus sanguineus je kosmopolitski vektor Babesia canis. Ostale zna~ajnije vrste su Rh. appendiculatus i Rh. evertsi. Krpelji roda Boophilus su najsitniji krpelji. Kod nas se nalazi Boophilus calcaratus. Prenosilac je Babesia bigemina i B. bovis. Ostale vrste roda jesu B. annulatus (Amerika) i B. decoloratus (Afrika). Zna~aj iksodida Iksodide nanose {tete `ivotinjama ~iju krv sisaju na dva na~ina: uzimanjem krvi, (naro~ito ako su mnogobrojni, Slika 94). i preno{enjem raznih infekata. Slika 94. Brojni krpelji na ko`i gove~eta Ovaj drugi momenat je naro~ito zna~ajan kada se radi o vrstama koje prenose uzro~nike babezioze. [irom Evrope babeziozu goveda prenose Ixodes ricinus i Haemaphysalis punctata. Slika 95. Boophilus sp. na ko`i gove~eta Krpeljska paraliza (tik-paraliza, tick paralysis) nastaje kao posledica patogenog delovanja toksina iksodidnih krpelja. Do sada je poznato da 43 vrste iz deset rodova mogu da izazovu ovo stanje. Zbog boravka na pa{njaku, naj~e{}e stradaju ovce i to u mla|em uzrastu. Osetljiva su i goveda. Slika 96. Krpeljska paraliza kod teleta Paraliza je bilateralna, simetri~na i zahvata prvo zadnje ekstremitete. [iri se ascendent- no i mo`e da zahvati i muskulaturu koja u~estvuje u disajnim pokretima, zbog ~ega nastaje uginu}e. Specifi~no le~enje ne postoji. Sa obolele `ivotinje treba {to pre odstraniti krpelje, posle ~ega se stanje popravlja. Ukoliko se krpelji uklone na vreme, nastaje potpun oporavak. Uni{tavanje iksodida Uni{tavanje iksodidnih krpelja je te`ak zadatak, pogotovo ako meteorolo{ki uslovi i osobine terena pogoduju njihovom razmno`avanju. Dugotrajna su{a smanjuje njihov broj. Ima smisla promena pa{njaka (rotacija), kao i povremeno preoravanje zemlji{ta. Na doma}inima se krpelji uni{tavaju onda kada je njihova populacija brojna, a {tete koje nanose znatne ( X Terapija ektoparazitoza doma}ih `ivotinja). U Srednjoj Americi i Australiji u upotrebi je rekombinantna vakcina koja se spravlja od endogenih antigena krpelja. Pri sisanju krvi doma}ina, krpelji unose stvorena antitela, koja se prihvataju za povr{inu enterocita parazita, spre~avaju}i proces resorpcije. Kao posledica ovih promena, nastaje deficit u ishrani krpelja, njihova vitalost je oslabljena i prevremeno mogu da spadnu sa doma}ina. Tako|e se smanjuje plodnost `enki, {to sve ima za posledicu smanjenje populacije krpelja. Krpelji familije Argasidae Ve}inom su paraziti u tropskim i suptropskim predelima. U Evropi se sre}u jedino vrste roda Argas. Argas persicus. Odrasli primerci su jajolikog oblika, pljosnati, sme|e-sive boje. Dimenzije tela dosti`u 7-10 x 5-6 mm. Mu`jak je ne{to sitniji od `enke. Argas persicus je `itelj toplih predela. Naj~e{}e se nalazi u koko{arnicima, gde napada galinacea, ali i drugu `ivinu. Ako `ivina boravi na drve}u, krpelji se zavla~e i pod koru drveta. Argas reflexus je krpelj golubova. @u}kaste je boje. Ima ga u Evropi i severnoj Africi. Naj~e{}e se nalazi u golubarnicima. Napada i ljude. U tropskim krajevima sre}u se i vrste roda Ornithodorus - O. savignyi, O. moubata, O. pavimentosus, O. megnini, O. normandi, O. marocanus. Napadaju ~oveka i `ivotinje. Zna~aj argasida Argaside nanose dvostruke {tete - bodenjem i sisanjem krvi uznemiravaju svoje doma}ine, i mogu da u~estvuju u preno{enju uzro~nika zaraznih bolesti (spirohete, Aegyptianela pullorum). Odrasle argaside napadaju doma}ine samo no}u i ako se ne uznemiravaju tokom sisanja krvi, na doma}ina se vra}aju tek posle du`eg vremena. Larve se pronalaze naj~e{}e na vratu, grudima i donjoj povr{ini krila ptica, ponekad gusto pore|ani, kada izgledaju kao sme|kasta ili crnocrvena zrnca prosa. Gubitak krvi je srazmeran broju prisutnih krpelja. Dodatni efekat ima ometen miran san napadnutih ptica. Kod napadnutih ptica izra`eni su mr{avljenje, gubitak krvi, pad nosivosti. Ponekad su zastupljeni i nervni poreme}aji. Ove promene su posledica gubitka krvi, ali nije isklju~eno da krpelji inokuli{u i neke materije sa hemoliznim dejstvom. Argas persicus ima va`nu ulogu u {irenju spirohetoze `ivine. Po{to se spirohete razmno`avaju i u jajniku krpelja, jaja, odnosno larve krpelja su infektivni. Uni{tavanje argasida Uni{tavanje argasida je slo`en posao. Posti`e se mehani~kim i termi~kim tretmanom, kao i medikamentima. Cilj mehani~kih metoda je da se sakupe i uni{te svi krpelji. Treba imati na umu da i u tlu ispod improvizovanih `ivinarnika mogu da postoje gnezda krpelja koja treba da se uni{te. Akaricidi koji uni{tavaju argaside opisani su u poglavlju Terapija ektoparazitoza doma}ih `ivotinja (X). [UGARCI I [ UGA ( SCABIES) Pripadnici familija Sarcoptidae i Psoroptidae, ili {ugarci u u`em smislu, pripadaju redu Astigmata ili Sarcoptiformes ({ugarci u {irem smislu). Obuhvataju parazitske akarine koje `ive na povr{ini ko`e ili u epidermu. Osim ovih, Cytodytidae tako|e imaju izvesnog veterinarskomedicinskog zna~aja. Familija {ugaraca Sarcoptidae obuhvata rodove ~ije vrste parazitiraju u epidermu E Sarcoptes, E Notoedres i E Cnemidocoptes. Familija {ugaraca Psoroptidae obuhvata rodove E Psoroptes, E Chorioptes i E Otodectes. Familija Cytodytidae obuhvata dva roda - Cytodytes i Laminosyoptes. Cytodytes nudus parazitira u vazdu{nim putevima, vazdu{nim kesama i trbu{noj duplji `ivine. Laminosyoptes cysticola je parazit potko`nog tkiva galinacea. Dimenzije mu`jaka iznose 0,20-0,23 x 0,09-0,10 mm. Po izumiranju {ugaraca na mestu njihove lokalizacije stvaraju se mle~nobela zakre~enja veli~ine zrna prosa. Kod starijih ptica ovakve cisti~ne tvorevine moge da se na|u u velikom broju. [UGA ( SCABIES) Oboljenje ko`e izazvano {ugarcima naziva se {uga ili scabies. Generalno, {ugarci su specifi~ni u odnosu na doma}ina. Medutim, oni mogu privremeno ili trajno da borave na nespecifi~nom doma}inu. Privremeni boravak rezultuje blagim promenama na ko`i koje spontano prolaze. Svaka doma}a `ivotinja ima nekoliko svojih vrsta {ugaraca. Zbog razlika u na~inu `ivota, oni izazivaju promene koje su razli~ite po karakteru i zna~aju. Sa aspekta patogeneze i terapije najve}i je zna~aj sarkoptoze, a sa aspekta epizootiologije najzna~ajnija je psoroptoza. Notoedroza ma~ke je po mnogo ~emu sli~na sarkoptozi. Psoroptoza konja i gove~eta je ~esta i skoro isto toliko zna~ajna kao i sarkoptoza. Horioptoza, otodektoza i knemidokoptoza imaju manji zna~aj. Specifi~nost u odnosu na doma}ina predstavlja va`nu karakteristiku {ugaraca. Specifi~nost nije podjednako izra`ena kod svih vrsta. Ipak, pojava da se isti {ugarci zadr`e i razvijaju osim kod specifi~nog doma}ina i njegovih najbli`ih srodnika, i kod filogenetski udaljenih vrsta `ivotinja - predstavlja retkost. Sposobnost zadr`avanja i ograni~ena sposobnost razmno`avanja na nespecifi~nom doma}inu omogu}avaju parazitizam. Ovu osobinu neosporno poseduje Sarcoptes scabiei var. canis. Postoje {ugarci, kao {to su ostali pripadnici roda Sarcoptes i Notoedres cati, koji poku{avaju da se nasele u ko`i bilo koje vrste sisara, ~ak se i kra}e vreme zadr`avaju u njoj. U zavisno od osetljivosti i otpornosti ko`e nespecifi~nog doma}ina, parazitizam ovih {ugaraca dovodi do promena koje veoma podse}aju na sarkoptozu. Ove promene kratko traju i spontano i{~ezavaju. Zapa`eno je da otpornost organizma doma}ina igra veoma va`nu ulogu u razvoju promena i klini~kom ispoljavanju {uge. Kod `ivotinja sa solidnom otporno{}u {ugarci ili ne mogu da se nasele, ili ako se i nasele, postaju slabo vitalni i ubrzo uginu, te nastaje spontano izle~enje. Neretko se de{ava da {ugarci nasele ko`u doma}ina, ali usled delovanja odbrambenih mehanizama ne mogu da se razmno`avaju, pa nastaje tzv. skrivena {uga. Skrivena {uga ima naro~iti zna~aj sa aspekta epidemiologije. Klini~ki ispoljena {uga razvija se samo kod `ivotinja oslabljenog imunog statusa. [uga konja (Scabies equorum) Kod konja parazitiraju tri vrste {ugaraca: Sarcoptes scabiei var. equi, Psoroptes equi var. equi i Psoroptes bovis var. equi. Sarkoptoza je vrsta {uge koja se pod nepovoljnim uslovima dr`anja i nege najbr`e {iri, naro~ito u zimskom periodu. Slika 97. Psoroptes-{uga kod konja Neposredno po nastanku infekcije {ugarci se naseljavaju u hodnicima koje su izbu{ili u epidermu, gde `enke pola`u jaja. Iz jaja se za 2-3 dana izlegu larve sa tri pra nogu od kojih posle presvla~enja nastaju nimfe I i II stadijuma sa osam nogu i, najzad, odrasli primerci. Ceo ciklus ravoja zavr{ava se za 2-4 nedelje. Infekcija po pravilu nastaje lutkama kasnijih stadijuma ili mladim `enkama. [ugarci se {ire direktno, kontaktom sa obolelom `ivotinjom, ili posredstvom nespecifi~nih doma}ina, naj~e{}e ljudi koji se brinu o `ivotinjama, preko pribora za negu i sl. Van tela doma}ina sarkoptes-{ugarci `ive najvi{e do tri nedelje. Imaju}i to u vidu, kao i trajanje embrionalnog razvoja, objekat u kome su boravile `ivotinje obolele od sarkoptoze smatra se slobodnim od {ugaraca ako je bio prazan ~etiri nedelje. Sarkoptesi konja mogu da pre|u na ~oveka, ali ne i da se nasele u parazitolo{om smislu re~i, odnosno ne mogu da se razmno`avaju u ko`i ~oveka. U uslovima koji pogoduju infekciji ~oveka (u~estao kontakt sa obolelom `ivotinjom, spavanje u {tali i sl) mogu da se razviju promene koje podse}aju na {ugu i koje spontano prolaze kada mogu}nost stalne infekcije prestane. Sarkoptoza konja zapo~inje prvo na ko`i glave, vrata i grebena. {ugarci ne napadaju delove ko`e obrasle dugom dlakom. Na mestu prodiranja izaziva~a u ko`u prvo se pojavljuju ~vori}i, a zatim sitne vezikule usled nakupljanja te~nog sadr`aja. Kasnije nastaju podru~ja bez dlake koja se intenzivno perutaju, prvobitno veli~ine zrna so~iva, od kojih konfluiranjem nastaju ve}e povr{ine. Promene se brzo {ire, perutaju se krupniji delovi ko`e, sasu{eni epiderm zadebljava, ko`a postaje rapava i naborana. [uga je pra}ena intenzivnim svrabom, zbog ~ega se `ivotinje ~e{u o zid ili predmete u okolini. Promene se {ire utoliko br`e, ukoliko je slabija op{ta otpornost `ivotinja i kondicija. Ako su zahva}ene velike povr{ine ko`e, javlja se gubitak telesne mase. Iako se na osnovu klni~kih simptoma sarkoptoza mo`e da prepozna, korisno je dijagnozu potvrditi mikroskopskim nalazom {ugaraca. Ponekad se u po~etnom stadijumu bolesti {ugarci te`e nalaze, ali kada su promene toliko uznapredovale da se javlja zadebljanje i naboranost ko`e, njihovo dokazivanje ne predstavlja problem. Psoroptoza se po pravilu sporije {iri i ne zahvata celu povr{inu tela. Po~inje na ivici grive, {iri se na podru~je vrata, lopatica i u najgorem slu~aju promenama su zahva}ena ostrva ko`e na pojedinim delovima trupa. Embrionalni i postembrionalni razvoj psoroptes-{ugaraca odvija se ne{to br`e od sarkoptesa i traje ukupno oko dve nedelje. Infekcija se po pravilu {iri direktnim kontaktom. Van doma}ina psoroptes-{ugarci mogu da `ive du`e od sarkoptesa, odnosno 4-6 nedelja. Objekat je slobodan od psoroptesa posle osam nedelja. [ugarci se zadr`avaju na povr{ini ko`e. Hrane se tkivnom te~no{}u do koje dolaze ubodom, pomo}u usnog aparata. Na mestu uboda nastaje crvenkasti ~vori} koji kasnije donekle splasne. Na napadnutim delovima ko`e javljaju se kruste i alopecija. Ko`a postaje suva, zadebljala i naborana. [uga se {iri sa ivica promenjenih mesta. Pregledom uzorka ko`e sa tih lokacija {ugarci se lako pronalaze. Horioptes-{uga se javlja po pravilu samo na distalnim partijama nogu hladnokrvnih rasa konja kod kojih su ovi predeli obrasli gustom i ne{to du`om dlakom. Sporo se prenosi. Usled jakog svraba `ivotinje su uznemirene, taru noge, grickaju promenjene delove nogu. [uga goveda (Scabies bovum) [uga se kod goveda javlja u tri oblika - kao sarkoptoza, psoroptoza i horioptoza. Sarkoptoza je pra}ena najte`im promenama koje mogu da se jave i kod psoroptoze, dok horioptoza predstavlja retko oboljenje i nema ve}eg zna~aja. Sarkoptozu goveda izaziva Sarcoptes scabiei var. bovis. [iri se sa ko`e glave na vrat i grudni ko{. Promene su sli~ne kao kod sarkoptoze konja. U uznapredovalim slu~ajevima upadljiva je gruba naboranost ko`e. Bolest se brzo {iri sa `ivotinje na `ivotinju. Posle poku{aja da se naseli na ko`i ~oveka, Sarcoptes scabiei var. bovis mo`e da se odr`i izvesno vreme, ali ne i da se razmno`ava. Slika 98. Horioptes-{uga gove~eta Psoroptozu kod goveda izaziva Psoroptes equi var. bovis. Inicijalne promene se javljaju na vratu, pri korenu repa ili zadnjem delu tela, odakle se {ire, ponekad zahvataju}i i bokove. Ko`a postaje krvgava. Horioptoza goveda uzrokovana vrstom Chorioptes bovis var. bovis zapo~inje na distalnim predelima nogu, odakle mo`e da se pro{iri proksimalno na natkolenice, zadnji deo tela i, retko, na le|a. [uga ovaca (Scabies ovium) [uga ovaca se javlja u tri oblika - kao psoroptoza (uzro~nik Psoroptes equi var. ovis), sarkoptoza ( Sarcoptes scabiei var. ovis) i horioptoza ( Chorioptes bovis var. ovis). Jedino psoroptoza mo`e da predstavlja problem stada. Psoroptes-{ugarci napadaju regione tela obrasle najkvalitetnijom vunom - le|a i krsta, odakle mogu da se ra{ire po celom trupu (Slika 99). Na mestu uboda {ugaraca prvo se javlja crvenkasti ~vori} veli~ine glave ~iode, zatim meka vezikula i najzad sitne kraste. Po{to je razvoj patolo{kih promena pra}en intenzivnim svrabom, `ivotinje trljaju telo o okolne predmete, grizu ko`u, a vuna im opada. Usled brzog razmno`avanja, {ugarci napadaju nove predele ko`e, koji konfluiraju. Na mestima promena vuna je opala ili je njena veza sa ko`om veoma labava. Razvojem krusti ko`a zadebljava i postaje naborana. U zapu{tenim slu~ajevima, kod `ivotinja koje se lo{e hrane i slabo neguju, posebo zimu, vuna mo`e da opadne sa cele povr{ine trupa, ili runo visi u komadima. Mr{avljenje je tada vrlo izra`eno i mo`e da napreduje do stanja krajnje kaheksije. Slika 99. Psoroptes-{uga ovce Kada nastanu povoljne vremenske prilike, naro~ito leti, u slu~aju infekcije manjeg intenziteta, stanje mo`e brzo da se pobolj{a. Na mestima gde su kraste po~inje rast vune, smanjuje se broj {ugaraca i `ivotinje izgledaju kao da su izle~ene. Ukoliko se ne primeni adekvatna terapija, bolest i dalje tinja; pri nastanku nepovoljnih vremenskih prilika ili oslabljenoj ishrani, promene ponovo postaju intenzivne. Ovako latentno inficirane `ivotinje su opasan izvor infekcije. Ve} na osnovu promena na ko`i i pona{anja `ivotinja mo`e da se postavi dijagnoza {uge. {ugarci se lako dokazuju u uzorcima ko`e uzetim skarifikacijom. [uga `ivine (Scabies avium cohortalium) Kod `ivine se {uga javlja u ekstenzivnim uslovima gajenja. Naj~e{}a {uga `ivine je {uga nogu koju prouzrokuje Cnemidocoptes mutans. Akarine su lokalizovane na delovima nogu bez perja, ispod ro`natog sloja epiderma (Slika 100). Od ove vrste {uge oboljevaju starije koko{ke i }urke, obi~no starosti preko dve godine. Usled stalnog nadra`aja i obilne eksudacije, hipertrofi{e stratum corneum, razvija se dermatitis chronica hypertrophicans. Vremenom se stvaraju naslage na nogama debljine i nekoliko centimetara. Prsti su deformisani, a mo`e da do|e i do njihove amputacije zbog poreme}ene vaskularizacije (pritisak o~vrslih naslaga na krvne sudove). [uga delova tela obraslih perjem je retka. Prouzrokuje je Cnemidocoptes gallinae. [ugarci su lokalizovani u predelu le|a, vrata, glave, grudi. Svojim parazitizmom izazivaju neodoljiv svrab, te se `ivina ~e{e i ~upa perje, koje i samo ispada. Inficiraju se koko{ke, golubovi, guske i fazani. Slika 100. Knemidokoptes-{uga nogu `ivine [uga drugih vrsta doma}ih `ivotinja Kod svinja {ugu izaziva samo Sarcoptes scabiei var. suis. Bolest je ~esta kod mla|ih kategorija `ivotinja, u lo{im uslovima dr`anja (Slika 101). Pojavu i {irenje olak{avaju pneumonija i askaridoza. Slika 101. Sarkoptes-{uga - uvo svinje Kod koza je naj~e{}a sarkoptes-{uga. Kod pasa je ~esta sarkoptoza. Inicijalnim promenama je zahva}ena ko`a lica, ponekad ko`a vrata ili ventralne strane abdomena. Odatle promene mogu da se pro{ire na celo telo. Svrab je veoma intenzivan. Dokazivanje {ugaraca je ponekad dugotrajno. Kod pasa se neretko javlja i otodektoza. Mogu} je i otitis externa, kada se {ugarci u velikom broju nalaze u cerumenu duboko u u{nom kanalu. ^esta je i latentna infekcija. Kuni}i i ma~ke mogu da inficiraju mlade pse notoedres-{ugarcima, kod kojih se razvija ju promene na glavi (Slika 102). Slika 102. Notoedres-{uga ma~ke Kod ma~aka je ~esta notoedroza, koja sa ko`e glave mo`e da se pro{iri na celo telo. U te{kim slu~ajevima na ko`i se javljaju grubi nabori i tvrde, suve kraste. Terapija {uge Le~enje {uge ima za cilj uni{tavanje {ugaraca koji se nalaze na ko`i ili u njoj. Doklegod se to ne postigne, ne mo`e se smatrati da je `ivotinja izle~ena. Jednokratni tretman ne daje zadovoljavaju}e rezultate ~ak ni sa najboljim preparatima, jer se ne posti`e uni{tavanje jaja prouzrokova~a oboljenja. Zato je za le~enje {uge potrebno najmanje dva tretmana. Revoluciju u terapiji {uge predstavlja otkri}e avermektina. Najpoznatiji je ivermektin. Prvobitno su bila poznata njegova delovanja na nematode, a kasnije je po~eo da se upotrebljava kao antiektoparazitik. Primenjuje se u le~enju {uge prouzrokovane sarkoptidama, u dozi 200 µg/kg, osim kod svinja, gde se daje u dozi od 300 µg/kg. Kod knemidokoptes-{uge nogu `ivine, prvo je neophodno da se omek{aju i pa`ljivo uklone debele naslage. To se posti`e mazanjem vazelinom, ili dr`anjem inficirane `ivine u posudama sa mineralnim uljem. Tek posle toga se primenjuje neki od ektoantiparazitika u vidu rastvora (malation, permetrin, karbaril). INFESTACIJA DERMANISUS-V VRSTAMA (DERMANYSSOSIS) Pod infestacijom vrstama roda Dermanyssus podrazumeva se parazitizam akarina familije Dermanyssidae. Telo Dermanyssus gallinae je jajolikog je oblika. Boja varira od `u}kastosive do crvene. Veli~ina mu`jaka je 0,5-0,7 mm, a `enke 0,6-1 mm. Dermanyssus gallinae parazitira kod galinacea, a neretko i kod ptica peva~ica koje se dr`e u kavezima. Pripadnici Dermanyssus spp. pola`u jaja na skrovitim mestima. Iz njih se izlegnu larve koje se bez sisanja krvi u roku od 24 h presvuku. Nimfe prvog stadijuma (protonimfe) sisaju krv i po pravilu se za 48 h presvuku u nimfe drugog stadijuma (deutonimfe). Posle jo{ jednog, tre}eg presvla~enja, koje usledi ve}inom u naredna 24 h, obrazuju se odrasli mu`jaci i `enke. Ove akarine dan provode na skrovitim mestima, a samo no}u napadaju svoje `rtve u cilju hematofagije. Ako se pak namno`e u ogromnom broju, dermanisusi mogu i danju da se na|u na telu ptica. Dermanisusi prvenstveno nanose {tete mladim pticama, ali kada se nadu u velikom broju, izazivaju promene i kod odraslih. Mogu da izazovu zaostatak u rastu i razvoju, mr{avljenje, gubitak krvi, smanjenu nosivost. @ivina koja le`i na jajima je upadljivo nemirna, mo`e i da napusti gnezdo. Ptice se ~esto ~e{u, perje im opada, povremeno kljucaju povr{inu tela. Izuzetno retko dermanisusi naseljavaju i spolja{nji u{ni kanal, kada ptice tresu glavom, dr`e glavu nagnutu na jednu stranu, a mogu}a je pojava poreme}aja kretanja. Postoje podaci da dermaniside prenose spirohetozu `ivine. U cilju uni{tavanja dermanisusa pa`ljivo treba pregledati ptice na prisustvo ovih akarina, a tako|e i objekte u kojima borave, naro~ito skrovita mesta. Prisustvo dermanisusa na doma}inu se lako utvr|uje, jer gotovo odmah po hvatanju ptica oni prelaze i na ruke pregleda~a. Zadovoljavaju}i rezultati u uni{tavanju dermanisusa na pticama posti`u se akaricidima ( X Terapija ektoparazitoza doma}ih `ivotinja). Objekti se posle mehani~kog ~i{}enja prskaju insekticidima. Dermanisusi slabo podnose vlagu, pa i samo kre~enje objekata znatno smanjuje njihov broj. OSTALE AKARINE KOJE IMAJU UTICAJA NA ZDRAVLJE @ IVOTINJA I ^ OVEKA Iako ne vode parazitski na~in `ivota, izvesne akarine mogu indirektno da naru{e zdravlje doma}ih `ivotinja i ~oveka. To su pojedini pripadnici podreda E Tiroglifoidea E Trombidioidea E Tarsonemoidea Tiroglifoidea Tiroglifoidea {tete nanose tako {to se hrane namirnicama `ivotinjskog (sir, suvo meso) ili biljnog porekla (bra{no, zob, seno), pri ~emu su u stanju da se namno`e u tolikom broju da namirnice postanu neupotrebljive. Tako|e uznemiravaju `ivotinje svojim prisustvom i kretanjem, kada iz hraniva dospeju na njihovu ko`u ili sluzoko`u. Naj~e{}e su ugro`eni konji. Prisustvo velikog broja tiroglifoidea u hranivima ukazuje da se radi o namirnicama koje su dugo skladi{tene. Najpoznatije vrste jesu: Tyroglyphus farinae (syn. Aleurobius farinae), pregalj bra{na, Tyroglyphus siro (syn. T. casei), pregalj sira, zatim Glycyphagus cadaverum i G. domesticus, koji su ~esti u senu i izvesnim starim, pra{njavim materijama. Naro~iti zna~aj u patologiji ~oveka imaju grinje iz ku}ne pra{ine, Dermatophagoides spp. One se hrane deskvamisanim }elijama epiderma ~oveka. Nalaze se u velikom broju, naro~ito u du{ecima, podnim prostirkama i ostalim predmetima presvu~enim tkaninama. Vrlo su skromne u pogledu ishrane, te je koli~ina }elija koja dnevno opadne sa tela jedne osobe dovoljna da se grinje hrane mesecima. Ove grinje, kao i neke druge materije iz neposredne okoline ~oveka predstavljaju mo}an inhalacioni antigen koji mo`e kod preosetljivih osoba da izazove ozbiljne pote{ko}e, koje mogu da se ispolje i u vidu astmati~nih napada. Trombidioidea Pripadnici familije Trombidiidae su akarine `ivih boja, znatnih dimenzija tela, koje vode parazitski `ivot samo u larvenom stadijumu. Po pravilu se nalaze u velikom broju na nekom od vi{ih ki~menjaka ili ~oveku. Ve}ina parazita ~oveka, sisara i ptica pripada rodu Trombicula. Trombicula autumnalis. Javljaju se uglavnom ujesen (etimologija naziv vrste), kada u velikom broju napadaju `ivotinje i ~oveka. Telo im je upadljivo u`e u prednjem delu. Telo ki~menjaka mo`e da zaposedne ve}i broj larvi trombikula koje se prihvataju za ko`u doma}ina. Larve svoje ekskrete izlu~uju u ubodnu ranu i usisavaju preoralno svarena tkiva kojima se hrane. Ekskreti larvi izazivaju kod doma}ina ne samo svrab, ve} ponekad i intenzivan bol. Od doma}ih `ivotinja larve trombikula najradije napadaju mladu `ivinu. Ptice su tada uznemirene, kljucaju svoje telo, o{te}uje ko`u i zbog gubitka krvi pre ili kasnije uginu. Kod ~oveka prisustvo larvi trombikula na ko`i izaziva dermatitis. Opisani su takvi predeli gde ~ovek ili `ivotinje, naro~ito posle dugih ki{a, ne mogu da se kre}u bez opasnosti od infestacije trombikulama. Na ko`i ljudi koji borave pored jezera ili reka ~esto se razvijaju promene izazvane trombikulama, ali se one obi~no pripisuju alergijskoj reakciji na bilje. Cheyletidae su ve}inom slobodno`ive}e akarine, ali imaju osobine grabljivica. Sitnog su rasta. ^este su na krznu malih sisara, ptica, kao i unutar dr{ke pera. Cheyletiella parasitivorax je poznata vrsta koja u krznu kuni}a i ze~eva lovi druge akarine. Nala`ena je i kod psa i ma~ke. Sa njih mo`e da pre|e na ~oveka, kod koga izaziva promene na ko`i nalik na ekcem. Cheyletiella heteropalpa `ivi oko korena perja doma}ih i divljih golubova. Pripadnici rodova Cheyletus i Cheyletiella stvaraju sitnu mre`astu tvorevinu i u nju pola`u jaja. Syringophilus bipectinatus je akarina upadljivo dugog tela, koja `ivi u dr{ci pera ptica i povremeno doma}e koko{i. Syringophilus columbae mo`e da se na|e u dr{ci pera golubova. Speleognathidae su slobodno`ive}e akarine, od kojih neke mogu da se na|u i u nosnim {upljinama ptica. Speleognathus striautus je nala`en kod golubova. Tarsonemoidea Posebna odlika tarzonemoidea je odsustvo stadijuma larve kod odre|enih vrsta grupe.; umesto njih postoji tzv. deutoovum ili tritoovum. Najva`nija tarzonemida je Acarapis woodi, parazit traheja medonosne p~ele, koja nekim p~elinjim dru{tvima mo`e da nanese znatne {tete. INFESTACIJA BUVAMA (APHANIPTEROSIS) Aphaniptera, Siphonaptera ili buve predstavljaju red hematofagih insekata bo~no spljo{tenog tela. Nemaju krila. Ektoparaziti su sisara i ptica. Sa veterinarskomedicinskog stanovi{ta nemaju ve}eg zna~aja. U humanoj medicini naro~iti zna~aj ima Xenopsylla cheopis jer prenosi kugu (pestis). Buve pola`u jaja uglavnom u okolini mesta gde borave njihovi doma}ini, re|e na samim doma}inima. Posle vi{e presvla~enja, larve dosti`u veli~inu od 4 do 5 mm i tada prelaze u stadijum lutke. Do stadijuma imaga protekne jo{ 1-4 nedelje. Od brojnih familija buva, veterinarskomedicinski zna~aj imaju slede}e: H Pulicidae, H Ceratophyllidae ( Dolichopsyllidae) i H Hectopsyllidae. Op{tepoznate i kosmopolitski rasprostranjene vrste familije Pulicidae jesu Pulex irritans, buva ~oveka, Ctenocephalides canis, buva psa, Ctenocephalides felis, buva ma~ke i Xenopsylla cheopis, parazit pacova. Iz familije Ceratophyllidae najzna~ajnije su vrste Ceratophyllus fasciatus, koja napada pacova, Ceratophyllus gallinae, parazit koko{i i Ceratophyllus columbae, koja je parazit goluba. Pripadnici familije Hectopsyllidae su u pore|enju sa drugim familijama buva znatno uznapredovali u parazitizmu. Najpoznatiji pripadnici familije su Tunga (Sarcopsylla) penetrans i Echidnophaga gallinacea. Obe vrste imaju osobinu da se ubu{e u ko`u doma}ina, prva na sisarima, druga na `ivini.Pojedine vrste buva redovno se hrane krvlju odre|enih doma}ina. Me|utim, njihova spe~ifi~nost u odnosu na doma}ina nije strogo ograni~ena. Pulex irritans, na primer, mo`e enormno da se razmno`i u objektima u kojima borave svinje. Tako|e, ~oveka napadaju buve psa, ma~ke, pacova i dr. Odre|ene vrste buva, Ctenocephalides canis, Ctenocephalides felis i Pulex irritans, prelazni su doma}ini cestode Dipylidium caninum, u kojima se razvija njen cisticerkoid. Slika 103. Ubod buva - promene na ko`i ma~ke Buve svojim prisustvom i aktivnostima uznemiravaju `ivotinje, ostavljaju}i za sobom mesta uboda koja izazivaju svrab i ~e{anje. Svrab mo`e da bude u tolikoj meri intenzivan da dolazi do povredivanja od upornog ~e{anja. Slika 104. Alergijski dermatitis kod psa Kod ku}nih ljubimaca postoji naro~iti problem u vezi sa buvama - alergija na ubod buva. Tada se javlja eritem i svrab na zahva}enim predelima ko`e, a dlaka postaje lomljiva i bez sjaja. U tom slu~aju mora se obavezno pribe}i radikalnom uklanjanju ovih ektoparazita. Terapija i profilaksa Efikasno uni{tavanje buva mogu}e je jedino ako se preduzmu mere kako na doma}inu, tako i na prostoru po kome se on kre}e (stan, dvori{te). Uni{tavanje buva na doma}inima obavlja se insekticidima pogodnog oblika za odre|enu `ivotinjsku vrstu. Naj~e{}e su u upotrebi organofosforni, organohlorni preparati i piretroidi ( X Terapija i profilaksa ektoparazitoza doma}ih `ivotinja). Primena insekticida na mestima gde `ivotinje borave podrazumeva zapra{ivanje, prskanje rastvorima ili primenu fumiganata. Postoje poku{aji da se proizvede vakcina protiv uboda buva, na~injena od tkiva srednjeg creva Ctenocephalides felis. U eksperimentalnoj fazi ispitivanja ovakva vakcina je ispoljila uticaj na plodnost `enki buva, koje su posle uzimanja krvi vakcinisanih pasa polagale znatno manji broj jaja. Tako|e je populacija buva kod vakcinisanih pasa bila znatno malobrojnija u odnosu na nevakcinisane. ANOPLUROZA ( ANOPLUROSIS) ( Anopluroza ili va{ljivost je infekcija va{ima reda Anoplura. Va{i ovog reda hrane se isklju~ivo krvlju, zbog ~ega je njihov zna~aj deleko ve}i od zna~aja malofaga, na koje umnogome li~e po na~inu `ivota i razmno`avanja. Bitna razlika izme|u va{i i pava{i je u na~inu ishrane - pava{i po pravilu nisu hematofagi. [tete koje nanose va{i mogu da budu razli~ite: bodenjem i sisanjem krvi one izazivaju svrab i uznemirenost `ivotinja, koji imaju ve}e posledice od samog gubitka krvi. Naro~ito kod osetljivih `ivotinja, na nekim delovima ko`e zbog ~e{anja dlaka opada i nastaju erozije, a kod ovaca sa finim runom vuna gubi kvalitet. Kod infekcije velikim brojem va{i `ivotinje mogu da budu u tolikoj meri uznemirene da slabije uzimaju hranu ili je odbijaju. Infekcije manjim brojem va{i po pravilu ne remete zdravstveno stanje `ivotinja. Va{i, Anoplura syn. Siphunculata, bitno se razlikuju po gradi i funkciji usnog aparata od pava{i- usni aparat anoplura je prilagoden bodenju i sisanju krvi. Razvoj anoplura odvija se u glavnim crtama kao kod Mallophaga, nepotpunom metamorfozom. Jaja lepe na dlaku doma}ina. Iz njih za 10-14 dana izlaze larve, od kojih se posle nekoliko presvla~enja, tokom 2-3 nedelje razvijaju imaga. Infekcija nastaje neposrednim dodirom, izuzetno retko posredstvom razli~itih predmeta (oprema za ~i{}enje objekata, alat i sl). Za veterinarsko-medicinsku parazitologiju va`ni su samo pripadnici familije Haematopinidae. Na doma}im `ivotinjama parazitiraju vrste slede}ih rodova ove familije: E Haematopinus, E Linognathus i E Solenopotes. Va{i su prili~no specifi~ne u odnosu na doma}ina, te se va{ljivost tako i opisuje. Va{ljivost svinja Haematopinus suis je jedina vrsta va{i koja parazitira na svinja. Sme|e je boje, veli~ine 4-6 mm. Napada ko`u cele povr{ine tela, naro~ito u korenu uva, ventralne strane trbuha i medijalne strane butina. Svinje dobro podnose va{ljivost. Anemija i uznemirenost su retki simptomi. Ekonomski gubici nastaju zbog eventualnih o{te}enja ko`e usled ~e{anja. Haematopinus suis prenosi virus boginja svinja, Eperythrozoon suis i virus afri~ke kuge svinja. Va{ljivost pre`ivara Kod gove~eta parazitiraju tri vrste va{i - Haematopinus eurysternus, Linognathus vituli i Solenopotes capillatus. U proseku `ive oko 50-60 dana. Infestaciju malim do umerenim brojem va{i goveda dobro podnose; Javljaju se samo znaci blagog hroni~nog dermatitisa. Ovce su doma}ini dvema vrstama va{i - Linognathus pedalis i Linognathus ovillus. Linognathus pedalis napada delove nogu bez vune, ali mo`e da se pro{iri i na delove ekstremiteta obrasle vunom. Slika 105. Va{i na ko`i gove~eta Linognathus ovillus poznata je kao plava ov~ija va{, zbog boje tela sitih primeraka. Naj~e{}e se nalazi u predelu oko u~iju. Infestacija malog intenziteta kod ovaca proti~e asimptomatski, te se prisustvo ovih ektoparazita zapa`a tek po opadanju vune. Slika 106. Va{ljivost kod gove~eta Kod koza parazititra Linognathus stenopsis. izaziva opadanje dlake u pramenovima. Smatra se da va{i goveda i ovaca imaju ulogu u preno{enju Eperythrozoon wenyoni, odnosno Eperythrozoon ovis, rikecije koje mogu da izazovu anemiju i ikterus. Sre}om, infekcija je kod pre`ivara obi~no benigne prirode. Va{ljivost kopitara Kod konja, magaraca i mula parazitira Haematopinus asini. Predilekciona mesta jesu glava, vrat, le|a i predeo sa medijalne strane nogu. Va{ljivost pasa Linognathus setosus je va{ psa. Va{ljivost nije naro~ito zna~ajna kod pasa, ali su izvesne rase predisponirane infestaciji (avganistanski hrt, baset, koker-{panijel i druge rase dugih u{iju). U ekstremnim slu~ajevima infestacija uzrokuje anemiju, koja kod {tenadi mo`e da dovede do uginu}a. Napadnute `ivotinje su uznemirene i stalno se ~e{u. Va{ psa je prelazni doma}in filaride Dipetalonema reconditum, parazita vezivnog tkiva psa ~ije se mikrofilarije nalaze u krvi. Dipetalonema reconditum nema ve}eg patolo{kog zna~aja. Bitna je diferencijalno-dijagnosti~ki, jer mo`e da bude zamenjena sa Dirofilaria immitis. Va{i drugih `ivotinja Na divljim i doma}im kuni}ima i ze~evima parazitira Haemodipsus lyriocephalus, H. ventricosus i H. setoni. Na glodarima parazitira Polyplax spinulosa (pacov) i P. serrata (mi{). Cervophthirus spp. su paraziti jelena. Dijagnoza, terapija i profilaksa va{ljivosti obavlja se po istim principima kao i kod drugih bolesti prouzrokovanih ektoparazitima ( X Dijagnoza ektoparazitoza. & Terapija i profilaksa ektoparazitoza doma}ih `ivotinja). INFESTACIJA PAVA[IMA (MALLOPHAGOSIS) Infestacija pava{ima naziva se malofagoza. Mallophaga, pipe ili pava{i su sitni, beskrilni insekti, pljostatog tela. Usni aparat je prilago|en grickanju, zbog ~ega je mandibula dobro razvijena. Mallophaga su podeljeni su na krznojede i perojede. Podela je zasnovana na na~inu ishrane - osim epidermom, krznojedi se hrane dla~nim pokriva~em, a perojedi perjem. Razvoj malofaga odvija se nepotpunom metamorfozom. @enke pola`u jaja na dlaci, odnosno perju. Razvoj do imaga traje ukupno 3-5 nedelja. Ako se uzmu u razmatranje samo vrste koje parazitiraju na doma}im `ivotinjama, govori se o slede}im familijama: H Menoponidae, H Trichodectidae i H Philopteridae. Menoponidae su ve}inom ektoparaziti ptica. Menopon gallinae je jedna od naj~e{}e nala`enih pava{i doma}e koko{i. Trinoton anserinum je parazit guske i labuda. Krupna je vrsta, du`ine 5-6 mm. Trinoton lituratum `ivi na guski, T. querquedule na patki. Slika 107. Damalinia ovis u runu ovce Pripadnici familije Trichodectidae parazitiraju na sisarima, zbog ~ega se nazivaju i krznojedima. Familija obuhvata rodove Trichodectes, Felicola, Bovicola i Tricholipeurus. Trichodectes canis je pse}a pava{. Trichodectes pilosus i T. equi su pava{i konja. T. pilosus je naro~ito ~est na vratu i korenu repa. Po Ajhleru (Eichler) obe vrste su istovetne i ispravno se zovu Werneckiella equi. Felicola subrostrata je parazit ma~ke. Bovicola caprae je vrlo ra{irena pava{ koze. Bovicola bovis syn. Damalinia bovis, ili obi~na pipa gove~eta du`ine je oko 1,5 mm, crveno-`ute boje. Naj~e{}e se sre}u zimi, pogotovo u predelu korena repa. Bovicola ovis je pava{ ovce. Predstavnici familije Phylopteridae parazitiraju kod ptica. Kod doma}ih ptica sre}u se rodov Esthiopterum, Columbicola, Lipeurus, Goniocotes i Goniodes. Esthiopterum anseris i E. crassicorne su paraziti doma}e guske. E. anseris je du`ine preko 3 mm; nalazi se prvenstveno na krilnim perima. Vrsta Columbicola columbae je parazit golubova. Lipeurus caponis je ~esta pava{ doma}e koko{i. Lipeurus heterophagus naj~e{}e se nalazi na glavi koko{i. Lipeururs gallipavonis parazitira na }urki. Goniocotes hologaster i Goniocotes gigas su ~esti paraziti koko{i. Pripadnici roda Goniodes predstavljaju ~este parazite koko{i i drugih galinacea i to Goniodes dissimilis kod doma}e koko{i, Goniodes meleagridis kod }urke, a Goniodes pavonis se sre}e kod pauna. Malofage se ve}inom hrane deskvamisanim epitelnim }elijama, a parazitima se smatraju zbog drugih na~ina pona{anja. [tete koje nanose doma}inima mogu da budu razli~ite: U Zbog svog neprekidnog kretanja, perojedi, a naro~ito vrste koje `ive na samoj ko`i ( Menopon spp) izazivaju svrab i uznemirenost. Iizvesne vrste se redovno hrane i krvlju. Ponekad su uo~ljiva i o{te}ena, izlomljena pera. Perojedi su u stanju da poremete fiziolo{ku ulogu ko`e svojih doma}ina nagomilavanjem izmeta na ko`i, a jaja u korenu perja. U Krznojedi se uglavnom u ve}em broju mogu da na|u na slabo negovanim `ivotinjama. [tete koje nanose jedva da su vredne pomena. Izuzetno, zbog stalnog ~e{anja mogu}a je pojava predela na ko`i bez dlake i sa o{te}enjima. @ivina spontano i prirodno spre~ava razmno`avanje perojeda, svojim pona{anjem, odnosno ishranom - dobro hranjena i negovana, zdrava `ivina, pogotovo ako ima i dovoljno prostora za kretanje, nalazi vremena i na~ina da smanji populaciju pava{i. Brojne vrste ptica se osloba|aju va{i kupanjem u pra{ini, ~ime se stigme trahejnog sistema va{i zatvaraju i va{i ugu{e. Dijagnoza i terapija Dijagnoza malofagoze postavlja se nalazom insekata na telu doma}ina. Terapija se sprovodi kao i u slu~aju drugih ektoparazitoza ( X Terapija ektoparazitoza doma}ih `ivotinja) INFESTACIJA KOMARCIMA ( CULICIDOSIS) Ukomarce se ubrajaju dvokrilci ( Diptera), pripadnici familije Culicidae. Po pravilu su samo `enke hematofage. Najve}i zna~aj imaju Culicinae i komarci roda Anopheles. U kulicine se ubrajaju vrste roda Aedes, koji su prelazni doma}ini za Filariidae, zatim rodovi Culex, Theobaldia, te Mansonia spp, Uranotaenia spp i dr. Rod Anopheles broji preko 400 vrsta, od kojih oko 25 prenose malariju ~oveka. Tako|e su zna~ajni kao prelazni doma}ini Dirofilaria immitis, filarije mesojeda. Osim {to su vektori malarije, koja je nesumnjivo najva`nija bolest ~oveka koju prenose komarci, ove diptere su prenosioci `ute groznice, denge, raznih virusa encefalitisa, kao i filarija ~oveka. Slika 108. @enka komarca upra`njava hematofagiju Najve}i zna~aj od svih pripadnika familije komaraca imaju vrste koje prenose malariju ~oveka, a to su vrste roda Anopheles. Malariju ptica prenose vrste rodova Culex i Aedes. ^oveka i `ivotinje uznemiravaju razli~ite vrste komaraca - Culex modestus, Aedes nemorosus, Aedes cantans, koji su zbog toga vredni pa`nje. Sli~no kao kod ~oveka, i kod izvesnih `ivotinja postoji mogu}nost da se razvije preosetljivost na ubod komaraca. U tom slu~aju se javlja otok, crvenilo i svrab koji `ivotinje poku{avaju da ubla`e. Pri tome je mogu} nastanak manjih ili ve}ih o{te}enja ko`e, koje je potrebno zbrinjavati da ne bi do{lo do sekundarne infekcije ili i mijaze. Borba protiv komaraca Borbi protiv komaraca sprovodi se na dva na~ina ( X Terapija i profilaksa ektoparazitoza doma}ih `ivotinja). E Za li~nu za{titu koriste se repelenti. E Primenom insekticida uni{tavaju se larveni stadijumi komaraca. Svi drugi vidovi borbe protiv komaraca nemaju zna~ajnijeg efekata. Postoje poku{aji biokontrole, odnosno ispitivanja u cilju nala`enja na~ina da se gaje i razmno`avaju prirodni neprijatelji diptera koje bodu (paraziti i mikroorganizmi). SIMULIDAE I NJIHOV ZNA^AJ ZA ZDRAVLJE @ IVOTINJA I ^ OVEKA Simulidae ili mu{ice papu~arice predstavljaju familiju diptera sitnog rasta, du`ine tela 2-4,5 mm. Telo im je tamno, naj~e{}e skoro crno (blackflies, engl). Usni aparat je prilago|en za bodenje i sisanje krvi. @enke su hematofage. ^esto napadaju u rojevima. Razmno`avanje simulida vezano je za prisustvo vode. Roje se u aprilu ili maju, tokom 3-4 nedelje. Poneke vrste se pona{aju sli~no drugim vrstama muva koje bodu. Izvesne vrste mogu da budu prelazni doma}ini nematoda roda Onchocerca. Poznate su brojne vrste simulida, u Evropi su Simulium reptans i Simulium argyreatum naro~ito ~este u brdskim predelima sa potocima brzog toka koji pru`aju idealne uslove za njihov razvoj. U jugoisto~noj Evropi veliki zna~aj ima Simulium (Simulium) colombaschense. Osim ove vrste, kod nas se sre}u Simulium reptans, S. maculatum, S. equinum. Simulium (Simulium) colombaschense ili goluba~ka mu{ica razmno`ava na Dunavu, odakle u ogromnim rojevima odlazi na jug i sever. [tete koje nanose simulide dosti`u zna~ajne razmere naro~ito u Srbiji, Rumuniji i Bugarskoj. Simulide bodu i sisaju krv, pri tome u organizam doma}ina dospevaju produkti njihovih pljuva~nih `lezda, {to sve izaziva svrab i stvaranje sitnih ~vori}a. Izvesne vrste podjednako ~esto bodu ~oveka i razne `ivotinjske vrste, npr. Simulium colombaschense, dok druge u cilju hematofagije bodu samo `ivotinje. Simulide najradije bodu rano ujutro i u suton, dok no}u nisu aktivne. Intenzitet toksi~nih efekata uboda simulida srazmeran je koli~ini toksina. Naj~e{}i simptomi intoksikacije otrovima simulida jesu: gubitak apetita, meteorizam, ponekad dijareja, dispneja, slabost sr~ane akcije i poba~aj. Smatra se da u nastanku trovanja nije toliko zna~ajan broj, koliko mesto uboda. Posebno su opasni ubodi u predelu glave. Na mestima uboda simulida koje prodru kroz prirodne otvore nastaju edemi sluzoko`e. Smrt tada po pravilu nastupa usled ugu{enja. Na obdukciji se naj~e{}e zapa`a infiltracija potko`nog vezivnog tkiva serohemoragi~nim eksudatom, sitna krvarenja na sluzoko`ama, epikardu i endokardu i slabije izra`en otok slezine. [tete nastale zbog goluba~ke mu{ice bile su vrlo velike u Jugoslaviji, Bugarskoj i Rumuniji 1923, 1932. i 1934. godine. Godine 1934. samo u Jugoslaviji je stradalo 11896 `ivotinja, a u sve tri zemlje oko 20000. Podizanjem |erdapske brane izmenili su se ekolo{ki uslovi na Dunavu, pa i uslovi za razvoj goluba~ke mu{ice. Zbog toga je ona izgubila na zna~aju koji je do tada imala. Borba protiv simulida Efikasna borba protiv simulida mo`e da se vodi samo na mestima njihovog razvoja. Dostupne su larve, lutke i odrasli oblici za vreme prvog stadijuma rojenja, dok jo{ ne napadaju svoje doma}ine. Kada je rojenje ve} zapo~elo, za{tita `ivotinja se sastoji u tome da se stada tokom dana ne izgone na ugro`ene pa{njake, ve} da se dr`e u zatamnjenim objektima, osim tokom prohladnih i ki{ovitih dana, kada ne postoji opasnost od napada simulida. Ako rojenje nije intenzivno, ili ako nije mogu}e izbe}i dr`anje `ivotinja na pa{njaku, preporu~uje se mazan je tela `ivotinja repelentima ( X Terapija i profilaksa ektoparazitoza doma}ih `ivotinja). Treba namazati predeo oko o~iju, nosne otvore, abdomen i unutra{nju stranu nogu `ivotinja. Sa naro~ito ugro`enih mesta simulide mogu da se oteraju paljenjem vatre koja jako dimi. CERATOPOGONIDAE I NJIHOV ZNA^AJ ZA ZDRAVLJE @ IVOTINJA I ^ OVEKA Ceratopogonidae ili komar~i}i ~ine familiju sitnih diptera, ~ija veli~ina tela naj~e{}e ne prelazi granicu od svega 2-3 mm, a maksimalno dosti`e 5 mm. Mnoge vrste (od oko 5300 opisanih) hrane se biljnom sokovima ili hemolimfom ve}ih insekata, ali postoje i hematofage vrste. Kosmopolitski su rasprostranjene. Od brojnih rodova izvajamo Culicoides, Dasyhelea, Leptoconops i Forcypomyia. Kod hematofagih vrsta ceratopogonida krv sisaju samo `enke. Aktivne su uve~e i no}u. Ubodom uznemiravaju toplokrvne `ivotinje. Zbog prisustva alergena u salivi, ceratopogonide mogu da izazovu alergijske reakcije. Slika 109. Ceratopogonide su hematofagi - promene na ko`i Poznato je da ubod ceratopogonida kod konja mo`e da prouzrokuje alergijski dermatitis. Ovo patolo{ko stanje se odlikuje pojavom sitnih papula prete`no na le|ima `ivotinja, a u kasnijoj fazi i nastankom krasta. Svrab je veoma izra`en. Na mestima odakle su kruste otpale, ostaju predeli ko`e bez dlake. Osim {to bodu i sisaju krv, ceratopogonide prenose brojne bolesti virusne etiologije (afri~ka kuga konja, bolest plavog jezika, najrobijska bolest ovaca, groznica Riftske doline i dr). Tako|e, odre|ene vrste Culicoides spp, prelazni su doma}ini Mansonella ozzardi i M. perstans, filarija ~oveka. i Onchocerca spp, filarija doma}ih `ivotinja. Od protozoa prenose Haemoproteus spp. i Leucocytozoon spp. kod ptica, kao i Hepatocystis spp, uzro~nika ¨malarije majmuna¨. Borba protiv ceratopogonida obavlja se insekticidima. Izvesnu za{titu ljudima i `ivotinjama pru`aju repelenti ( X Terapija i profilaksa ektoparazitoza doma}ih `ivotinja). PHLEBOTOMINAE I NJIHOV ZNA^AJ ZA ZDRAVLJE DOMA]IH @ IVOTINJA Phlebotomine, nevidi ili papata}i relativno su sitnog rasta, tela obraslog dlakama, du`ine oko 2 mm. Flebotomine slabo i neve{to lete. Obi~no ne prelaze vi{e od desetak do dvadeset metara od mesta odakle su se izlegli. Hematofagiju upra`njavaju samo `enke. Slika 110. Phlebotomus sp. -`enka se hrani krvlju Rasprostranjeni su u tropskom i suptropskom pojasu, u na{im krajevima u mediteranskom basenu. Osim {to bodu i sisaju krv, izazivaju alergijske reakcije i vektori su te{kih oboljenja. Reakcija preosetljivosti na ubod flebotomina ispoljava se kao ru`i~asta papula okru`ena eritemom, pre~nika 1-2 cm. Flebotomine su prenosioci bakterijskih (bartoneloza) i virusnih bolesti (papata~ijeva groznica). Najzna~ajnije protozoe ~iji su vektori flebotomine jesu laj{manije. To su Leishmania donovani uzro~nik visceralne laj{manioze ili kala-azara, L. tropica koja izaziva kutanu laj{maniozu i L. brasiliensis prouzrokova~ muko-kutane laj{manioze U Evropi i Aziji vektori laj{manioze su flebotomine roda Phlebotomus ( Ph. papatasi, Ph. argentipes i dr), a u Severnoj i Ju`noj Americi roda Lutzomyia. Generalno, evro-azijske vrste borave u pustinjskim i semiaridnim ekosistemima, dok ameri~ke vrste preferiraju {umske predele. S tim u vezi, Phlebotomus spp. `ive u blizini ~oveka i zalaze u stanove, dok je za infek ciju bolestima koje prenose Lutzomyia spp. neophodno da ~ovek boravi u {umi ili njenoj neposrednoj blizini. Phlebotomus papatasi je antropofilna vrsta, dok je Ph. argentipes zoofilna. Ustanovljeno je da flebotomine salivom u organizam `rtve ubrizgavaju izvesne sup- stance sa imunosupresivnim delovanjem na limfocite i makrofage, ~ime olak{avaju nastanak i razvoj infekcije laj{manijama. MUVE KOJE IMAJU ZNA^AJA ZA ZDRAVLJE @ IVOTINJA Pripadnici vi{e familija muva u {irem smislu mogu znatno da uti~u na `ivot i zdravlje `ivotinja i ~oveka. To su familije Muscidae, Sarcophagidae, Calliphoridae, zatim Hippoboscidae, Tabanidae i Oestridae. Pojedine familije muva razlikuju se bitno po na~inu `ivota, ishrani i {tetama koje nanose. Najve}i broj vrsta `ivi i razmno`ava se u blizini ~oveka, divljih ili doma}ih `ivotinja, odnosno `ivi parazitski. Parazitizam se razlikuje od vrste do vrste. Nemali je i broj parazita biljaka. Zbog specifi~nosti i zna~aja, parazitizam i razvoj vrsta familija Hippoboscidae, Tabanidae i Oestridae prikazan je odvojeno, u posebnim poglavljima, a ovde su opisane karakteristike Muscidae, Calliphoridae i Sarcophagidae. Parazitizam doma}e muve, Musca domestica, i srodnih vrsta, Musca autumnalis i Musca lineata, vi{e je slu~ajan. Kod muva koje bodu i sisaju krv, Musca crassirostris, Stomoxys calcitrans, Lyperosia irritans, parazitizam je po pravilu prisutan. Slika 111. Musca autumnalis na licu gove~eta Pripadnici familije Muscidae parazitizam ispoljavaju u stadijumu imaga, a Calliphoridae i Sarcophagidae u larvenom stadijumimu, kada vode `ivot ~iji karakter varira od saprofitnog do pravog parazitskog. Usni aparat pretrpeo je znatne izmene kod vrsta koje bodu i sisaju krv. Usni aparat doma}e muve nije pogodan za probadanje ko`e i sisanje krvi. Za razliku od Musca domestica, Stomoxys calcitrans ima usni aparat prilago|en za bodenje i sisanje krvi. Me|u muvama koje bodu i sisaju krv naro~iti zna~aj imaju vrste roda Glossina, prenosioci tripanozomoze ~oveka. Calliphoridae i Sarcophagidae predstavljaju prelaz ka dipterama familije Oestridae. Najzna~ajniji predstavnici familije Sarcophagidae svrstani su u rod Sarcophaga, dok Calliphoridae broje vi{e zna~ajnih rodova - Caliphora, Cochliomyia, Lucilia, Phormyia, Cynomyia. Pripadnici ovih familija muva pola`u larve na le{eve, izumrla tkiva `ivih `ivotinja, rane, pa se nazivaju muve mesa ili muve le{eva. Me|u njima ima i vrsta koje pola`u jaja na ko`u `ivih `ivotinja, a larve se razvijaju u ko`i. Ako se larve muva razvijaju u ko`i `ivih `ivotinja, promene koje izazivaju nazivaju se myiasis cutanea ili myiasis cutis. Spoljna mijaza predstavlja prelaz ka obligatnoj internoj mijazi (myiasis subcutanea, myiasis narium, myiasis ventriculi). Izaziva~i ove vrste mijaze pripadaju familiji Oestridae. Od muva mesa navode se Lucilia caesar (zelena muva mesa), Calliphora vomitoria (plava muva mesa), Sarcophaga carnaria (siva kockasta muva), Sarcophaga (Wohlfahrtia) magnifica i Lucilia sericata (plavozelena muva). Na ranama doma}ih `ivotinja mogu da se na|u larve raznih vrsta muva: Cochliomyia americana, Phormia regina, Lucilia spp, Calliphora spp, Sarcophaga spp, Cynomyia spp, Musca domestica, Stomoxys calcitrans i dr. Mijaza ko`e goveda je najvi{e zastupljena u toplim i vla`nim predelima (Australija, Indija, [kotska). Naj~e{}e uzro`nike predstavljaju Lucilia sericata, Lucilia caesar, Calliphora erythrocephala, Calliphora vomitoria, Phormia spp i dr. Larve muva se naj~e{}e nalaze na delovima tela `ivotinja zaga|enim sekretima i ekskretima. Slika 112. Mijaza Interesantno je da pojedine vrste muva ~ije se larve nalaze u ranama ubrzavaju zarastanje rana koje gnoje. Ovo se prevashodno odnosi na vrste roda Lucilia. Slika 113. Mijaza rane U objektima u kojima borave `ivotinje naj~e{}e se sre}u slede}e vrste muva: iz familije Muscidae - Musca domestica i Stomoxys calcitrans, koje su najzastupljenije, zatim Muscina stabulans i Lyperosia irritans, te Fanidae - Fannia canicularis i F. scalaris. Od svih nabrojanih samo su Stomoxys calcitrans i Lyperosia irritans hematofage vrste. Uni{tavanje muva Uni{tavanje muva sprovodi se nekim od insekticida opisanih u poglavlju Terapija i profilaksa ektoparazitoza doma}ih `ivotinja (X). HIPPOBOSCIDAE, EKTOPARAZITI @ IVOTINJA Od diptera familije Hippoboscidae, koje povremeno napadaju doma}e `ivotinje, vredno je nabrojati rodove Hippobosca, Melophagus i Lynchia. Hippobosca equina naj~e{}e se sre}e na konju, gove~etu, ponekad na psu. ^esti su i brojni u predelu oko analnog otvora konja. Ubodom uznemiravaju `ivotinje. Zapa`eno je da je ova vrsta ~esta naro~ito u predelima gde je rasprostranjena paprat Pteris aquilina. @enke su larviparne, pola`u larve na tlo ili u blizini korena biljaka. Prenosioci su Trypanosoma theileri. Melophagus ovinus veoma je prilago|ena parazitskom na~inu `ivota. Jedan je od najrasprostranjenijih insekata, ektoparazita ovaca. Van doma}ina u stanju je da pre`ivi veoma kratko, najvi{e osam dana. @ivot na doma}inu traje 4-5 meseci. Slika 114. Melophagus ovinus - promene na ko`i ovce [tete koje nanosi Melophagus ovinus su dvojake. Odra`avaju se u vidu gubitka krvi usled hematofagije i o{te}enja ko`e usled ~e{anja i gri`enja mesta uboda insekata. Kod `ivotinja koje se gaje u oskudnim zoohigijenskim uslovima javlja se i gubitak telesne mase. Melophagus ovinus je prelazni doma}in za apatogenu Trypanosoma melophagium. Uni{tavanje hipoboscida opisano je u poglavlju Terapija i profilaksa ektoparazitoza doma}ih `ivotinja (X). Populacija melofaga smanjuje se i {i{anjem ovaca. Me|utim, veoma je va`no pravilno skladi{tenje runa tek o{i{anih ovaca, da ovi ektoparaziti ne bi do{li do novih doma}ina. TABANIDAE I NJIHOV ZNA^AJ ZA ZDRAVLJE @ IVOTINJA Obadi ili Tabanidae predstavljaju familiju hematofagih diptera. Razli~ite su veli~ine, ~esto vrlo intenzivno obojenog tela. Krv sisaju samo `enke, a mu`jaci se hrane biljnim sokovima. Tabanidae po pravilu bodu tokom vrelih letnjih dana, naj~e{}e oko podne, ne udaljavaju}i se mnogo od mesta svog razvoja, te zato u velikom broju napadaju `ivotinje na {umskim proplancima, vla`nim livadama i pa{njacima. Postoje, me|utim, vrste koje lete i napadaju ve}inom u odre|eno doba dana, prepodne ili poslepodne. Pojedine vrste napadaju samo jednu odre|enu vrstu doma}ina ili samo `ivotinje odre|ene boje ko`e. Porodica tabanida je prili~no brojna. Najrasprostranjenije su vrste rodova Tabanus, Haematopota i Chrysops. Naj~e{}e su vrste Tabanus bovinus, Tabanus bromius, Tabanus nemoralis, Haematopota pluvialis i Chrysops caecutiens. Odrasle tabanide su krupni insekti, ~ije `enke napadaju `ivotinje, re|e ~oveka, u cilju hematofagije. Ujed je bolan i posle njega se javlja krvarenje, {to ne treba da ~udi, jer je robusni usni aparat `enki tabanida izvanredno prilago|en presecanju ko`e doma}ina i sisanju krvi. Krv privla~i muve, te nastaju uslovi za pojavu mijaze. Mogu}a je i pojava alergijskih reakcija. Obadi su mehani~ki prenosioci uzro~nika brojnih bolesti, kako protozoa (anaplazmoza, besnoicioza, tripanozomoza), tako i mikroorganizama (antraks, kolera svinja, infektivna anemija kopitara). U za{titi `ivotinja i ljudi od tabanida mogu da se koriste repelenti ( X Terapija ektoparazitoza doma}ih `ivotinja). INTERNE MIJAZE ( MYIASES INTERNAE) Interne mijaze izazivaju larve diptera familije Oestridae ({trkljevi). Odrasli insekti ove familije `ive kratko i nisu paraziti, dok njihove larve predstavljaju obligatne parazite. Odrasle `enke pola`u na doma}ina jaja ili larve. Larve imaju valjkasto telo, sastavljeno iz jedanaest seg menata. Sa stanovi{ta veterinarskomedicinske parazitologije, zbog svoje rasprostranjenosti i {teta koje nanose, od zna~aja su pripadnici triju podfamilija H Oestrinae - larve se razvijaju na sluzoko`ama, prete`no u nosnoj duplji i paranazalnim sinusima, nazivaju se kavikola tip larvi H Hypodermatinae - larve se razvijaju u potko`nom vezivnom tkivu, predstavljaju tzv. kutikola tip larvi H Gasterophillinae - ceo larveni razvoj obavlja se u digestivnom traktu, ve}inom u `elucu, larve gasterofilina dobile su naziv gastrikola tip larvi. ESTROZA ( OESTROSIS) Estroza ili myiasis narium je oboljenje ovaca koju izaziva Oestrus ovis. Oestrus ovis je parazit nosnih {upljina i sinusa glave ovaca. @enke estrina su viviparne. Pola`u larve u letu, na specifi~nog doma}ina, retko na nekog drugog, u blizini nosnih otvora, ponekad na ve`nja~e oka, i vrlo retko na druge delove tela. Larve aktivno dospevaju do nosnih {upljina i sinusa glave, gde se zadr`avaju i po zavr{enom larvenom razvoju padaju na tlo. Tu se ulutkaju i ve}inom za 4-6 nedelja od njih nastaju odrasli insekti. Odrasli primerci Oestrus ovis veli~ine su 10-12 mm. Lete uglavnom u podnevnim satima, tokom letnjih meseci. Endogeni razvoj larvi traje 8-9 meseci, a u toplijim krajevima ne{to kra}e. Zrele larve su duge oko 28 mm (Slika 115). Napu{taju doma}ina kroz nosne otvore uglavnom tokom aprila, ulutkaju se i za 4-6 nedelja nastaju odrasli insekti. Slika 115. Oestrus ovis -larve in situ Kada se u blizini stada ovaca pojave estride, ovce se uznemire, tresu glave, nagonski poku{avaju da zaklone nosne otvore. ^im larve dospeju u nosne {upljine, ovce izvesno vreme trljaju nos o podlogu, tresu glave, frk}u i tako poku{avaju da se otresu parazita. Kasnije se umire. U slu~aju infekcije velikog intenziteta, oko pri~vr{}enih larvi lu~i se obilan kataralni eksudat, sekret se cedi iz nosa, nastaje zapaljenje sluzoko`e i podsluzoko`nog tkiva. Ako larve dospeju do sitaste kosti, gnojni sekret mo`e da prodre i u mo`dane ovojnice, kada se ispoljavaju i ozbiljniji poreme}aji funkcija mozga, takve `ivotinje mr{ave i uginu od iscrpljenosti. Ako se larve nalaze samo u nosu i sinusima, promene koje prouzrokuju postaju intenzivne u vreme njihovog napu{tanja doma}ina. Infekcije manjeg intenziteta ~esto ostanu nezapa`ene. Osim ovaca, estrine mogu da izazovu oboljenje i kod drugih vrsta `ivotinja. U nosnim {upljinama konja parazititra Rhinoestrus purpureus. Terapija Nekada se le~enje ovaca od estroze sprovodilo nadra`ajnim sredstvima koja izazivaju jako kijanje, ~ime se larve prisutne u nosu izbacuju. Sredstva koja ubijaju larve, blag rastvor kreolina, krezola ili neke baze, koja se ubacuju u nos, imaju efekta samo na larve u nosnim {upljinama, na koje direktno deluju. Iz sinusa ovaca larve Oestrus ovis mogu da se uklone samo hirur{ki. Danas se u cilju uni{tavanja estrina ovcama daje ivermektin u obliku dren~a. Ruski autori preporu~uju primenu trihlorfona u hrani u kombinaciji sa lokalnom pri menom dihlorvosa u obliku aerosola. HIPODERMOZA ( HYPODERMOSIS) Pod hipodermozom se podrazumeva oboljenje pre`ivara izazvano larvama diptera, pripadnika podfamilije Hypodermatinae. Larve se razvijaju u potko`nom vezivnom tkivu pre`ivara. Podfamilija Hypodermatinae obuhvata rodove U Hypoderma, U Oedemagena i U Cuterebra. Vrste roda Hypoderma su najpoznatije i najrasprostranjenije. Hypoderma bovis je veliki {trkalj gove~eta. Hypoderma lineatum je mali {trkalj gove~eta. U potko`nom vezivnom tkivu pre`ivara hipodermatine se razvijaju kroz tri do pet lar venih stadijuma (podaci se razlikuju kod pojedinih autora). Larve koje su se tek izlegle iz jaja i zapo~ele migraciju duge su 0,6-0,8 mm i 0,2 mm {iroke, sivobeli~aste boje. Na prednjem kraju tela imaju usne kuke. Larve rastu i presvla~e se ve} u toku migracije. Zrele larve Hypoderma bovis dosti`u du`inu 22-28 mm i {irinu od 16 mm, a boja im je sme|a do crnosme|a. Larve Hypoderma lineatum (Slika 116) ne{to su manjih dimenzija i sivkastosme|e boje. Hipodermatine pola`u jaja na telo doma}ina u letu ili po sletanju na ko`u, ~esto na distalnim delovima ekstremiteta ili na predele tela sa tankom ko`om. @ivotinje na pa{njaku se neretko uznemire zbog pribli`avanja hipodermatida, dok ~ovek to jedva i da prime}uje. Slika 116. Hypoderma lineatum -zrela larva napu{ta doma}ina Polaganje jaja se obavlja po paravilu tokom prole}nih (Hypoderma lineatum), odnosno letnjih (H. bovis) sun~anih dana, mada je mogu}e i po obla~nom vremenu. Hypoderma bovis rede pola`e jaja i na konja, a Hypoderma tarandi na gove~e, psa, pa ~ak i ~oveka. Iz jaja se za 3-4 dana izlegu larve prvog stupnja razvoja. Izuzetak predstavlja Hypoderma tarandi ~ije, larve napu{taju jaja tek posle tri nedelje. Larve svojim usnim aparatom (par usnih kuka i trni} za probijanje ko`e) probijaju ko`u i odlaze u potko`no tkivo. Dalji tok migracije se razlikuje kod pojedinih vrsta. Larve prvog stupnja vrste Hypoderma bovis putuju du` perineuralnog tkiva do ki~menog kanala, i odatle u potko`no vezivno tkivo le|a, krsta, slabina. Sa mesta gde su se probile u potko`no tkivo larve Hypoderma lineatum odlaze u grudnu duplju, odatle u jednjak, gde miruju du`e vreme. Du` interkostalnih mi{i}a zatim migriraju do potko`nog tkiva proksimalnog dela leda. Po Vecelu (Wetzel) prednji deo le|a predstavlja krajnju lokalizaciju larvi Hypoderma lineatum, a kaudalni Hypoderma bovis. Vreme trajanja migracije larvi hipodermi zavisi od mesta polaganja jaja, kao i od starosti doma}ina. Kod starijih `ivotinja migracija du`e traje i znatan broj larvi prvog stupnja razvoja i ne stigne na cilj. Migracija larvi Hypoderma bovis traje najvi{e {est meseci, za koje vreme se one najmanje jadanput presvuku. Larve Hypoderma lineatum stignu u jednjak za 11,5 meseci, u submukozi jednjaka utrostru~e svoju veli~inu i presvuku se pre nego {to napuste jednjak. Po{to stignu u potko`no tkivo u oblasti le|a, larve probu{e otvor na ko`i koji im omogu}ava disanje. Proces stvaranja otvora potpomognut je dejstvom histoliti~kih supstanci (dermatotoksin). Posle toga se larve jo{ dva puta presvuku. U potko`nom tkivu u predelu le|a larve Hypoderma bovis se zadr`avaju u proseku 11 nedelja, a larve H. lineatum ne{to kra}e, sedam i po nedelja. Larve Hypoderma bovis potpuno se razviju najranije u martu, a H. lineatum u februaru naredne godine. Potpuno razvijene larve dospeju u spoljnu sredinu kroz izbu{eni otvor na ko`i nad mestom svog boravka. Istiskivanje larvi potpomognuto je nagomilavanjem ekskreta oko njih, a u znatnoj meri i pokretima doma}ina, naro~ito prilikom ustajanja iz le`e}eg polo`aja. Larve padaju na tlo i u slu~aju povoljnih uslova (vla`no, rastresito zemlji{te pokriveno opalim li{}em) ulutkaju se i za 3-6 nedelja, kada se metamorfoza zavr{i, razviju se imaga. Celokupan razvoj traje 8-10 meseci. Boravkom u potko`nom tkivu le|a, larve izazivaju stvaranje ~vorova veli~ine oraha, {to je rezultat odbrambene, zapaljenske reakcije organizma doma}ina. ^vori}i u prole}e postaju brojniji. Istovremeno se pronalaze noduli razli~itih veli~ina, jedni se jedva daju napipati, a drugi dosti`u veli~inu le{nika. Na sredini ~vora nalazi se otvor na koji larve di{e i koji po svojoj veli~ini prati rast larve. Otvori su po pravilu zapu{eni ~epom sme|kaste boje koji se sastoji od sasu{enog sekreta. Migracija larvi do kona~ne lokacije naj~e{}e proti~e asimptomatski. Izuzetno retko, ako se larve du`e zadr`avaju u ki~menom kanalu mogu da vr{e pritisak na ki~menu mo`dinu. Larve u jednjaku i u ki~menom kanalu izazivaju zelenkasto prebojavanje okolnog tkiva, {to se pripisuje zapaljenskom efektu hipodermatotoksina. Po Onou ovaj zelenkasti toksin se stvara u cisti~nom organu larve. U jednjaku doma}ina larve izazivaju infiltrativno zapaljenje, sa izra`enom eozinocitofilijom. [tete koje larve izazivaju u torakalnom, lumbalnom i sakralnom delu tela goveda zavise od broja prisutnih parazita. U slu~ajevima infekcije ve}eg intenziteta (prisustvo oko sto larvi), kod osetljivih grla mo`e da do|e do mr{avljenja, smanjenog lu~enja mleka (10-12 %). Re|e, u slu~aju nasilnog uklanjanja larvi, dolazi do anafilakti~kih reakcija. Najve}e {tete od hipodermoze nastaju zbog smanjene vrednosti ko`e, jer je njena struktura izmenjena ba{ na najvrednijim delovima, a posle prerade je na tim mestima porozna ili tanja. Terapija i profilaksa Prakti~no je neizvodljivo spre~iti kontakt odraslih hipodermatina i goveda. Zbog toga mere borbe treba usredsrediti na smanjivanje populacije ovih diptera, {to se posti`e redovnim i temeljnim uni{tavanjem njihovih larvi. Ovo se posti`e primenom nekih od dve grupe lekova sistemskih organofosfornih insekticida ili avermektina. Organofosfatni insekticidi (fention, trihlorfon, fosmet) primenjuju se u pour on tehnikom, kada se formulacija posipa du` ki~me goveda. Tretiranje se vr{i ujesen (oktobar, novembar), dok larve nisu stigle do ki~menog kanala. Ivermektin se primenjuje s.c, u uobi~ajnoj terapijskoj dozi od 200 µg/kg. GASTEROFILOZA ( GASTEROPHILOSIS) Gasterofiloza je infekcija kopitara larvama dvokrilaca roda Gasterophilus, poznatim na na{em jeziku kao konjski {trkljevi. @enke pripadnika podfamilije Gasterophilinae su oviparne. Jaja pola`u na dlaku doma}ina. Izlegle larve odlaze u jednjak, zatim se nastanjuju u `elucu, gde dosti`u poslednji larveni stadijum, izmetom se izbacuju u spoljnu sredinu, ulutkaju se na tlu i razvijaju u odrasle oblike. Gasterophilus intestinalis. Imago je dug 12-14 mm. @enke pola`u jaja ve}inom na du`u dlaku, na prednje ekstremitete i grivu. Embrionalni razvoj traje 10-20 dana, ponekad kra}e. Larva napu{ta jaje samo pod uticajem mehani~kog nadra`aja i vlage. Ovi uslovi se sti~u kada konj gricka svoje ili telo druge `ivotinje. Pod uticajem navedenih faktora, jaje se otvara i iz njega izlazi larva koja se usnim kukama zaka~i za usne konja. Larva zatim probija sluzoko`u jezika i migrira ka `drelu. Tu se zadr`ava 3-4 nedelje, dok najzad ne stigne u `eludac i pri~vrsti se za sluzoko`u. U `elucu se razvija oko deset meseci, kad dosti`e tre}i larveni stadijum. Larve G. intestinalis su najkrupnije, du`ine oko 18 mm (Slika 117). Zrele larve, LL3, prirodnim putem dospevaju u spoljnu sredinu. Ulutkavaju se na tlu i za 4-5 nedelja od njih nastaju imaga. Ceo razvojni ciklus obavi se za 11-12 meseci. Slika 117. Gasterophilus intestinalis -larve in situ Gasterophilus haemorrhoidalis. Imago je znatno manji u odnosu na G. intestinalis. @enka pola`e jaja u okolini usana i na obrazima kopitara. Kada se razvoj larve u jajetu zavr{i, ono se otvara bez ikakvih spoljnih uticaja i larve odlaze u usnu duplju. Izvesno vreme pre dospevanja u spoljnu sredinu, zrele larve se zadr`avaju na sluzoko`i rektuma. Gasterophilus nasalis, syn. G. veterinus. Odrasli oblici po veli~ini se nalaze izmedu G. intestinalis i G. haemorrhoidalis. @enke pola`u jaja na predeo glave ispod brade. Larve se razvijaju u tankom crevu. I larve i imaga Gasterophilus pecorum sitniji su od svih ostalih. @enke pola`u jaja na kopita, ~ak i ne`ive predmete i hranu. Gasterophilus inermis je re|a vrsta. @enke pola`u jaja na dlake oko usana. Larve gasterofilusa naj~e{}e parazitiraju u `elucu mladih konja. Tako|e se i klini~ki simptomi, u slu~ajevima parazitizma vi{e od 50-100 , sre}u kod `drebadi. Larve mogu da se pri~vrste u `drelu, ponekad u po~etnom delu tankog creva i u rektumu. Larve koje ostanu u `drelu mogu da izazovu faringitis usled iritacije sluzoko`e. U `elucu su po pravilu locirane u predelu margo plicatus, ponekad mogu u velikom broju da se na|u i u predelu pilorusa, kada mogu da kompromituju prolaz sadr`aja iz `eluca u tanko crevo. Na mestu fiksiranja izazivaju lokalne promene, levkasta udubljenja, gastritis, izuzetno retko i perforaciju `eluca. Najva`niji je toksi~ni efekat gastrofilusa. Kao posledica toksi~nog delovanja javlja se mr{avljenje i anemija, a dlaka postaje nakostre{ena i gubi sjaj. Svi ovi simptomi i{~ezavaju ubrzo po eliminisanju larvi gastrofilusa. Dijagnoza U slu~aju pojave opisanih simptoma tek nalaz larvi u okolini analnog otvora ili u izmetu ukazuje da se radi o gasterofilozi. Nije poznat nijedan postupak kojim bi se ustanovilo prisustvo larvi gasterofilusa u organizmu `ivotinje. Koprolo{kim pregledom se isklju~uje paraskarioza koja je ponekad pra}ena sli~nim simptomima. Terapija i profilaksa Za le~enje gasterofiloze primenjuju se organofosfatni insekticidi i ivermektin. Dihlorvos se primenjuje p.o. u obliku gela ili granula, a trihlorfon kao granule, pra{ak ili pasta. Doza dihlorvosa za konja kre}e se od30 do 40 mg/kg. Mo`e da se da i nosnom sondom. Od mera prevencije gasterofiloze preporu~uje se redovna nega ko`e konja (timarenje) i uni{tavanje jaja gasterofilusa na povr{ini tela `ivotinja. DIJAGNOZA EKTOPARAZITOZA Sumnja na infekciju ektoparazitima kod doma}ih `ivotinja javlja se kada su one uznemirene, ili ispoljavaju izmenjeno pona{anje na neki drugi na~in, istovremeno se ~e{u ili imaju izvesne promene na ko`i i dla~nom pokriva~u. Dijagnoza ektoparazitoza doma}ih `ivotinja zasniva se na prvenstveno na poznavanju morfometrijskih odlika pojedinih vrsta ektoparazitskih artropoda. Kada se razgrne dlaka infestiranih `ivotinja, ve} slobodnim okom ili primenom lupe stacionarni ektoparaziti se lako zapa`aju na ko`i. Jaja va{i i pava{i se tako|e mogu da uo~e (veli~ina u proseku oko 1 mm). Kod `ivotinja sa dugom dlakom (pojedine rase pasa i ma~aka) nekad je potrebno temeljno ~etkanje ko`e da bi se odstranili pojedini primerci ektoparazita. Najbolje je da se to uradi nad belom hartijom. Tom prilikom mo`e da se i{~etka i izmet buva, {to tako|e ima dijagnozni zna~aj. [uga i demodikoza se dijagnostikuju posebnim metodima laboratorijske dijagnostike, {to je detaljno opisano u Praktikumu. Ovde samo navodimo da se etiolo{ka dijagnoza postavlja pregledom strugotine ko`e (mikroskopski pregled kla~-preparata ili sedimenta dobijenog metodom kuvanja). Temporarni ektoparaziti hvataju se klopkama i, zavisno od veli~ine, determini{u pregledom uz pomo} lupe ili mikroskopa.